ZAGEBACKE BATINE U HERCEGOVACKOJ SUMI

AIM, ZAGREB, 14.5.1999. Robert Frank, novinar i Ronald Brmalj, fotoreporter rijeckog "Novog lista", stigli su u mostarski hotel "Ero" u petak, 7. svibnja, rano ujutro. Te veceri u obliznjem Sirokom Brijegu odrzavao se, uz izravni prijenos Hrvatske televizije, veliki spektakl "Lijepom nasom", posvecen prvoj godisnjici smrti Gojka Suska, ministra obrane RH i neprijepornog autoriteta Herceg Bosne, paradrzavice u cijem je stvaranju Susak aktivno sudjelovao. Cinjenica da vise nema Suska i da je Daytonski sporazum uzdrmao i u prilicnoj mjeri razorio temelje Herceg Bosne, trebala je nostalgicnim sirokobrijeskim skupom podsjetiti na "lik i djelo" nekoc najblizeg Tudjmanovog suradnika. Franku, mladom novinaru "Novog lista" s izrazenim istrazivackim njuhom, to se ucinilo dovoljno izazovnim da potegne do Sirokog Brijega i ispita koliko je, godinu dana nakon smrti hrvatskog ministra obrane s najduzim stazom, u Hercegovini ostalo od njegovog mita, ali i "kolijevke hrvatstva", Herceg Bosne. I ranije se bavio slicnim temama, zbog cega u Mostaru nije bio obljubljen, no njegovi prethodni boravci u "stolnom gradu", bili su popraceni tek jednim policijskim privodjenjem, ponekim mrkim pogledom i priguseno izrecenom prijetnjom.

No, ovoga puta stvari su krenule drugacije. Dok su se u hotelskoj sobi tog jutra osvjezavali od duge i naporne nocne voznje, na vrata su banula dvojica muskaraca. Predstavili su se kao civilni policajci, tutnuli im pod nos nekakvu znacku, naredili da napuste hotelsku sobu i upute se s njima. Frank, koji je ranije vec bio privodjen u Hercegovini, ocijenio je kako je pametnije ne postavljati suvisna pitanja, vec uciniti ono sto im policija kaze. Zato su on i Brmalj poslusali dvojicu koja se predstavila policijskom znackom, ostavili kljuceve na recepciji i uputili se do njihovog "golfa", parkiranog pred hotelom. Prethodno, neznancima su morali predati kljuceve sluzbenog automobila kojim su tog jutra doputovali iz Rijeke.

Na samom izlasku iz hotela, Franku, Brmalju i njihovim pratiocima pridruzilo se jos dvoje ljudi. Vozili su ih nekih 15-ak kilometara prema Sirokom Brijegu, a zatim su krenuli na nekakvu sporednu cestu. Nakon cetvrt sata cekanja onamo je stigao dzip, kojim su ih odvezli jos nekliko kilometara do obliznje sumice. Tada pocinje "ispitivanje".

"Bili su upoznati s vecinom mojih tekstova o Hercegovini u kojima sam se bavio kriminalnim pojavama u tom kraju, ali i politickim zbivanjima uoci i nakon rujanskih izbora", ispricao je svojoj redakciji, po povratku u Rijeku, Robert Frank. "Ocito im se nije svidjao nacin na koji smo mi tretirali te teme. Pitali su me tko su moji informatori, otkud mi informacije, za koje obavjestajne sluzbe radim, pri cemu su spominjali AID, UNS i neke druge. Da radim za neku od njih sigurno mi se ovo ne bi dogodilo. Jedan od njih rekao mi je da pisem polazeci od krivih teza i da ganjam krive ljude. Rekli su mi da je hercegovacki narod jako puno propatio i da se danas tamo jako lose zivi, s cime bih se djelomicno slozio, jer neki zive odlicno, a neki stvarno jako lose. No, po njihovim rijecima za los standard i polozaj hrvatskog naroda u Hercegovini najvise su krivi ljudi okupljeni oko Kresimira Zubaka i Nove hrvatske inicijative i koji su, prema rijecima jednog od njih koji me tukao, izdajnici hrvatskog naroda".

