BE-HA PERSPEKTIVE

ODLAZIM, NEGDJE CHE BITI BOLJE

AIM, Sarajevo 17.05.1999. Prema nezvanicnim podacima, BiH je tokom prosle, 1999. godine, napustilopreko 80.000 njenih drzavljanja, uglavnom mladog svijeta, od cega veliki broj visoko obrazovanih. Otisli su "trbuhom za kruhom", u potrazi za boljim sutra za sebe i svoju djecu, jer se nisu mogli naci u haosu i beznadju nakon bosanskohercegovacckog rata.

Sta je to beznadje u BiH? Po posljednjimstatistickim podacima iz marta ove godine u Federaciji BiH bilo je tek 407.064 zaposlenih, od cega 68.000 tek fiktivno, odnosno "na cekanju", sa mogucnoscu da uskoro dobiju otkaz. Evidentirano je 262 hiljade lica koja traze zaposlenje, a tek 1.386 otvorenih radnih mjesta - na jedno radno mjesto moglo je konkurisati 189 nezaposlenih! Iz procesa privatizacije, koji seupravo zahuktava, izaci ce novi nezaposleni (barata se s vise desetina hiljada radnika), a mjesecna primanja najveceg broja zaposlenih su simbolicna: gotovo 60 posto stanovnistva F BiH ima prihod (legalno prijavljen) od 6 DEM dnevno, odnosno 200 DEM mjesecno, koliko iznosi zakonom propisani tzv. "minimalac"). U proracune kompletnog unutrasnjeg duga i nelikvidnosti, javno se niko ne upusta, a procjene duga BiH prema vani takodje su razlicite ali je u svakom slucaju cifra katastrofalno visoka. Proizvodnja je nikakva, izvoz takodje..."Izvozimo devize", kazu ekonomisti.

Malo ko od onih koji su bez posla ili zavrsavaju skolovanje, vidi svoju perspektivu u BiH. Ona se ovdje ogleda jedino uzaposljavanju u nekoj od medjunarodnih organizacija - placaju dobro i redovno, ali i njih je sve manje i njihove se potrebe smanjuju. Breme socijalizma i dogovorne ekonomije koje su roditelji kroz odgoj prenijeli na danasnje mlade otezava njihovo hvatanje "prikljucka" sa novim trzisnim trendovima i razmisljanje na trzisnim principima. Ne mogavsi ili nemajuci hrabrosti, a istini za volju ni objektivnih okolnosti, za hvatanje u kostac sa stvarnoscu, mladi ljudi potezu na put u trece zemlje koje, kroz TV, filmove,internet i literatutu izgledaju puno perspektivnije i jednostavnije za prezivljavanje.

No, ni tamo ne cvjetaju ruze: "Bio sam sest mjeseci i vratio se" prica mladi Sarajlija koji je preko neke od medjunarodnih organizacija koje nude programe za iseljenike, otisao u Ameriku. "Odmahsam dobio posao, radio sam kao moler, mogao sam dobro zaraditi. No morao sam otpaliti kredit za avionsku kartu do Amerike za sebe i zenu,kredit za stan... Istini za volju, ekonomski gledano, mogli smo ostati imozda bi uskoro poceli i dobro zivjeti, ali uvidjeli smo da to nije za nas - ni tempo zivota, ni nacin razmisljanja. Uostalom, tamo bismo do krajazivota bili doseljenici i gradjani drugog reda, tesko bismo dosli do nekog ozbiljnijeg posla koji je u skladu sa nasim obrazovanjem. Ja tamo nisam bio sretan ni minute", kaze povratnik iz SAD. S druge strane, na stotine mladih bracnih parova ili samaca odlazi iz bh. gradovaprema Splitu i Zagrebu gdje u ovlastenim uredima americkih ambasada traze dozvolu za ulazak u Ameriku: svake sedmice sa splitskog aerodroma odlazi avion pun putnika u nepoznatu, ali markiranu kao zemlju sretnije i bolje buducnost.

Federalni premijer Edhem Bicakcic veli da bi Federacija BiH do 2005. godine mogla dostici prijeratni nivo bruto nacionalnog hotka, odnosno nivo samoodrzive ekonomije. On izrazava uvjerenje da bi puno ukljucivanje BiH u evropske integracije, prije svega u Vijece Evrope, omogucilozastitu buduceg razvoja BiH. Po Bicakcicu je neophoidno prije svega podstaci ekonomski razvoj Republike Srpske koja je u ovom trenutku u nesto losijoj poziciji od Federacije BiH, te provesti "projekt pravedne privatizacije, ostvariti punu efektivnu zaposlenost i socijalnu sigurnost te smanjiti uvoz". Zbog ovog posljednjeg federalni premijer, kad god muse ukaze prilika, poziva gradjane BiH da kupuju domace prozvode - tako se stimulise domaca proizvodnja i pokrecu mnogi drugi procesi. Ali, koliko je takva reklama dovoljna u moru drugih problema?

U Uredu Visokog predstavnika UN za BiH, zamjenik za ekonomska pitanja Didier Fau izrazio je prije nekoliko dana zadovoljstvo tokovima reformi u BiH - zazivljavanju domace valute konvertibilne marke, pokretanju reformi platnog prometa, bankarstva te, kako veli, zahuktavanja privatizacijskih tokova: "Transformacije u oblasti ekonomije i same drzave sporo daju rezultate, ali oni su u BiH ipak vidljivi", tvrdi Fou.

