FASISTICKA ORGIJA U ZAGREBU

AIM, ZAGREB, 13.5.1999. Mala fasisticka orgija - tako je jedan analiticar nazvao nasilje koje se dogodilo na ovogodisnjem obiljezavanju Dana pobjede nad fasizmom u Zagrebu. Vec devetu godinu zaredom tog se dana na bivsem Trgu zrtava fasizma, kojemu je Tudjmanova vlast promijenila ime, okupljaju predstavnici antifasisticke Hrvatske, koji mirnim prosvjedima traze da se trgu vrati nekadasnje ime.

Posljednjih godina njihove skupove sve glasnije ometa bucna ultra-desnica s poznatom ikonografijom: crne kosulje, fasisticki pozdrav, ustaske pjesme i parole, klicanje Dinku Sakicu, zapovjedniku jasenovackog logora, kojemu se upravo sudi u Zagrebu. Ove godine oni su u svojim prijetnjama presli s rijeci na djela. Fizicki su napali okupljene antifasiste. Uz gromoglasno vrijedjanje, nahitavali su se jajima i kamenjem, na koncu su bacili i suzavac. Jednom od organizatora skupa nogom su izbili zub, jednoj starici i jednom mladicu kamenom su razbili glave, mnogi su dobili udarce.

Policija, koja je skup osiguravala, nije adekvatno reagirala. Iako je okupljanje antifasista unaprijed bilo prijavljeno, a i desnicari su unaprijed najavili da ce primjeniti nasilje, policija nije zaustavila napadace, dapace, ponasala se kao da je s njima u tihom dosluhu. Dogadjaje na trgu pokusala je relativizirati i zamagliti. Javno je odgovornost dijelila podjednako na obje skupine, prakticno isla je na ruku siledzijama. Predstavnici policije govorili su o sukobu, iako je zapravo jedna grupacija napala drugu. Na primjedbe da nisu sprijecili nasilje, policajci su odgovarali da je njihov posao smirivanje te su, rekose, ponosni jer su osigurali da ne dodje do direktnog kontakta dvije, po njima jednako radikalne skupine.

Naknadno se ispostavilo da je policija mnogo odlucnije nastupila prema napadnutima nego prema napadacima, vise ih je privela, neke je navodno iscipelarila, na koncu je i bacaca suzavca prepoznala medju onima na koje je suzavac bacen. Iako su stotine svjedoka vidjele da je patrona doletjela iz desnicarskih redova, jedan se policajac sjetio da je bilo upravo suprotno. I to je bilo presudno. Mladica, koji je na antifasisticki skup dopratio oca-invalida, policija je sest sati pokusavala privoljeti da prizna kako je sam sebe gadjao suzavcem.

Drzavni su mediji incident nastojali marginalizirati - ili o njemu nisu ni javili (Hrvatska televizija), ili su ga zataskavali (vlasti bliski "Vjesnik" sicusni je izvjestaj objavio na petnaestoj stranici, a "Vecernji list" primijetio je na Trgu "pokoju kap krvi"), ili su njegove sudionike prikazali kao podjednako nevazne politicke redikule, ili su ga, najcesce, interpretirali kao ulicnu makljazu crvenih i crnih.

Za policiju i rezimske novine rijec je o sukobu, i to "na ideoloskoj osnovi", toboze izmedju antifasista i antikomunista. Upravo takvo reagiranje eksponenata vlasti pokazuje da iza nasilja stoji drzavno pokroviteljstvo. "Svi su oni na drzavnom proracunu", tako ce o siledzijama s bivseg Trga zrtava fasizma reci Stipe Mesic, koji je i sam dobio motkom po glavi. Formulacija o obracunu antifasista i antikomunista lukavo sugerira da je rijec o protivnicima dva totalitarizma - fasistickom i komunistickom. Ali antikomunisti s Trga ne spadaju u demokrate. Oni nisu protivnici totalitarizma, nego su njegovi sljednici. Oni se protive ne komunizmu, nego antifasizmu, s fasistickih pozicija. Rijes je o ustasluku, koji se uopce ne skriva.

Grupice ekstremnih desnicara predvodili su lider jedne neregistrirane fasisticke stranke, jedan katolicki svecenik i celnik jedne od dragovoljackih udruga. Nova hrvatska desnica Mladena Schwartza nije registirana, ali on se ponasa kao da jeste, nesmetano stranacki djeluje. Iako je poznat kao zagovornik politickog nasilja, odnedavno se u posebnoj emisiji svakoga tjedna pojavljuje na jednoj zagrebackoj, HDZ-u bliskoj, TV-postaji. Iako, navodno, nije u dobrim odnosima s vlascu, nedavno je uselio u stan koji mu je dodijelila zagrebacka uprava.

