FIKRET ABDIC NA POTJERNICI INTERPOLA

Sarajevo May 15, 1999

POKUSAJ UBIJANJA LEGENDE

Bez obzira da li ce ikada sjesti na optuzenicku klupu, Fikret Abdic ce ostati istorijska licnost bihackog kraja oko cijeg ce se djela narastaji svadjati: za jedne ce biti izdajnik, a za druge legenda

SARAJEVO, AIM, 15.05.99.
Nije jasno cime je Fikret Abdic, bivsi clan drzavnog Predsjednistva BiH i bivsi predsjednik Autonomne pokrajine Zapadna Bosna (APZP) zaduzio hrvatskog predsjednika Franju Tudjmana koji ne pokazuje ni najmanje volje da svog sticenika izruci sarajevskim vlastima ni nakon crvene potjernice Interpola od 10. maja. Novi ministar pravde R Hrvatske Zvonimir Separovic, u izjavi za Hinu, objasnio je da Hrvatska nije obavezna izruciti svoje drzavljanje nekoj drugoj drzavi. To prakticno znaci da se Abdicu eventualno moze suditi u Hrvatskoj, ali izrucenje ne dolazi u obzir.

HAG NENADLEZAN Ovakvom stavu Hrvatske ide na ruku i cinjenica sto se Medjunarodni sud za ratne zlocine u januaru ove godine u slucaju Abdic proglasio nenadleznim. Prema Pravilima rimskog puta, Haski tribunal dao je saglasnot pravosudnim organima BiH da krivicno gone osumnjicenog Fikreta Abdica, ali nije pokazao interesovanje da mu sudi. Sud u Hagu, covjeka koga vladajuca bosnjacka politika poredi s Arkanom, nije nasao dovoljno elemeneta ni da ga stavi na optuznicu. Time je ovaj slucaj jos vise zakokompliciran, i politicka dimenzija slucaja postaje dominantna u odnosu na krivicno-pravnu.

Kriminalizacija Fikreta Abdica ne ide ni lako ni brzo kako su vlasti u Sarajevu zamislile da ce ici poslije sloma autonomije Zapadna Bosna u ljeto '95. godine. Od Hrvatske je do sada tri puta zatrazeno njegovo izrucenje, ali Tudjman za to nije htio ni cuti. Medjutim, Vise javno tuzilastvo u Bihacu podiglo je optuznicu protiv bivseg clana Predsjednistva tek 8. avgusta 1996. godine. Na sudjenju u odsustvu zapocetom iste godine njemu je stavljeno na teret krivicno djelo ratnog zlocina protiv ratnih zarobljenika, formiranje logora i sabirnih centara u koje su zatvarani politicki neistomisljenici. Procjenjuje se da je kroz ove logore proslo 5.000 ljudi, mnogi su muceni, a optuznica navodi i ubijanje civila i zarobljenika. Dokazi nisu sudski verfikovani jer je sudjenje prekinuto u iscekivanju se sta ce reci Hag.

KONKURENT SDA Krajski Babo, kako pristalice zovu Fikreta Abdica, predstavlja kamen u cipeli bosnjacke politike. On je SDA-ov stranacki otpadnik, odnosno pobjedjeni rival Alije Izetbegovica koji ne priznaje poraz i pruza aktivni politicki otpor. Sam Izetbegovic je poslije vojnog poraza autonomije u Cazinskoj krajini - prostor koji pokriva opstine Bihac, Bosansku Krupu, Cazin i Veliku Kladusu - izjavio da je Abdic politicki mrtav.

Tu ocjenu ponovili su funkcioneri SDA poslije lanjskih izbora, kada je Abdic dozivio debakl u trci za Predsjednistvo osvojivsi zanemarljivih tridesetak hiljada glasova. Medjutim, njegova Demokratska narodna zajednica (DNZ) predstavlja respektabilan politicki faktor u bihackom kraju - u Kladusi je stranka pobjednica, na nivou Kantona druga po snazi partija, a ima i nekoliko poslanika u Parlamentu Federacije BiH, iako DNZ nije imala prilike da na izborima odrzava predizborne skupove i koristi medije punim kapacitetom. Vladajuca SDA nije uspjela potisnuti DNZ uprkos politickom marketingu, prikrivenoj ili otvorenoj represiji i satanizacijom samog Fikreta Abdica. Zbog toga je stanje na terenu rovito, a u politickom smislu u Krajini je aktuelna podjela - za Dida, kako Krajisnici zovu Aliju Izetbegovica, i Babu. Situaciju komplikuje nemoc da se "Agrokomerc" (vodeca fitma kraja) digne na noge i cinjenica da Hrvatska izdasno dijeli drzavljanstvo pristalicama Fikreta Abdica u ovom kraju. Lokalni mediji procjenjuju da je proteklih godina bivsi Hrvatski konzul u Bihacu Bernardo Jurlina podijelio najmanje dvadeset hiljada putovnica, a interesovanje ne jenjava. Oni koji dobiju putovnice tretiraju se kao "Hrvati islamske vjeroispovjesti" sto nije politicki naivno i bez politickog racuna.

