KLJUCEVI U KAPIJE, RADNICI NA CEKANJE

Rat u Jugoslaviji i privreda RS

Banjaluka, 10. maj 1999. godine (AIM)

Radnici u Republici Srpskoj su prosli Prvi maj proveli u tmurnom raspolozenju. Upravo uoci praznika Vlada RS je izasla u javnost sa podatkom da je zbog "situacije u SR Jugoslaviji" u Republici Srpskoj bez posla ostalo 30 hiljada ljudi.

Medjutim, kraj price nije u ovom statistickom podatku. Otkako je NATO napao Jugoslaviju i razorio tamosnje fabrike, vise niko u Republici Srpskoj, pogotovo medju industrijskim radnicima, nije siguran da nece postati tehnoloski visak i dobiti otkaz ili, u blazoj varijanti, rjesenje o cekanju. Privreda RS je vezana za jugoslovensku privredu, kako izvorom sirovina tako i trzistem, sto jasno pokazuje podatak da je prosle godine iz SRJ obezbijedjeno 43 odsto ukupnog uvoza u RS i da je cak 75 odsto izvoza iz RS "zavrsavalo" u Jugoslaviji.

Dodatni problem, narocito u industriji, je taj sto se privrednici u RS ne mogu jednostavno "preorjentisati" na druga trzista, bilo u uvozu sirovina, bilo u izvozu proizvoda, jer je veliki broj fabrika u RS funkcionisao na principu kooperantskih odnosa sa velikim kompanijama u Jugoslaviji. Drastican primjer za to je banjalucki "Cajavec", Holding kompanija koja zaposljava vise od 4,5 hiljada radnika. Vecina "Cejevcevih" fabrika i pogona proizvodili su dijelove za jugoslovensku automobilsku i vojnu industriju, i kako je direktor "Cajevca" Vito Rakic rekao jednom zapadnom diplomati, samo rusenjem kragujevacke "Zastave" najveca banjalucka firma je ostala bez dvije trecine trzista. "Cajevceva" elektromehanika je vec zatvorena, a ako se ne desi neko cudo, ocekuje se da ce uskoro cijela kompanija staviti katance na kapije.

Republicka privredna komora je najavila da ce javnosti saopstiti kompletne podatke o steti u privredi RS, direktno prouzrokovanoj ratom u Jugoslaviji. Medjutim, do sada ti podaci nisu stigli do medija. Ni u Vladi RS, u kojoj se uzurbano vrse pripreme za predstojecu donatorsku konferenciju, niko nije nagovijestio da ce medjunarodnim donatorima biti ispostavljeni posebni zahtjevi zbog privrednih steta prouzrokovanih NATO bombama bacenim na jugoslovenske fabrike.

Jedino je Ministarstvo za industriju i tehnologiju jos pocetkom aprila, informacijom o uvozno-izvoznom bilansu industrijskih preduzeca RS sa Jugoslavijom, dalo podatke o tome kakve se stete u RS mogu ocekivati zbog agresije NATO na Jugoslaviju. U industriji, koja je i najvise pogodjena novonastalom situacijom, 49 odsto od ukupne proizvodnje planirano je da se ove godine izveze u Jugoslaviju, s tim da se oko 28 odsto od ukupno potrebnih sirovina i repromaterijala uveze iz SRJ. Najvise su pogodjene metalopreradjivacka i elektroindustrija, koja bi trebalo da u SRJ izveze 63 odsto svojih proizvoda, a uveze 41 odsto potrebnih repromaterijala, a zatim slijede hemijska, drvopreradjivacka, tekstilna, duvanska i prehrambena industrija. Ni u jednoj od ovih grana, ako je suditi po procentima uvoza, odnosno izvoza u SRJ, ne bi bila moguca normalna proizvodnja u slucaju potpunog prekida privrednih veza sa Jugoslavijom. Jedino graficka industrija nije bitno ugrozena ratom u SRJ, jer se u ovoj grani u Jugoslaviju ne izvozi nista, a uvozi se oko 2,5 odsto repromaterijala.

Prema predvidjanjima Ministarstva za industriju i tehnologiju, zbog rata u Jugoslaviji samo u industrijskim preduzecima u RS bez posla bi moglo ostati oko 22 hiljade radnika, odnosno polovina od sada zaposlenih. Najvise otkaza bilo bi u metalopreradjivackoj i elektroindustriji, gdje bi bez posla ostalo oko 10 hiljada radnika, a zatim u tekstilnoj i drvnoj industriji.

Kolaps industrijske proizvodnje najvise problema bi donio u gradovima. Pored Banjaluke, gdje je vecina industrijskih radnika i prije agresije na SRJ, bila vise na cekanju nego na poslu, bez posla ostaju, ili ce ostati i radnici u Bijeljini, Brckom, Doboju, Prijedoru...

Prema podacime Regionalne privredne komore Doboj, proizvodnja u industrijskim preduzecima ove regije smanjena je za vise od 90 odsto, a vise hiljada radnika upuceno je na cekanje. U Rafineriji ulja Modrica, Trudbeniku iz Doboja, fabrici Zrak iz Teslica i dobojskom "Hemoproduktu" potpuno je obustavljena proizvodnja. Pred zatvaranjem su i bijeljinske fabrike elektroindustrija ELVAKO i metalska industrija "Panafleks", koje su radile kao kooperantske fabrike za jugoslovensko trziste. Fabrika obuce "Zenit" iz Bijeljine je zbog problema sa repromaterijalom iz Jugoslavije zatvorena. Veliko je pitanje i kakva je buducnost poznatog proizvodjaca akumulatora "Tesla" iz Brckog, koji je i sirovinama, ali i trzistem vezam za Jugoslaviju.

Naravno, bez potpunih i sistematizovanih podataka o "ratnoj steti" u privredi RS, navodjenje svih ovih podataka lici na iskustvo sestorice slijepaca koji su pipkali slona, pa je svaki od njih imao drugaciju predstavu o tome kakvo bice stoji prad njim.

Ne treba mnogo pameti da se zakljuci da ce najvise posljedica u privredi RS zbog NATO udara na SRJ osjetiti industrija, ali ona nece biti jedina pogodjena. I elektroprivreda, i zanatstvo, i trgovina, i turisticka preduzeca, i agencije, i na kraju krajeva, takozvani "budzetski potrosaci", kao sto su zdravstvene, socijalne i slicne ustnove i preduzeca pod "zastitom" drzave, morace se suociti prije ili kasnije sa problemima koje donosi razaranje jugoslovenske privrede.

Sto se tice poljoprivrede, prema podacima nadleznog ministarstva, u ovoj znacajnoj privrednoj grani, problema za sada jos nema. Sto je najvaznije, obezbijedjene su dovoljne kolicine nefte po regresiranim cijenama, tako da najveci sezonski posao, proljetna sjetva, tece bez zastoja. Medjutim, valja imati na umu da je poljoprivreda djelatnost sa "sporim obrtom" i da ce problemi sa nabavkom vjestackih djubriva, stocne hrane, lijekova za stoku, herbicida i ko zna jos cega, "isplivati" na povrsinu tek narednih mjeseci.

U nastalom haosu trgovina se uvijek najbolje snalazi. Ocekivane nestasice hrane i druge robe siroke potrosnje u gradovima RS su izostale. U prodavnicama je sve vise robe iz Hrvatske, Slovenije, Madjarske, Italije i Hong Konga, a sve manje iz Gornjeg Milanovca, ili Padinske Skele. Pitanje je samo, ko ce sve to kupovati, kad ionako siromasan narod ostane bez posla.

Milkica Milojevic (AIM)