TROJNI DOGOVOR

AIM, ZAGREB, 4.5.1999. Franjo Tudjman dogovorio se s hrvatskom opozicijom oko novog izbornog zakona, po kojem ce se koNcem godine odrzati parlamentarni izbori koje mnogi smatraju kljucnim za blizu buducnost Hrvatske. Ta vijest, odaslana nakon sto je sef drzave primio u Predsjednickim dvorima dvojicu opozicijskih prvaka, Ivicu Racana i Drazena Budisu, odjeknula je kao mala senzacija nakon sto godinama o ovome, kao i o drugim kljucnim politickim pitanjima, nije mogla biti postignuta ni minimalna suglasnost.

Iznenadjenje je tim vece sto se dvije strane nisu suglasile oko nekakvog kompromisnog rjesenja, koje bi bilo na pola puta izmedju zelja jedne i druge, nego je Tudjman prihvatio prijedlog s kojim su mu dosli Racan i Budisa. Po njemu ukinula bi se tzv. posebna lista za dijasporu, koja je, premda formalno nestrancka, dosada davala HDZ-u prakticki unaprijed 12 zastupnickih mjesta u Saboru. Po novom izbornom zakonu biralo bi ih se upola manje, u cemu bi stranke sudjelovale razmjerno uspjehu na izborima, a one bi ih i kandidirale na svojim listama. Osim toga, citava Hrvatska bila bi tretirana kao jedinstvena izborna jedinica, cime se uvazava interes posebno manjih opozicijskih stranaka, koje nisu dovoljno kadrovski ekipirane da se pojave u deset izbornih jedinica, koliko ih je predvidjeno rjesenjem koje se dosad smatralo najizglednijim.

Zasto je Tudjman popustio opoziciji i tako ucinio nesto sto valjda najvise odudara od njegovih dobro poznatih navika i naravi? Po brojnim komentarima koji su odmah zapljusnuli ovdasnji tisak, on je konacno uvazio realnost da mu stranka sve losije stoji u ocima gradjana, i sada zapravo radi ne toliko ustupak opoziciji koliko sebi, jer pokusava spasiti HDZ od sudbonosnog otklizavanja. Ova ocjena doima se dosta uvjerljivo i treba joj vjerojatno dodati jos samo to da su ambicije Tudjmana po svemu sudeci ne samo u kratkotrajnom sredjivanju odnosa s opozicijom, nego i u tome da sA dijelom nje ostvari trajnija suradnja.

Teza nekih opozicijskih celnika da se HDZ nece moci tek tako pomesti sa scene, nego ce trebati ostvariti neki oblik kooperacije kroz tzv. dogovornu tranziciju, sada je po svemu sudeci i njegova teza. No, svemu ovome treba dodati i nesto mozda najvaznije. Nakon razgovora predstavnika opozicije s Tudjmanom, s obje strane je dosla izjava kako se dogovorom o novom izbornom zakonu izbjegava mijesanje medjunarodnih cimbenika. Ispada da sama izmjena izbornog zakona i nije bila u prvom planu, sto je prije nekoliko dana doisTa potvrdio i Ivica Racan, izjavljujuci da je sada najvaznije zauzeti zajednicki stav o medjunarodnim aspektima NATO-ove intervencije u Jugoslaviji.

To po svemu sudeci znaci da su na trojnom sastanku u Predsjednickim dvorima stvarani prvi zameci konsenzusa o odnosima Hrvatske s medjunarodnom zajednicom, uoci najavljenih promjena u regionalnom poretku na ovome prostoru. Poznato je da se HDZ ostro protivi bilo kakvom obliku povezivanja Hrvatske sa zemljama bivse Jugoslavije, a od sastanka Tudjman-Racan-Budisa vjerojatno se moze reci da je to zajednicka platforma i vladajucih i opozicije. Prilicno je vjerojatno da je do Ovog zbijanja doslo nakon sto su iz Bruxellesa pocele curiti informacije o konkretnim planovima preuredjenja regije, koji predstavljaju neku vrstu nastavka NATO- ve akcije diplomatskim sredstvima.

