MOLITVA ZA KOMSIJU
Kosovska kriza i ponasanje albanskih partija u Crnoj Gori
Uprkos velikom prilivu Albanaca sa Kosova u Crnoj Gori, iako izlozenoj stalnoj opasnosti NATO udara ili vojnog puca, nije zabiljezeno nikakvo politicko komesanje po nacionalnoj osnovi.
AIM Podgorica, 11.05.1999.godine
TXT: Remecenje tradicionalno dobrih medjunacionalnih odnosa u Crnoj Gori jedna je od kljucnih "stavki" u scenariju Slobodana Milosevica za politicko destabilizovanje manje clanice srpsko-crnogorske federacije. Na takav zakljucak upucuje i nekoliko dogadjaja koji su se u visenacionalnim crnogorskim sredinama desavali uoci i tokom napada NATO snaga na SRJ. Iza svih njih stajala je Vojska Jugoslavije, sto potvrdjuje tezu da ce Milosevic do kraja pokusavati destabilizaciju Crne Gore.
Cim je pocelo bombardovanje vojnih ciljeva Vojska Jugoslavije pocela je da demonstrira silu prema civilima u Crnoj Gori i to na brizljivo odabranim podrucjima. Nasred jednog sela u Tuzima, naselju nedaleko od Podgorice koje pretezno naseljavaju Albanci, Vojska je postavila rampu, kao da se radi o izuzetno strateskoj lokaciji. Tu su nekoliko dana, zdruzenim snagama pripadnika VJ i rezervista, pojacano i nimalo uljudno kontrolisani mjestani, a bilo je upada i u njihove kuce, iz kojih je oduzimano oruzje i novac. Neugodan susret bliske vrste sa vojskom tu je imao i poslanik Demokratske unije Albanaca Ferhad Dinosa, koji je o svemu tome govorio u crnogorskom parlamentu. Nakon protesta gradjana i intervencije civilne vlasti, akcija - ciji je glavni cilj bilo zastrasivanje i provociranje mjestana - prekinuta je.
Tih dana, na periferiji Tuzi, kod obliznje kasarne Vojska je otisla i korak dalje. Vojna policija pretukla je trojicu maloljetnika Albanaca, optuzivsi ih za spijunaze. Kad su policajci uvijedli da su pretjerali u svojoj revnosti, pustili su ih uz prijetnju da o tom incidentu nikome, pa ni svojim porodicama, ne smiju izustiti ni rijec. Mladici su se ipak odvazili da sve ispricaju novinaru crnogorskog nedjeljnika "Monitor".
Budnim vojnim kontrolama i provokacijama danima su bili izlozeni i mjestani ulcinjskih sela pored jugoslovensko-albanske granice, nakon uspostavljanja pet kilometara sirokog pogranicnog pojasa. Tim povodom ostro je reagovao Demokratski savez iz Ulcinja.
No, sve je to ipak koliko toliko bilo podnosljivo prema onom sto se desilo krajem aprila na sjeveru Crne Gore, pod sjenkom svakodnevnih NATO udara po ciljevima u SRJ. Naime, pripadnici Vojske Jugoslavije napali su, u rozajskom selu Kaludjerski Laz, kolonu izbjeglica, kosovskih Albanaca. Ubijeno je sest osoba, medju kojima i jedna starica. Ocevici i predstavnici lokalne i republicke vlasti nepobitno su potvrdili da su u pitanju izbjeglice. Energicno je zatrazeno da se taj zlocin, koji je s pravom podigao tenzije u ovom kraju, detaljno rasvijetli i njegovi pocinioci zasluzeno kazne. Vojska je, medjutim, nakon nekoliko dana zvanicno saopstila da se radilo o "naoruzanim teroristima", upozorivsi da bi svaka druga verzija o ovom dogadjaju uzemirila javnost! Ne slucajno, napad na kolonu izbjeglica desio se upravo u kraju koji je pokazao izvanrednu solidarnost sa izbjeglim Albancima iz juzne srpske pokrajine.
Svi navedeni dogadjaji desavali su se paralelno sa masovnim dolaskom kosovskih izbjeglica u Crnu Goru. Dakle, u vrijeme kada je Crnoj Gori od preko sezdeset hiljada kosovskih beskucnika prijetila humanitarna katastrofa, a najbezazleniji incident mogao da pokrene lavinu nekontrolisanih nemira. Kao da se zapravo islo na zastrasivanje albanskog domicilnog stanovnistva i izbjeglica, sto bi moglo isprovocirati medjunacionalne sukobe i nerede po Crnoj Gori!? Toj njegovoj paklenoj namjeri jaku logistiku pruzala je i Socijalisticka narodna partija Momira Bulatovica - glavni oslonac Vojsci Jugoslavije u Crnoj Gori. Lideri SNP javno su optuzivali crnogorski drzavni vrh za izdaju zemlje, a kritikovali su i politiku masovnog prihvata izbjeglica.