Na istu temu za AIM je govorio profesor ekonomije Nikola Grabovac, bivsi zamjenik ministra za spoljnu trgovinu u Vijecu ministara BiH, a danas potpredsjednik Alternativnog ministarskog vijeca BiH. Po njemu je prvi i osnovni razlog ovako katastrofalnog stanja u BiH njeno politicko rukovodstvo: "To su ljudi koji nemaju viziju za BiH ni dva dana unaprijed, a uz to na sceni su i dalje ratni ciljevi: hrvatska komponenta se nada podjeli, srpska prikljucenju SR Jugoslaviji, a bosnjacka svojoj dominaciji u BiH. Ovo politicko rukovodstvo nije rijesilo niti jednu stratesku stvar osim obustave rata, a ni to nisu sami mogli uraditi", kaze Grabovac. Njegova je procjena da bi "uz dobre makro ekonomske mjere privreda mogla ozivjeti u roku odsest mjeseci", ali "kako u BiH nema dijaloga i dogovora, a dosad postignuti se ne postuju - tako nema ni boljitka", tvrdi ovaj priznati ekonomista: "Ponekad mislim da maltretiranja gradjana na svim mogucim instancama, od opcinskog saltera pa dalje, proisticu iz nacionalnih netrpeljivosti, a onda shvatim da to vise nema veze s tim. Ovdje se maltretiraju svi gradjani, bez obzira na bilo kakvu vokaciju". Grabovac ima i konkretne ideje za neka rjesenja, primjerice pokretanja zaposljavanja: na svakog novog zaposlenog, koji je bio tri godione bez posla, firma bi trebala dobiti kredit od 5.000 DEM na tri godine sa 8 posto kamata, doprinosi na platu bili bi 0 posto za prvih 6 mjeseci, za naredna tri 30 posto, a za nova tri mjeseca 50 posto. Promjena obracuna poreza na promet i prilagodjavanje svjetskim tokovima uovoj oblasti dalo bi sigurno bolje rezultate od postojecih principa, ali: "Niko to ne slusa" veli Grabovac i dodaje da je on jedan od posljednjih profesora-ekonomista koji je bio clan bilo koje od vlada u BiH, odnosno na bilo kom nivou.

Rjesenje za cijeli Balkan po Grabovcu je "hitno prikljucenje evropskim integracijama, konkretno Evropskoj uniji, jer se onda na sve zemlje clanice primjenjuju zakoni Evropske unije, dakle ne vise domaci. Adekvatni stepen zakonodavstva mi ne mozemo dostici ni za 40-50 godina". Ono sto je novo u izrecenom, a o cemu u BiH niko ne govori, jeste upravo mogucnost prikljucenja neke zemlje Evropskoj uniji prije usaglasavanja zakonodavstva: "Zakoni objavljeni u Sluzbenom glasniku u Briselu se ne odnose se ni najednu konkretnu zemlju, a obavezujuci su za sve clanice Evropske unije. Naprimjer, ukoliko neka firma iz Njemacke hoce da tuzi neku drugu, ona moze traziti da se primjenju evropski, a ne njemacki zakoni - evropsko zakonodavstvo je "starije" od domacih zakona drzava clanica. BiH bi u ovom trenutku odgovaralo i pridruzeno clanstvo ili neki drugi oblik. Mogao bi biti suspendiran dio prava koja se ostvaruju pristupanjem, kao pravo na useljenje ili slicno, jer se danas moze najnormalnije preseljavati iz jedne udrugu clanicu Unije i samo se prijaviti policiji... BiH mora pokazati zelju da ide u pravcu Evrope i evropskih integracija - trebali bi usvojti barem minimum zakona, barem dva posto, pa da onda Evropska unija iznutra vrsi pritisak na BiH i njene strukture vlasti", tvrdi Grabovac. On rjesenje BiH, "najkompliciranije drzave na svijetu" vidi u promjeni kadrova koji je vode, i domacih ali i eksponenata medjunarodne zajednice. Naravno, takvo se sto moze postici promjenom izornog zakona, sto bi dovelo do mogucnosti drugacijih rezultata izbora. "Uz sadasnji izborni zakon koji preferira stranke na vlasti, narod bi lako mogao ponovno odabrati iste strukture, a one nemaju ni zelje ni znanja da rjesavaju probleme u zemlji. Imamo slucaj da je u Sarajevu od kantonalne SDA glasacima naredjeno da NHI (opozicijska stranka bosanskih Hrvata, op.a.) ne smije dobiti niti jedan glas, nego samo HDZ, jer oni su koalicioni partneri koji vec sedam godina vode drzavu tako kako je vode", govori Grabovac.

Od izbora do izbora jedina stalna brojka koja raste je, nazalost, ona koja pokazuje koliko je mladih Bosansaca i Hercegovaca odlucilo da srecu potrazi negdje izvan ovih prostora. Oni koji se sporadicno vracaju u dzepu ipak imaju novi adut - pasose i drzavljanstva zapadnih zemalja za slucaj da vlasti ove zemlje i dalje budu svesrdno radili na prosperitetu - ali iskljucivo sebe i svojih familija.

Rubina CENGIC (AIM, Sarajevo)