PRSTI ZA GLEDANJE

Parlament RS

Skupstina RS bavi se jos jedino proizviodnjom deklaracija i funkcionise kao salon za uljepsavanje svih gluposti koje se dogode u periodu izmedju dvije sednice

Banjluka, april 1999. godine (AIM)

Kada bi nekim slucajem Karlos Vestendorp od srpskih poslanika zahtijevao da u skladu sa Dejtonskim sporazumom svi izvade lijevo oko, dogodilo bi se sledece: u SNS-u i SNSD-u bi odmah pristupili tom poslu puni nade da ce SDS i radikali opet opstruisati nalog. Usput bi jos jedino izdali saopstenje u kome bi ubjedjivali birace kako oni sasvim dobro vide i sa staklenim okom, a kao dokaz bi ponudili cinjenicu da niko od njihovih ne nosi naocale. U SDS-u i radikalima bi sve to ocijenili kao jos jednu Vestendopovu ujdurmu. Rekli bi da njegove prljave namjere najvise odaje to sto trazi upravo lijevo oko i svi bi se odlucno suprotstavili tako sto bi izvadili - desno. Stabilizacioni faktor u celoj stvari, naravno, bio bi Zivko Radisic, ciji bi socijalisti zarad odrzanja srpskog i sire jedinstva povadili koji lijevo koji desno, dok bi njihov uravnotezeni lider sebi izvadio oba oka.

Ako ova slika iole odrazava stanje na srpskoj politickoj sceni, tada su razlike izmedju politickih blokova na njoj mnogo manje od onoga sto se prikazuje u javnosti, tada ona, barem ako je suditi po poslednjem zasijedanju skupstine, funkcionise u potpunom skladu, koji remeti samo cinjenica da neki vade lijevo, neki desno oko, neki oba, a da svi zajedno unapred vide onoliko koliko mogu ljudi koji gledaju prstima.

SOCIJALISTI BEZ ADRESE: Kada je predsednik parlamenta Petar Djokic, inace medju socijalistima poznat kao zagovornik teze da premijer moze biti i zubar pod uslovom da sve zavrsi sa anestezijom, bezbolno i bez krvi, sazvao sjednicu najavljujuci da bi na njoj mogla biti izabrana i nova vlada, on je to uradio vise kao stanacki nego kao covjek koji voli da se pohvali kako obavlja drugu po odgovornosti funkciju u RS. Naime, nije rijec o tome da je polugodisnje maltretiranje sa izborom premijera socijaliste dovelo u situaciju da su nezadovoljni Republikom Srpskom, vec, sto im je jos vaznije, da ih je dovelo dotle da su odreda postali radikalno nezadovoljni svojom partijom. Kada bi neki vidjeniji socijalista ranije dospio u slicno psihicko stanje, znala se adresa gde se to rjesavalo. Medjutim, kako sada na toj adresi stanuje samo gomila natovskog suta, a i kako dobar dio socijalista vise ne smije da se Milosevicu pojavi pred ocima, to ce stvari morati da rjesavaju na jedini nacin na koji nisu navikli - sami.

Kada je Djokic pokusao da sazove skupstinu 22. aprila dobio je pismo od Vestendorpa u kome se zahtijeva da se stvari sa vladom ne rjesavaju pre nego sto se "vrati mir u region", sto ce reci prije nego sto Vestendrop ne bude nacisto da li Milosevica ima u dzepu ili za vratom. Poziciju Vestendorpa, koja je jedina jasna u cijeloj prici, podvukla je portparol OHR-a Aleksandra Stiglmajer, koja je uoci sednice saopstila kako bi "poslanici trebalo da imaju na umu da trenutno nije izvodljiva rasprava i izbor nove vlade RS" jer bi takvu vladu OHR "smatrao nelegalnom". Naravno, Vestendorpovo javno obrazlozenje ne tice se toliko cekanja ishoda meca na nebu nad Srbijom, vec stanovista da "ne postoji predsednik RS, koji bi mogao imenovati mandatara".

DEKLARACIJE I KULOARI: Poslije toga usima u skupstini nije klepio Djokic, vec i svi ostali, pa su se bavili deklaracijama, kojima su osudili agresiju NATO pakta na SRJ i apelovali da RS sto prije dobije predsednika koji bi imenovao mandatara, a ovaj vladu. Ukratko, dogovorili su se da se dalje dogovaraju, malo se sporazumijevali u kuloarima. Pritom su zadrzali ambiciju da se zovu drzavnim sluzbenicima iako niti imaju predsjednika koga priznaje medjunarodna zajednica, niti imaju vladu koju priznaju sami, niti imaju parlament koji proizvodi bilo sta osim deklaracija i koji funkcionise kao salon za ulepsavanje svih gluposti koje se dogode u periodu izmedju dvije sjednice.