Bijeli fratar Vjekoslav Lasic poznat je po svojim crnim misama za ustaske poglavnike, velicajuci ustastvo on bogosluzja pretvara u politicke mitinge. Crkva protiv takvog ponasanja nista odlucnije nije poduzela. Kao ni protiv njegova sudjelovanja u nasilju kontra antifasista. S Kaptola su samo ove godine saopcili da je Lasicevo sudjelovanje u tim dogadjajima - njegova privatna stvar. Crkva nije reagirala ni na cinjenicu da je militantna desnica svoje mracne jurise izvela postrojena pod Stepincevom slikom.

Zvonimir Trusic, kao celnik jedne od dragovoljackih udruga, na Trgu je predvodio dragovoljce, koji su se nasilno probili medju organizatore antifasistickog skupa. Iako se povezuje sa zlocinima koji su u ratu pocinjeni nad Srbima, Trusic je nedavno dobio posao u Ministarstvu branitelja. Medju desnicarima zapazeni su i jedan saborski zastupnik, koji se redovito slika pod Pavelicevom slikom, bivsa predsjednica Udruge politickih zatvorenika, u mladosti ustaska celnica, a znalci su prepoznali i vise profesionalnih pripadnika Hrvatske vojske.

Umjetno pretvaranje fasistoidnog nasilja u medjusobni sukob desnog i lijevog sluzi kao alibi onima koji su nasilnike trebali zaustaviti, sluzi za stvaranje umjetne ravnoteze izmedju "agresora" i "zrtve" i sluzi obmanjivanju javnosti. Suprotno sluzbenim sugestijama, u Hrvatskoj nema lijevog ekstremizma. Postoji samo desni. Cak i vlasti bliski mediji jedva uspijevaju navesti bilo kakvo lijevo zastranjenje, za svoju tezu o desno-lijevom balansu ne pronalaze argumente. Ni izmisljanje im bas ne ide od ruke.

Namjerno falsificiranje dogadjaja ima jos jedan cilj: u predvecerje izbora treba dodatno zamutiti politicku scenu. Vladajuci krugovi vec su najavili da ce Hrvatska na narednim izborima, bas kao i 90., odlucivati: ili za komuniste ili za nacionaliste. Takva bi podjela vlasti odgovarala. Jer bi polarizirala politicku scenu, sada dominantno socijalne teme potisnula bi u korist nacionalnih i osamila bi Socijaldemokrate, kao glavnog HDZ-ova konkurenta. Stvarnost takve prognoze ne potvrdjuje. Mada je tesko opterecena prosloscu, Hrvatska se danas primarno cijepa na odnosu spram buducnosti. Vecinska Hrvatska izrazava snaznu volju za promjenama, ekonomskim i politickim; vlast pokusava zaustaviti proces demokratskog preoblikovanja drzave, sve cesce i upotrebom snaga regresije.

Ali vracanje kotaca unazad - tezak je posao. Gotovo se sa sigurnoscu moze prognozirati da je nemoguce ponoviti situaciju od prije deset godina, kada se Hrvatska zbijala oko nacionalistickog Tudjmanova programa. Sve veci dio javnosti prepoznaje pravu prirodu aktualnih sukoba, pa i onih u vezi sa sustavno potiskivanim i osporavanim antifasizmom. U televizijskom izjasnjavanju o dogadjajima na Trgu zrtava fasizma dvostruko je vise gradjana Hrvatske podrzalo antifasiste nego navodne antikomuniste; u Zagrebu se za povratak osporenog imena Trgu izjasnilo vise od 14 tisuca osoba, protiv je bilo manje od cetiri tisuce glasova.

Jedan je od nezavisnih analiticara ovih dana ustvrdio da demokratska oporba raspolaze rastucim politickim ugledom, a fasisticka desnica rastucim politickim bezobrazlukom. Politicko nasilje, koje je Tudjmanova vlast preko svojojih trabanata uvijek drzala spremnim, nerijetko i stavljala u pogon, promijenilo je oblik i svoju metu. Prije je za cilj imalo etnicki nepodobne, sada udara na politicke protivnike. Desni ekstremizam, koji je svojedobno palio, pljackao i ubijao po bivsim Krajinama, sada je pusten na zagrebacke trgove.

JELENA LOVRIC