Uslijedila je serija udaraca, rukama i nogama, po rebrima, ledjima, trbuhu, licu, bubrezima. Najvise bijesa "ispitivaci" su iskalili na atletski gradjenom Franku, dok je fotoreporter Brmalj prosao nesto bolje. Franku su sestorica muskaraca potom naredila da klekne i poljubi hercegovacku zemlju, te ga nastavili jos zesce tuci, vrijedjajuci ga i govoreci mu kako je partizan i komunist iz Rijeke. Udarali su ga nogama po rebrima, glavi, grudnom kosu, a jedan od napadaca gasio je cigaretu na Frankovom vratu i usima. Batinjanje, prekidano ispitivanjima, trajalo je gotovo dva sata. Na kraju, Franku su zaprijetili da vise nikada nece pisati i udarali ga ovecim kamenom po desnoj ruci. Potom su im naredili da smjesta napuste Hercegovinu, odvezli ih do hotela da uzmu putovnice i plate racun za dnevni boravak. Zapovijedili su im da Hercegovinu napuste na granicnom prijelazu kod Metkovica, opomenuvsi ih da bi bilo vrlo lose ako bi se pojavili u Sirokom Brijegu na priredbi u Suskovu cast.

U Klinicko bolnickom centru u Rijeci nakon pregleda utvrdjeno je da Frank ima prijelom kosti desne sake, izazvan namjernim udarcima kamenom. Utvrdjeni su i podljevi u jagodicnom predjelu lica, te tragovi snaznih udaraca u grudni dio kraljeznice. Frank je zadrzan u bolnici, a dva dana kasnije podvrgnut je operaciji sake, kako bi se sanirao prijelom kosti. Brmalj je otpusten, a za razliku od Frankovih teskih tjelesnih ozljeda, prosao je samo s laksim.

Pojedine politicke stranke u Hrvatskoj, nezavisni intelektualci, Hrvatsko novinarsko drustvo, Hrvatski helsinski odbor, te Frankove i Brmaljeve kolege iz nekih redakcija ostro su osudili brutalni napad na dvojicu novinara. Svi u tome vide porast nasilja i netrpeljivosti, a prebijanje novinara u Mostaru ne dozivljavaju kao izoliran hercegovacki slucaj, vec opasan trend koji je zahvatilo i Hrvatsku. Spomenuli su prebijanja sindiklanih lidera u Hrvatskoj, politicki motivirana ubojstva, prijetnje i zastrasivanja. Koliko su bili u pravu potrdilo se samo nekoliko dana kasnije na obiljezavanju Dana antifa{isticke borbe, na Trgu hrvatskih velikana, bivsem Trgu zrtava fasizma u Zagrebu. Tada je mirni skup predvodjen nekim opozicionim politicarima i borcima za ljudska prava, prerastao u krvavi incident s teskim politickim posljedicama.

Frank je uvjeren kako je njegovo premlacivanje naruceno iz Zagreba. Nekoliko dana nakon operacije, dok se nalazio na kucnoj njezi, Frank je to izrijekom potvrdio tjedniku "Globus": "Sad sam potpuno uvjeren da iza napada na mene stoje osobe s vezama u samom drzavnom vrhu RH i da je nalog da me se prebije stigao u Mostar iz Zagreba". Frank je, kaze, za to dobio i potvrdu "nekih visokopozicioniranih djelatnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske". Iako je napad na novinare "Novog lista" osudio i Ante Jelavic, clan Predsjednistva BiH, a za slucaj se ozbiljno zainteresirali i predstavnici Ureda visokog komesarijata i OESS-a, veleposlanici Richard Ellerkmann i Garry Matthews, ni tjedan dana nakon napada policija nije na tragu pocinitelja. Frank je uvjeren kako policija napadace nikad nece ni pronaci. "Hercegovina je to", kaze Frank, "i nije slucajno sto smo pretuceni bas tamo, jer je nalogodavcima jasno da nikakve istrage nece biti". Ako se u Hrvatskoj, koja sebe, za razliku od BiH smatra uredjenom pravnom drzavom, vec godinama ne moze pronaci ubojica sindikalnog vodje Krivokuce, niti osobe koje su usred Zagreba nedavno pretukle sindikalistu Hrvatskih zeljeznica, kako li ce tek biti uhvaceni nasilnici koji su novinare pretukli u nekoj hercegovackoj sumi.

DRAGO HEDL