KOLAPS MIROVINSKOG FONDA

AIM, ZAGREB, 11.5.1999. Hrvatski mirovinski sistem nalazi se pred potpunim kolapsom. Umirovljenici koji su pravo na mirovinu ostvarili radom u drugim republikama bivse Jugoslavije, a danas zive u Hrvatskoj i njeni su drzavljani, jos uvijek nisu dobili mirovine za mjesec veljacu, dok su oni, koji su to pravo ostvarili radom u Hrvatskoj, sada dobili tek iznos za ozujak. Mirovina za travanj jos im nije isplacena, sto znaci da im je jedna penzija, de facto, ukradena. Kada bi to bio prvi slucaj, stvar mozda i ne bi bila senzacionalna. No prema penzionerskim statistikama, to je vec cetrdeset i prva penzija koju mlada hrvatska drzava duguje svojim umirovljenicima!

Brojka koju drzava, prema nekim analizama, duguje umirovljenicima, danas iznosi oko 40 milijardi kuna, odnosno, preko deset milijardi maraka. Dakako, sve kad bi vlada i htjela isplatiti taj dug, ne bi imala odakle. Ona ne bi mogla isplatiti niti deseti dio tog duga, a uspije li iduci mjesec isplatiti i sve redovite mirovine, bit ce to pravo pravcato cudo. Neki hrvatski ekonomisti, koje vlast sve rjedje naziva katastroficarima, tvrde naime da ce pokrivanje mirovina vec u iduca dva mjeseca moci biti izvedeno samo uz pomoc inflacije, odnosno tiskanja novca bez pokrica. Od te procjene, postoji samo jedna gora, a to je da ce masa dostampanih kuna u kratkom roku bivati sve veca i veca - jer u Hrvatskoj ne kasne samo mirovine

• odnosno, da se Hrvatska nalazi pred hiperinflacijom. Umirovljenici ce tako, u predstojecim mjesecima, mozda i moci dobiti svoje mirovine na vrijeme, ali ce za njih moci kupiti jos manje roba nego danas, kada s kasnjenjem dobijaju svojih, prosjecno 1.107 kuna, odnosno, oko 285 njemackih maraka. Ovo misljenje, dakako, nije ekskluzivno rezervirano samo za ekonomiste katastroficare: sve vise obicnih gradjana uvjereno je da cijeli privredni sustav ceka skorasnji slom.

Zasto je, uopce, doslo do tako golemog drzave duga prema umirovljenicima? Nacelno, odgovor je vrlo jednostavan: zato sto je vladajuca stranka, u svim situacijama kada joj je trebalo novca, posezala za novcem onih koji su bili najmanje voljni i najmanje u stanju da se bune, najcesce i najlakse prema umirovljenicima. Kako je dug stvoren? Tehnika koja je primjenjivana u pljackanju mirovinskih fondova, prilicno je raznovrsna. Dio spomenutog duga nastao je tako da su tzv. beneficirane imovine (bivsa vojna lica, potom umirovljeni vojnici i casnici iz zadnjeg rata, saborski zastupnici, drzavni funkcioneri) umjesto iz sredstava drzavnog proracuna (budzeta), kako zakon propisuje, isplacivane pune cetiri i pol godine iz mase novca sakupljenog za obicne mirovine. Iako je broj ovih umirovljenika razmjerno mali (ima ih, ukupno, 25 tisuca) njihove su mirovine visestruko vece od onih obicnih, prosjecnih, pa je u spomenutom razdoblju drzava obicnim umirovljenicima ostala duzna punih sedam i pol milijardi kuna (nesto manje od dvije milijarde njemackih maraka). Ni taj dug, dakako, nije u stanju vratiti, pa se svaki mjesec vraca po sto kuna uz sest postotno povecanje mirovinske osnovice, sto prakticki znaci da ce taj, prvi dug, biti vracen tek onima najmalobrojnijima, koji uspiju prezivjeti jos nekoliko desetljeca. Na spomenutih sedam i pol milijardi kuna, valja svakako dodati i iznos kamata, koji ni u kom slucaju nije mali.

Drugi, ogroman dug gomila se vec pet godina. Bivsi zakon o mirovinama propisivao je, naime, da iznos mirovina bude isplacivan na razini 85 posto primanja iz radnog staza. Vlada Nikice Valentica te odredbe, medjutim, nije primjenjivala - one se ne primjenjuju ni dan danas, vec je u sklopu plana tzv. "stabilizacije" razina mirovina rasla znatno sporije cak i od razine porasta troskova zivota. Danas razina mirovine u odnosu na primanja iz aktivnog radnog vijeka iznosi tek 43 posto. Prosle je godine Ustavni sud donio odluku koja je obradovala penzionere a sokirala ne samo vladu vec i cijelu vladajucu stranku. Ustavni je sud, naime, donio odluku da je mirovinski fond bio duzan uskladjivati visinu mirovina sa slovom zakona. Drugim rijecima, da je razina mirovina u zadnjih sest godina bila protivzakonito niska, odnosno, jos jednostavnije: da je Fond umirovljenicima duzan isplatiti spomenutu razliku koja im je bez ikakva zakonskog pokrica oduzimana tako dugo vremena.