Jedan od takvih planova nedavno je u sirim izvodima objavio zagrebacki nezavisni tjednik "Nacional". Nosi oznaku "Zeleni papir" i njegovi glavni naglasci su pretvaranje jugoistocne Evrope u zonu slobodne trgovine, te njeno ubrzano privlacenje Evropskoj uniji. Nije, medjutim, rijec o klasicnom uclanjenju nego bi zemlje bivse Jugoslavije i Albanija prosle neku vrstu pripravnickog staza, i to u razlicito rangiranom statusu. Hrvatska i Makedonija imale bi najvisi status "autonomnih drzava", dok bi Kosovo imalo status "autonomne regije", bez potpune drzavnosti.

Status ostalih zemalja se ne precizira, ali je indikativno da se o Jugoslaviji ne govori pod tim imenom, nego se koristi termin "Srbija", sto sugerira bitno ogranicavanje suvereniteta, koje ce u odredjenoj mjeri sigurno pogoditi i sve ostale. U spomenutom dokumentu ne iskljucuje se, naime, novo "prekrajanje karte Jugoistocne Evrope", a iz nekih drugih izvora cuje se i da ce teziti ponistavanju etnickog ciscenja u Hrvatskoj, BiH... Nije, dakle, iskljuceno da se u dogledno vrijeme pojavi ideja o svaranju novih "autonomnih regija", za sto bi ozbiljno mogle konkurirati Hrvatska i Makedonija.

U "Zelenom papiru" ne spominje se vise "regionalni pristup", kojem se Hrvatska najostrije suprostavljala, jer su se tu zemlje bivse Jugoslavije nasle u paketu, tj. priblizavale su se Evropskoj uniji i NATO-u po sistemu konvoja. Pa ipak, zasad nitko od sluzbenih hrvatskih predstavnika nije reagirao na taj dokument, sto po svemu sudeci znaci da se i ovaj model novog regionalnog poretka primilo s rezervama i sumnjom. On, istina, ubrzava priblizavanje Evropskoj uniji, ali cijena koju za to treba platiti ipak ostaje visoka, a s vremenom bi mogla postati jos visa. Ona je ponajprije u tome da ce povratak albanskih izbjeglica na Kosovo, sigurno otvoriti i pitanje povratka Srba u Krajinu, ali nista manje i u tome sto ovi planovi traze otvaranje granica medju drzavama bivse Jugoslavije. A to je za Hrvatsku, treba li reci, i dalje najvece svetogrdje.

Opozicija u ovome nema bitno razlicit stav od HDZ-a, ili ako ga i ima ne usudi ga se javno izreci. Tudjman je visegodisnjim sistematicnim sirenjem bauka kako ocevi versajskog ugovora nisu odustali od obnove neke vrste Jugoslavije, stvorio svojevrsnu mentalnu blokadu, tako da se nitko o ovome ne usudi zucnuti ni slova drukcije od njega. Racan je u spomenutoj izjavi, danoj nakon posjeta Svedskoj, ponosno izjavio da je tamo imao ostar dijalog s Karlom Bildtom, i da je argumentima pobio njegovo uporno zalaganje za regionalni pristup. Prvi covjek socijaldemokrata nije imao vidljivog razloga da to kaze - novinar koji je vodio intervju s njim nije ga uopce to pitao - tako da je ocito da opozicija namjerno otvara ovo pitanje kako ne bi bila zaskocena nekom neugodnom optuzbom iz drzavnog vrha.

U redovima vladajuce stranke ocito su zadovoljni ovakvim raspletom dogadjaja. Spremnoscu na dogovor s opozicijom zaradili su nesto pohvala i u nekim nezavisnim medijima, sto je dobro za izbornu prodju kod umjereno opredjeljenih biraca, a istodobno nisu se obavezali na nista od cega vec sutra ne mogu odustati. Vec istog dana kada su odrzani trojni razgovori u Predsjednickim dvorima potpredsjednik Sabora i HDZ-a Vladimir Seks izjavio je da u njima nisu fiksirana konacna rjesenja, te da se o broju zastupnika iz dijaspore tek moraju voditi medjustranacki pregovori.

U HDZ-u ce ocito jednim okom pratiti daljnji razvoj dogadjaja u regiji, a drugim kod kuce, da bi tek na osnovu toga odlucili sto ce dalje uciniti. U svakom slucaju, trojni dogovor postovat ce samo ako im to bude striktno odgovaralo.

MARINKO CULIC