OPET POTRESI U HHO-U

AIM, ZAGREB, 8.5.1999. U HHO-u se krse ljudska prava! Tim je rijecima Novi list nedavno popratio najnovija previranja unutar Hrvatskog helsinskog odbora, donedavno najutjecajnije nevladine organizacije u Hrvatskoj. Mediji su se dugo vremena nasladjivali javnim svadjama bivseg predsjednika HHO-a Ivana Zvonimira Cicka i aktiviste toga odbora Vjekoslava Magasa, i kada se ucinilo da je njihova svadja napokon prekinuta, a HHO vratio svojoj redovnoj djelatnosti, javnosti je predoceno Cickovo pismo od prije dva mjeseca, kojim se obratio clanovima Izvrsnog odbora HHO-a u vezi rucka u rezidenciji americkog ambasadora Williama Montgomeryja. Osim Cicka i Montgomeryja, rucku su prisustvovali jos Roderick Moore, sef politickog odjela u americkoj ambasadi u Hrvatskoj te Damir Grubisa, direktor ureda Hrvatskog helsinskog odbora. Tim je pismom velikom dijelom pojasnjen niz dogadjaja unutar samog HHO, dogadjaja koji su rezultirali Cickovom ostavkom na mjesto predsjednika, a potom i na mjesto clana Izvrsnog odbora HHO, ali su pojasnjeni i odnosi koje je HHO tokom ovih godina imao s americkom ambasadom u Hrvatskoj, kako za vrijeme mandata bivseg ambasadora Petera Galbraitha tako i s aktualnim Montgomeryjem. Nakon objavljivanja pisma, ostavku je podnio i Damir Grubisa, sto pismu daje jos veci znacaj.

"Ovo pismo pisem vam vezano uz ponasanje Damira Grubise na rucku u americkoj rezidenciji, a i ne samo tamo. Primijetio sam da Damir Grubisa vec duze vrijeme klevece i blati moje ime", pise Cicak clanovima Izvrsnog odbora HHO-a. "Odmah po dolasku (u rezidenciju) ambasador mi je rekao da bi sa mnom htio razgovarati o problemima ratnih zlocina. Pogotovo s obzirom na cinjenicu da sam u svom posljednjem clanku u tjedniku Nacional, koji su oni u cijelosti preveli, iznio tezu kako Mate Granic (hrvatski ministar vanjskih poslova) ne govori istinu kad tvrdi da su zlocini pocinjeni samo nakon Oluje. Osim toga, njega je interesiralo malo podrobnije sto mi radimo s Haaskim sudom, a pogotovo vezano uz Oluju. Rekao sam ambasadoru kako stojim i dalje na pozicijama kako su zlocini pocinjeni prije Oluje, za vrijeme i poslije Oluje. Takodjer sam mu rekao da je to i sluzbeni stav nasega Odbora i da smo o tome vise puta govorili javno. Ujedno sam rekao da imamo rezultat nasih istrazivanja i da smo to u stanju i dokazati. Sto se tice nase suradnje s Haaskim sudom, a pogotovo vezano uz Oluju, da mu tu necu moci puno reci, buduci postoji direktna zabrana iz Haaskog tuzilastva da bilo kome bilo sto govorimo".

U pismu Cicak nadalje objasnjava kako je biljesku o suradnji HHO-a s Haaskim sudom htio dostaviti i Davidu Schefferu, u americkoj administraciji zaduzenom za problematiku ratnih zlocina, ali je na zamolbu Grahama Blewitta, zamjenika haaske tuziteljice Louise Arbour, od toga odustao. Nakon tih rijeci, Montgomery je, pise dalje Cicak, "postao strahovito nervozan i ljut", a "cijelo njegovo ponasanje od samog dolaska i nacina razgovora s nama bilo je takvo kao da saslusava svoje nize denuncijante, koji su obavezni odgovoriti bezprigovorno na svako njegovo pitanje". Razgovor je ipak nastavljen, a Cicak je Montgomeryju rekao da je njemu vjerojatno poznato "kako postoji teza da su neki americki oficiri bili upleteni u samu Oluju", da je u uredu HHO-a "jedan bivsi general i nacelnik generalstaba jedne evropske drzave , a danas visoko rangirani politicar, iznio tu tvrdnju", podsjetivsi ga da je i Hrvatska televizija objavila kako su americki avioni unistili elektro-instalacije krajinske vojske. Cicak tu nije stao, vec je Montgomeryja podsjetio da je "njega osobno i druge visoko rangirane ljude u americkoj ambasadi upozoravao da mi u HHO-u drzimo nedopustivim da se u americkoj vojnoj skoli doskoluje Damir Krsticevic koji je za vrijeme Oluje bio zapovjednik 4. splitske brigade, ciji su vojnici prema nasim spoznajama ucinili brojne zlocine, i to ne samo za vrijeme Oluje". Nadalje, u ambasadi su upozoreni da su "upravo pripadnici