U Sarajevu se misli da je politika izdavanja domovnica i putovnica u izravnoj vezi sa podrskom "otpadniku" SDA Fikretu Abdicu koji je u sukobu sa vrhom stranke jos od njegovog pristupanja pokretu krajem ljeta 1990. godine. Prvi sukobi izbili su na Prvom kongresu SDA u decembru 1991. kada su pripadnici vjerske struje u stranci trazili njegovu eliminaciju, a eskalacija je dosla u septembru 1993. kada Abdic formira famoznu AP Zapadana Bosna. Taj period, potpunog Abdicevog odvajanja od sluzbenog Sarajeva nije do kraja rasvijetljen. Postoji, medjutim, verzija koja objasnjava kontekst cijele price, a koja Abdica prikazuje kao rodjenog trgovca koji se slabo snalazi u politici.

OVENOV MILJENIK Abdic je u ljeto 92. godine premjestio svoje sjediste clana Predsjednistva BiH u Kladusu, cemu se Izetbegovic, prema pricama svjedoka, nije protivio smatrajuci da ce se tako lakse otarasiti opasnog konkurenta. Medjutim, Abdic nije otisao u Krajinu da ratuje, vec da pokusa pacifizirati cijeli kraj i tako sacuvati svoje cedo - Agrokomerc. To mu je prilicno polazilo za rukom trgujuci i sa Srbima i sa Hrvatima.

Sa vojskom tadasnje srpske krajine iz Knina cak je izvodio i zajednicke vojne operacije protiv 5. Korpusa. U najveci politicki minus spadaju njegovi sporazumi sa Karadzicem i Milosevicem tokom 1995 godine. Smatra se da ga je na formiranje autonomije "navukao" Lord Oven kako bi oslabio Izetbegovica i natjerao ga na potpisivanje famoznog Oven-Stoltergergovog plana. Taj sporazum bio je krajnje nepovoljan za BiH, a najveca mana bila je sto nije imao sprovedbenih mehanizama. Abdic ga je prihvatio i pozurio da formira APZP. Time je zanemario ideju Bosne i "prodao" BiH za atonomnu pokrajinu. To je bio znak za unutarbosnjacki sukob koji je odnio oko tri hiljade zrtava na obje strane, a sam Abdic je dvije godine kasnije dozivo vojni i politicki poraz.

Uprkos toj cinjenici, a kasnije i trapave politike SDA na terenu - progoni neistomisljenika, socijalna segregacija "autonomasa" i njihove djece itd. - duh Fikreta Abdica lebdi Krajinom. Oficijelna politika racuna bi izvodjenjem na sud Fikreta Abdica ubila ideju autonomije, sto potvrdjuje i saopstenje Kantonalne SDA iz Bihaca.
Njegova DNZ i lider iz sjene F.A. u sluzbenim krugovima tretiraju se kao remetilacki faktor na terenu. Preko DNZ Abdic utuice na politicke procese na terenu, a istovremeno ne odrice se ni politickih ambicija niti Agrokomerca.

GLASOVI KONTRE Tesko je procjeniti kolika je njegova politicka tezina na terenu. Glasovi koje je licno dobio, pokazuju da njegova zvijezda
blijedi i da je u svijesti ljudi dozivljen kao izdajnik zbog saradnje sa Marticem i Karadzicem. S druge strane, cinjenica da se muskoj djeci nadjevaju imena Fikret i da DNZ redovito tuce SDA u Kladusi, formalno pokazuje prisutvo njegovog duha. Ima i onih koji upozoravaju da to nisu glasovi za Fikreta, vec protiv SDA politike koja nije pronasla uspjesnu ni formulu ni ljude da stabilizira stanje u Cazinskoj krajini. U Bihacu i Sarajevu sluzbeni krugovi misle da bi samo potpunom kriminalizacijom Fikreta Abdica rjesili nekoliko problema: ubili ideju autonomije, nezgodnog uticaja Abdica i njegove stranke koja bi se nestankom lidera raspala. Taj racun bi mozda i dao rezultata da Hag hoce Abdica, a nevolja je sto sudjenje pred domacim sudom ne bi bila lisena politizacije i nevjerice.

Bez obzira kako ce na kraju zavrstiti sam sam Fikret Abdic, u svakoj varijanti slijedi neka vrsta njegove politicke osvete. Zbog prevelike ambicije propustio je priliku da neokrnjen udje u legendu cijim je dijelom postao jos za zivota. Medjutim, u svakoj varijanti ulazi u usmenu tradiciju: za jedne ce biti junak, a za druge izdajnik i oko toga ce se narastaji u bihackom kraju dugo svadjati.

Emir HABUL (AIM, Sarajevo)