"Metodama psiholoskog rata i glasinama intenzivira se antialbansko i antimuslimansko raspolozenje. Nastavlja se dehumanizacija izbjeglica koje se predstavljaju kao teroristi OVK, a vlast u Crnoj Gori se optuzuje zbog izdaje sto im pruza gostoprimstvo", upozorila je javnost povodom ovih dogadjaja Socijaldemokratska partija Crne Gore.
Taj opasni scenario ipak nije urodio plodom. U proteklih mjesec i po, od kada traju bombardovanja NATO-a - i SRJ, pa i Crna Gora prakticno zive u vanrednim okolnostima - nije zabiljezen nijedan medjunacionalni incident niti nacionalisticki istup medju albanskim stanovnistvom. Podsjetimo, ranijih godina kosovski dogadjaji nerijetko su znali da probude nacionaliste medju Albancima u Crnoj Gori.
Velika zasluga sto je Crna Gora u tom konfuznom vremenu postedjena jedne velike drame pripada crnogorskim parlamentarnim strankama koje su krajem marta potpisale Rezoluciju o ocuvanju gradjanskog mira u Crnoj Gori, brojnim apelima raznih nevladinih asocijacija i istaknutim licnostima iz redova svih nacija, a posebno crnogorskim gradjanima koji, i pored velikih iskusenja, nisu dozvolili da ih na pogresan put zavedu nacionalne i stranacke strasti.
Na tome su istrajavale i stranke koje okupljaju Albance u Crnoj Gori, koje su, pored ostalog, odlozile za bolja vremena i svoj zahtjev za specijalnim statusom Albanaca u Crnoj Gori, aktuelizovanim uoci NATO napada na SRJ. Tako se rukovodstvo Demokratske unije Albanaca obratilo Albancima, koji su iz straha poceli da bjeze iz Crne Gore da ne napustaju svoja vjekovna ognjista. "Imajte povjerenje u crnogorsku civilnu vlast, bez obzira na pritiske", porucila je ta stranka svojim sunarodnicima.
Ferhad Dinosa, poslanik Demokratske unije Albanaca, cesto je u ime svojih sunarodnika porucivao javnosti: "Albanci u Crnoj Gori ucinice sve da u Crnoj Gori bude mira i da se ne desi nista sto imamo u okruzenju. Albancima porucujem da ostanu pribrani i da pomazu one koji su spremni da cuvaju mir u Crnoj Gori".
Takav stav Dinosa je nakon jednog bombardovanja ciljeva po Crnoj Gori od strane zapadne alijanse ovako objasnio: "Polazimo od jedne istine, koja kaze da je najjaca molitiva molitva za komsiju. Razaranja u ovom slucaju nisu samo razaranja komsije, vec razaranja citave Crne Gore. Albanci to dozivljavaju kao gradjani Crne Gore".
A Albancima, nije bilo nimalo lako, kako to rece Dinosa, da ostanu pribrani. Pored vec navedenih provokacija i pritisaka, tu je i stereotip - mnogi jos ne mogu da se pomire sa tim da Albanci u Crnoj Gori budu njeni gradjani potpuno ravnopravni sa svim ostalim ili da u njima u svim delikatnim situacijama vide potencijalne ekstremiste. Prije nekoliko dana, u "Pobjedi nedjeljom", Ferhad Dinosa je komentarisao i to pitanje:
- Uzalud neko ocekuje albanski ekstremizam u Crnoj Gori u ovakvim okolnostima iako Albanci duboko saosjecaju sa patnjama svoje brace na Kosovu. Tog eskremizma nece biti ni u poratnim okolnostima. Jednostavno zato sto nacionalne stranke Albanaca pomno prate demokratske procese, sto im suzivot ne smeta i sto su ubijedjene da ce Evropa stici i na Balkan. Kosovo ce sjutra biti nesto drugo... Niko nece moci, i ako bude htio, da potpali vatru izmedju brace! U Crnoj Gori, u svim subjektima, ima dovoljno onih koji nec}e hraniti ovovremene Nerone.
Dakle, uprkos velikom prilivu Albanaca sa Kosova u Crnoj Gori, izlozenoj stalnoj opasnosti NATO udara ili vojnog puca, nije zabiljezeno nikakvo politicko komesanje po nacionalnoj osnovi. Osim poteza crnogorskog drzavnog vrha za takvo stanje zasluzni su bez sumnje i predstavnici albanskih partija u Crnoj Gori. Realno je pretpostaviti da se postojeci kompromis i balans snaga nece promijeniti i da Crnoj Gori ne prijeti opasnost od homogenizacije albanskog stanovnistva i ispostavljanja nekih novih politickih zahtjeva.