Ova je odluka konsternirala predsjednika Vlade, Zlatka Matesu, koji je odbio odgovornost vlade za taj dug, izjavivsi posve iskreno da drzava tih novaca nema i da ih nece ni imati. Umirovljenici su se, nakon uvidjanja da od tih novaca nece biti nista, obratili svim nizim sudskim instancama u Hrvatskoj (Upravnom sudu, opcinskim i zupanijskim sudovima) ali je sudska vlast naprosto opstruirala njihove zahtjeve. Masa mirovina i dugovanja prema penzionerima, kojih u Hrvatskoj ukupno ima nesto vise od milijuna, prvorazredno je politicko pitanje o kojemu bi mogao ovisiti i ishod narednih izbora. Stoga vladajuca stranka taj, nerjesivi problem, zeli zadrzati pod tepihom dok izbori ne prodju a onda ge "uvaliti" nekoj narednoj vladi.

Treca vrsta duga prema Mirovinskom fondu nastala je zbog tzv. loseg poslovanja Fonda, odnosno, radi krajnje sumnjive isplativosti trgovina onim dijelom dionica hrvatske privrede koju je Fond dobio u svoj portfelj, i kojima je trebao - radi dobrobiti umirovljenika - valjano gospodariti. Taj je dio dionica bio, zadnjih osam-devet godina, najcescom i najlaksom metom krajnje sumnjivih tajkunskih operacija privatiziranja a potom pljacke najvitalnijih dijelova hrvatske privrede. Mirovinski je fond, kao jedan od kljucnih "logisticara" pljacke hrvatske privrede od strane vladajucih, stoga uvijek bio mjesto od najveceg interesa vladajuce stranke, a na njegovu je celu uvijek bio covjek od povjerenja. To je povjerenje, nazalost, koristeno za posezanje u pune blagajne fonda radi stranackih interesa, a kako ni mirovinski fond nije vreca bez dna, rezultat je vidljiv ovih dana. Nitko se, dakako, nije ponudio da preuzme odgovornost za takvo stanje mirovinskog Zavoda (donedavna Fonda). Njegov bivsi direktor, mr Damir Zoric, nagradjen je mjestom veleposlanika Hrvatske u BiH, a novoj ravnateljici, Dunji Vidosevic, ostao je nezahvalan posao "saniranja stanja".

Taj je posao krajnje tezak, i nije vezan samo uz reformu cijelog mirovinskog sustava, vec i uz potpunu reformu slomljene hrvatske privrede. Neki su parametri iz te oblasti vec skoro nevjerojatni. Tako danas na 1.282.576 zaposlenika dolazi cak 866.347 korisnika mirovina. Broj umirovljenika povecao se za zadnjih devet godina za 250 tisuca ljudi, odnosno, za punih 41,03 posto. Danas jedan umirovljenik dolazi na 1,48 zaposlenih. U istom se razdoblju, prema tvrdnjama umirovljenickih sindikalnih lidera, broj aktivnih osiguranika smanjio za 400.395, odnosno za 23,79 posto. S druge strane, vecina privrednih subjekata ne uplacuje uopce ili ne uplacuje dovoljna davanja za mirovinske fondove. U momentu dok pisemo ovaj tekst samo dug pravnih osoba prema zavodu iznosi 2.184.312.344 kune (preko pola milijarde maraka) a raste svaki dan sve vise. O teskocama Zavoda govore i brojke o tekucem poslovanju. Mirovinski su fondovi za cetiri godine ostvarili gubitak od 1,3 milijarde kuna a ovogodisnji deficit iznosi, mjesecno, prosjecno 150 do 200 milijuna kuna.

U Izvjescu koje je gospodja Vidosevic prezentirala clanovima Upravnog vijeca Zavoda, navodi se i da je za sijecanj, veljacu i ozujak ove godine vidljiv deficit u iznosu od 354 milijuna kuna, a ista se tendencija nastavlja i u travnju. Koliko je stanje tesko, vidi se i iz podatka da je zavod trenutno duzan milijardu i sto osamdeset milijuna kuna. Taj se dug odnosi na kredite dobijene od poslovnih banaka i iz Drzavnog proracuna. Prije naredne isplate mirovina najprije treba osigurati sredstva i podmiriti dug prema bankama...

"Ako Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje doista ne moze naplatiti vise od 30 posto duga pravnih osoba to bi trebalo znaciti da ne funkcionira ni drzava ni gospodarstvo, a u tom slucaju Vlada treba dati ostavku ili odmah raspisati izbore", porucilo je predsjednistvo Sindikata umirovljenika Hrvatske, sestoga svibnja, hrvatskoj Vladi. Dijagnoza je tocna - ne funkcionira ni drzava, ni gospodarstvo. Ali za promjenu stanja bit ce potreban ozbiljniji lijek od ostavke vlade. Cijelu hrvatsku privredu treba promijeniti iz temelja.

BORIS RASETA