Tako je Milorad Dodik - koga na kraju vise ne moze da vadi ni Karlos Vestendorp, vec jedino general Vesli Klark, i to tako sto bi njegovog dvojnika umjesto Milosevica postavio za vladara desne obale Drine - SDS-u je ponudio sedam ministarskih mesta u svojoj rekonstruisanoj vladi, cime bi za svoju vladu zaradio izborni legitimitet, otkacio socijaliste, zadrzao medjunarodne pozicije i od vlasti odmakao radikale, koji sve manje funkcionisu kao stranka, a sve vise kao odsjek za predvojnicku obuku. Na ponudu je odgovorio Momcilo Krajisnik, kako drugacije nego sopstvenom ponudom. Krajisnik je shvatio da bi Dodik SDS-u vise uzeo nego sto je spreman da mu vrati, pa se kao covjek koji je od '92. naucio jedino da veze masnu ponovo odlucio da djeluje pod devizom kako sve sto ne funkcioniÜe treba dijeliti. Krajisnik je obnovio staru ponudu nudeci Dodiku da vlada dobije 22 ministra, koje bi oni ravnopravno podijelili, da ima dva kopredsedavajuca, koje bi Pale i Banjaluka podijelili jos ravnopravnije tako sto bi jedan vladao do petka a drugi od petka. Krajisnik se takodje zalozio i za otvaranje drugog programa SRT, koji bi radio na Palama. Interesantno je da se njegova ponuda najvise dopala parlametu Federacije BiH, koji je ne pominjuci pravo autorstva u srijedu podijelio TV BiH na hrvatski i bosnjacki program.

DODIKOVE PONUDE: Naravno, na Krajisnikovu ponudu nije pristao niko, njome cak nisu bili odusevljeni ni esdeesovski reformisti Dragan Kalinic i Dragan Cavic. Jer, taj prijedlog se u sustini zasniva na faktickom gasenju Vlade, ispod koje bi odluke donosila lokalna rukovodstva, koja jos uvijek najvecim dijelom kontrolise ne SDS, nego Krajisnik sam. U tajne pregovore na kraju se ukljucio i sam Nikola Poplasen, koga je Dodik ubjedjivao kako moze da mu sa Vestendorpom zavrsi da ostane na radnom mjestu u Banskom dvoru, dok je od Poplasena za sebe trazio isto. Dodik, koji je poslednjih mjeseci u politici napredovao toliko da je shvatio kako osim naklonosti Vestendorpa treba da obradi i nekoga s kim ne razgovara preko prevodioca, dao je i svoju poslednju ponudu: Sloga ce osim njega izaci sa jos dva kandidata, naravno iz SNSD-a. Jedan od njih sigurno nece biti Brano Miljus, drugi ce biti Nenad Bastinac, a prvi ce biti odredjen onog momenta kad aktuelni premijer utvrdi ko je jos u njegovoj partiji izucio za Dodika.

Naravno, od citave te price nece biti nista. Nikola Poplasen nece odstupiti sa svog mesta iz tri razloga: ne vidi da ce zajedno s njim odstupiti i Dodik, nije uvjeren da ce njegovu zrtvu umjeti dovoljno da cijeni partner iz SDS-a i, trece, na tom mjestu ne smeta Karlosu Vestendorpu, koji nebu zahvaljuje sto se Srbi nisu dosjetili da nadju novog predsjednika i pocnu da mu (Vestendorpu) prave probleme dok na Glasu Amerike slusa vijesti iz Beograda. SDS takodje nema koncept preuzimanja vlasti, osim sto zna da se sve mora zavrsiti prije nego sto Vestendorp skine uvo sa tranzistora, jer ako je do sada mogao da im radi sta hoce, onda ce moci da im radi sto pozeli. Dodik se razletio sa pregovorima buduci da ce mu podrska patriota biti neohodna utoliko vise ako se u Srbiji ne zavrsi dovodjenjem njegovog dvojnika na presto, ali on je svoje prave sanse prokockao mnogo prije nego sto je pocelo da pada po Srbiji. Patrioti iz SNS-a Biljane Plavsic, zajedno s Dodikom, slusaju vijesti iz Beograda, takodje se nadajuci da ce im poslednja biti i najdraza.

Osim za RS, kasno je je jos jedino za socijaliste, kojima je najmanje zlo to sto se cijepaju u sramoti da niti su se ponijeli kao patriote niti kao demokrate. Ta partija, ukoliko su se sva cuda dogodila, nikada vise nece moci da bude onaj jezicak na vagi koji sa deset poslanika drzi sezdeset odsto vlasti u RS. Njihovi koalicioni partneri, svjesni koliko cijene na trzistu brzo padaju, jos jedino zele da ih kupe za male pare i rijese ih se ostavljajuci ih njihovim subnorovskim biracima da im presude zbog neucesca u NOB-u. Jos samo je ostalo da se vidi koliko ce biti zadovljni odbranom Zivka Radisica, koji nista nije vidio jer je sam sebi izvadio oba oka.

Zeljko Cvijanovic (AIM)