1. brigade izvrsili najvise delozacija i upada u stanove u Splitu za vrijeme masovnih delozacija '93., '94. i '95. godine", a da je "sve to vrijeme Krsticevic bio zapovjednik te jedinice", ali i da je u okviru te brigade "postojala bojna 'Rafael Boban' ciji su vojnici nosili ustaske uniforme i vrsili svecane parade na dan
2. travnja" (datum osnivanja NDH).

"Ocito je ambasadora iziritiralo to sto sam mu valjda po peti put 'na nos nabio' Krsticevica, te sto mu nisam htio govoriti o detaljima o Oluji. Ambasador je u jednom trenutku ustao i rekao da on ne moze dozvoliti da se u njegovoj kuci sumnjici americka strana da stiti ratne zlocine i ratne zlocince. I ne samo to, nego da postoje i insinuacije da je americka strana upletena u takva dogadjanja", pise Cicak, koji je htio napustiti rezidenciju, ali Grubisa nije shvatio njegovu namjeru. Ipak, ostao je na rucku na kojem je atmosfera bila "nategnuta i ledena, gotovo na rubu incidenta". "Jedino se Damir Grubisa cijelo vrijeme rucka neukusno cerekao na moj racun, omalovazavajuci me i vrijedjajuci, ocito s ciljem da se dodvori ambasadoru... Rekao je kako sam ja doista svojevremeno puno ucinio za ljudska prava, ali da je sada moje vrijeme proslo i da sada trebaju doci drugi ljudi, kao on, koji ce to raditi na drugi nacin. U raspravi o izborima Grubisa je rekao kako sam ja isti kao Tudjman, ali da ce oni (ne znam tko je to) upotrijebiti mene da se srusi Tudjmana buduci sam mu ja dorastao, a da ce onda preuzeti stvar u svoje ruke". Teme su tokom rucka bile razne, a Cicak u jednom dijelu pisma navodi i slijedece: "Za vrijeme rucka, dok smo razgovarali o zlocinima u Oluji, Grubisa je, ocito nastojeci ugoditi ambasadoru, rekao kako za vrijeme Oluje nije bilo zlocina vec da su ih ucinile paramilitarne jedinice poslije Oluje. Moram reci da sam vrlo grubo reagirao i upozorio Grubisu da ne govori o stvarima koje ne zna. Za vrijeme razgovora naveo sam mnoge argumente u kojima sam pruzio dokaze za svoje teze..."

Potom je doslo do nesuglasica izmedju Cicka i Grubise oko tajnih sluzbi, ali ne hrvatskih, vec inozemnih, koje imaju podatke ali ih ne zele staviti na raspolaganje Haaskom sudu, o cemu je Cicak govorio s haaskim istraziteljima. Iako se ambasador slozio s Cickom, Grubisa je upao s tvrdnjom da je Cicak "previse opterecen, kao i mnogi drugi, radom obavjestajnih tajnih sluzbi". Nadalje, Grubisa ga je, prema onome sto Cicak pise u svom pismu Izvrsnom odboru, optuzio i da je prekrsio tajnost boravka haaskih istrazitelja u Zagrebu objavivsi u Nacionalu u svojoj kolumni da oni borave u Hrvatskoj. Rucak, koji je trajao sat vremena, kaze Cicak, svodio se "na pokusaje Damira Grubise da me apsolutno u svemu dezavuira, ismije i ponizi", a kad mu je to nakon rucka i rekao, Grubisa mu je odgovorio "kako je to morao raditi eda bi spasio situaciju jer da mi od ambasadora trebamo dobiti novac za nas rad".

