PRANJE PRLJAVE SAVJESTI

Izbjeglice

Banjaluka, 13. maj 1999. (AIM)

Deceniju plemenskog rata na prostoru bivse Jugoslavije obiljezice egzodus jos jednog njenog naroda. Prema procjeni Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice, broj izbjeglih Albanaca sa Kosova premasio je 700 hiljada i povecava se svakog dana.

Procjenjuje se da je oko 18 hiljada kosovskih Albanaca naslo utociste u Bosni i Hercegovini. Prema izvjestaju sarajevske Novinske agencije "Onasa", Visoki predstavnik za BiH Karlos Vestendorp zatrazio je nedavno od Predsjednistva BiH da omoguci zbrinjavanje novih oko 100.000 izbjeglica sa Kosova.

Damir Ljubic, hrvatski clan Radne grupe Predsjednistva BiH za povratak izbjeglica, izjavio je istoj agenciji da je Predsjednistvo iskazalo spremnost za prihvat kosovskih izbjeglica, ali i zabrinutost i bojazan zbog situacije u kojoj se BiH nalazi zbog svojih izbjeglica. "Vestendorpa smo zamolili da zatrazi od drugih zemalja prihvat izbjeglica sa Kosova, cime bi kod nas bila olaksana situacija", kaze Ljubic.

Prema podacima Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske (RS), do danas je u RS doslo oko 13.500 izbjeglica iz Savezne Republike Jugoslavije. U Komesarijatu za izbjeglice RS tvrde da je u 59 prihvatnih centara u 22 opstine RS vec smjesteno 60 izbjeglica, uglavnom Srba protjeranih iz Hrvatske 1995. godine. Ostatak je, tvrdi se, smjesten kod rodbine i prijatelja. Nastavak svakodnevnog bombardovanja SRJ izaziva strah od sve veceg priliva izbjeglica koji ce utociste traziti u kolektivnim centrima.

Sa novim talasom izbjeglica sa Kosova, koji se siri prostorom drzava bivse Jugoslavije, svaka prica o povratku izbjeglica postaje tuzna i cinicna. Cetiri godine nakon zavrsetka rata u Hrvatskoj nekoliko stotina hiljada prognanih Srba ne moze da se vrati svojim kucama. Oko 600 hiljada izbjeglica iz Hrvatske i BiH, koje su utociste nasle u SRJ, ostalo je sa pocetkom bombardovanja SRJ bez ikakve medjunarodne humanitarne pomoci. Njihovu humanitarnu katastrofu potpuno je potisla humanitarna katastrofa Albanaca. Tri godine nakon okoncanja rata u BiH propali su svi projekti za masovniji povratak izbjeglica. Rezultati Sarajevske deklaracije, kojom je planiran povratak u Sarajevo 20 hiljada izbjeglica, zavrsili su se na skromnih 8.748 povratnika, od kojih svega nesto vise od 3 hiljade Srba.

U medjuvremenu oni koji bi morali biti odgovorni za neuspjeh potpisanih projekata, za pranje vlastite prljave savjesti, smiljaju novi program povratka. Ovaj puta za skromnih 6 hiljada porodica u Sarajevo, Mostar i Banjaluku. Program je iniciralo Predsjednistvo BiH, a realizaciju povjerilo Radnoj grupi koja treba da sacini liste za povratak, koje bi nakon toga verifikovalo Predsjednistvo. Nije li sama cinjenica da se Predsjednistvo drzave ukljucuje u rjesavanje slucajeva povratka izbjeglica uz pomoc radnih grupa svojevrsni politicki cinizam koji elementarna ustavna prava svodi na nivo politickog voluntarizma? Izbjeglicki talas sa Kosova ce, po svoj prilici, politicarima doci kao dobro opravdanje zasto je i ovaj skromni projekat propao.

Medjunarodni zvanicnici za neuspjeh u implementaciji Aneksa 7 Dejtonskog sporauma optuzuju politicare, a politicari tvrde da za povratak ne postoje objektivni uslovi. Zvanicnici RS tvrde da nema uslova za povratak Bosnjaka i Hrvata u RS dok se Srbi ne vrate u Hrvatsku. Za bosnjacke politicare nije moguc povratak Srba u Sarajevo dok se Bosnjaci ne vrate u Srebrenicu, Zvornik i Brcko. Hrvati za to vrijeme smisljaju proceduru koja ce sto vise komplikovati povratak i tvrde da im je za smjestaj povratnika potrebna finansijska pomoc. I tako redom. U takvoj retorici politicara prica o povratku izbjeglica gubi smisao a izbjeglice i poslednju nadu da ce im drzave omoguciti povratak.

Istovremeno sa pricom o novim izbjeglicama dolaze upozorenja medjunarodnih zvanicnika o sve manjoj donatorskoj pomoci za izbjeglice i smanjenju sredstava koja stoje na raspolaganju UNHCR-u za rjesavanje problema izbjeglica. "UNHCR ce nastaviti da pomaze izbjeglicama ali ne u istoj mjeri kao do sada jer cemo imati manje sredstava", izjavio je nedavno Beri Rigbi, sef misije UNHCR-a u BiH. Rigbi sa pravom upozorava da politicari iz zemalja ciji poreski obveznici izdvajaju novac za izbjeglice, mogu da kazu da nakon tri godine neuspjelog ulaganja u projekte povratka vise nemaju para za bacanje. Ali se sa istim pravom moze postaviti pitanje zasto se rasipao novac i gubilo vrijeme na ocigledno nerealne projekte.

Logicna i argumentovana upozorenja medjunarodnim zvanicnicima da je povratak izbjeglica globalni problem i da ga je moguce rjesavati jedinstvenim projektom povratka za sve drzave bivse Jugoslavije, jos uvijek ostaju bez odjeka. Mozda je kosovska tragedija poslednji momenat za takav pristup. Ukoliko ga ne bude, milioni izbjeglica bice zrtva fasistoidne politike krvi i tla pred kojom je demokratski svijet pokazao svoju nemoc.

Branko Peric (AIM)