Cicak upozorava da financiranje HHO-a presudno ne ovisi o ambasadama i ambasadorima, kao i da americka ambasada "ni pod jednim ambasadorom nije gajila velike simpatije prema HHO-u", pri tome podsjecajuci i na polemiku izmedju Galbraitha i Zarka Puhovskog, koja se vodila na stranicama Vjesnika i The New York Timesa. Cicak je zahtijevao od Izvrsnog odbora da zauzme stav o Grubisinom ponasanju, a odbor je ubrzo zaprimio i Grubisino "ocitovanje". Grubisa tvrdi da je doslo do "diplomatskog incidenta", a povratak ambasadora i poziv za nastavak rucka kao "prelazenje preko jednog u najmanju ruku nepristojnog i neuobicajenog ponasanja gostiju".

"Pokusao sam", pise Grubisa, "minimizirati znacaj Cickovih rijeci cije su implikacije negativne za razvoj odnosa HHO-a s americkom ambasadom i prebaciti cijeli razgovor na saljivi kolosijek... Cicak nije to prihvatio, vec je nastavio s tvrdim ocjenama i apodikticnim sudovima o zbivanjima". Grubisa je navodno trazio da se HHO ogradi od Cickovih zakljucaka, na sto je Izvrsni odbor, potvrdjujuci da je objavljivanje njihove prepiske u Feral Tribuneu izazvalo veliku reakciju unutar HHO-a, izdao saopcenje da "izneseni negativni stavovi Ivana Zvonimira Cicka o radu direktora HHO-a u tom pismu, nisu stavovi Izvrsnog odbora HHO- a". Grubisu to ocigledno nije zadovoljilo pa je, prema izjavi Vjekoslava Vidovica, sadasnjeg predsjednika HHO-a, podnio ostavku, a na njegovo je mjesto kao v.d. izabran Bojan Munjin. Cicak je pak za Vecernji list izjavio da Grubisin odlazak nece znaciti i njegov povratak, dok odvjetnik i clan IO HHO-a Cedo Prodanovic uzrok Grubisine ostavke vidi u "banalnim medjuljudskim nesuglasicama".

Osim nesuglasica i ostavki, Hrvatski helsinski odbor ima grdih problema i s financijama, sto ce uskoro rezultirati i smanjenjem broja zaposlenih - petorica iz zagrebacke centrale i cetvorica iz suradnih centara morat ce posao potraziti izvan HHO-a. Petar Mrkalj, pomocnik direktora za aktivizam, ovo je smanjenje broja zaposlenih nazvao "krsenjem ljudskih i radnih prava", opisujuci da se "ljudi bacaju na ulicu kao u tajkunskim firmama protiv kojih HHO protestira", optuzivsi Izvrsni odbor i direktora HHO-a da "nisu sposobni za ovaj posao".

Kakve ce sve posljedice za HHO imati najnoviji dogadjaji tesko je i predvidjeti. Cinjenica je, pak, da je do najnovijih nesuglasica doslo u vrijeme kada je HHO privodio kraju rad na obimnoj dokumentaciji o ratnim zlocinima na podrucju nekadasnje Krajine te tokom i poslije Oluje, a koja je nedavno predstavljena javnosti. Isto tako, HHO je trebao biti srediste svojevrsne koordinacije nevladinih organizacija koje su se ukljucile u predizborne aktivnosti ne bi li se veliki broj pasivnog stanovnistva pridobio da izadje na predstojece izbore. Nejasno je i za koje je aktivnosti HHO dobio manje novaca od donatora (navodno i place kasne vec nekoliko mjeseci), ako se zna da su donatori i vise negoli zainteresirani za sve predizborne aktivnosti nevladinih organizacija u Hrvatskoj. Ocigledno je samo jedno - sve brojnija scena nevladinih organizacija, osim medjusobnih netrpeljivosti, ima i mnostvo unutarnjih problema i nesuglasica, pa cak i oko toga kakav stav zauzeti prema financijerima, ali i prema ratnim zlocinima. HHO je najutjecajniji, i samo su stoga njegovi problemi prvi izbili u javnost, sto ne znaci da ce prica o nevladinim organizacijama i ljudima koji ih vode na tome i stati.

MILIVOJ DjILAS