SPALJENA ZEMLJA

AIM; ZAGREB, 30.4.1999. Hrvatski helsinski odbor objavio je, u ponedjeljak, 26. travnja, dossier - opsega preko 200 kucanih stranica! - o srpskim civilnim zrtvama za vrijeme i nakon akcije Oluja, koja je izvedena u kolovozu 1995. godine. Rezime ovoga dokumenta zastrasujuci je: HHO je dosao do nedvojbenih dokaza da je, samo u bivsem UN sektoru Jug (koji, pojednostavljeno, obuhvaca podrucje sjeverne i sjeveroistocne Dalmacije te juzne i jugoistocne Like) za vrijeme cetverodnevnog trajanja te policijsko-vojne akcije, i stotinu dana nakon nje, smaknuto najmanje 410 civila srpske nacionalnosti! Njihova imena i prezimena te ostali podaci, kao i nacin i mjesto gdje su usmrceni, dati su kao poseban prilog izvjestaja. Prema svim pokazateljima, medjutim, brojka usmrcenih civila mogla bi se popeti do popisa od 600 umorenih. Obzirom na veoma strogu proceduru objavljivanja podataka u Helsinskoj federaciji, kao posve sigurna se moze, zasad, uzeti samo prva brojka. Jos je veca brojka unistenih kuca: isto je, visegodisnje istrazivanje i sakupljanje podataka, pokazalo da je na tom podrucju spaljeno, minirano ili na neki drugi nacin osteceno, oko 22 tisuce kuca, sto znaci da je za bar 100 tisuca izbjeglih Srba unaprijed otezan ili cak onemogucen povratak u sektor Jug. Kuce u sektoru Sjever rusene su, minirane i spaljivane u znatno manjoj mjeri.

Takodjer je nedvojbeno utvrdjeno da je od pocetka 1996. godine do

1. veljace 1999. godine na tom prostoru ubijeno 24-oro civila. Obzirom na cinjenicu da na tom podrucju, za cetiri dana, prakticki i nije bilo ozbiljnijih vojnih okrsaja - jer se pobunjenicka srpska vojska povlacila gotovo paralelno s narodom

• obje su brojke, ubijenih ljudi i unistenih kuca, izrazito visoke. Doda li se tome cinjenica da su, takodjer prema izvjestaju HHO-a, gotovo sve kuce temeljito opljackane, jasno je da su na terenu bivse Krajine stvoreni svi uvjeti spaljene zemlje. Tu je spaljenu zemlju napustilo "oko 200 000 a najmanje 180 000 osoba", stoji u izvjestaju koji je analizirao i promjene u broju i sastavu stanovnistva za vrijeme rata. Zanimljivo je da je u sektoru Jug ostalo, nakon Oluje, 4051 a u sektoru Sjever, 4363 ljudi, uglavnom staraca.

Sve navedene brojke i opisi tek su dio mracne strane Oluje. "Grupna smaknuca zabiljezena su u Radljevcu, Varivodama, Uzdolju, Gruborima, Gosicu, Korenici..." Gotovo da na tom podrucju nema sela u kojem nije nestao ili ubijen neki civil. U UN sektoru Sjever, najvece su se zrtve - tvrde istrazitelji Helsinskog odbora - dogodile na podrucju Banije, gdje su bile presjecene i granatirane zakasnjele izbjeglicke kolone, no za dio tih zrtava odgovorni su pripadnici V korpusa Armije BiH i sami srpski generali. "U Donjem Lapcu i okolini ubijeno je vise desetina, najmanje 38 ljudi i gotovo toliko je nestalo. Za vecinu se pretpostavlja da su takodjer ubijeni, no podaci o tome su za sada nepotpuni." Svjedoci ce reci da je u dijelovima Knina bio "les do lesa", pise dalje. "Potom je iz Splita i Sibenika doslo 14 vatrogasnih cisterni, koje su nakon kupljenja mrtvih, oprali ulice od krvi i tek tada se dozvolilo izlazak ekipa UN-a u grad."

U Kninu, ako nije osobno vidio, nitko nije mogao dobiti podatak o tome je li netko poginuo ili je ubijen. Nikome nije dozvoljeno, ne samo da sam pokopa, nego i da bude nazocan sahrani pokojnika. Nitko se, po cijenu zivota, nije smio primaknuti groblju i drugim mjestima u okolici Knina gdje su bila, a neka su jos i danas, masovna ukapalista. Opisi pogubljenja izgledaju uglavnom ovako: "N. Pasic bio je sav izrezan, prerezan preko stomaka nozem i uboden u misicu i predio srca"; Ilija S. "lezi potrbuske na dvoristu pred kucom, glavom prema jugu izresetanom rafalom"; S. Vukmirovic "nasli su samo dio pougljenisanih kostiju", itd. Mnostvo ubijenih bili su masakrirani. Odsijecanje po tri prsta s desne ruke zrtava "zabiljezeno je i u nekim drugim mjestima, na podrucju bivseg sektora Sjever, primjerice na Turnju kod Karlovca". Ili: "Tijelo je bilo dekapitirano a glava pronadjena u svinjcu"; Nikola Panic, invalid: "Glava mu je nadjena 50 metara dalje s njom su vojnici navodno igrali nogomet"; NN zena, "vezana je ribarskom mrezom, oko vrata joj je stavljena automobilska guma, pa ubijena". "U Okolici Golubica UN je registrirao mrtvu zenu i muskarca. Muskarcu su odrezani nos i usi."

U Korenici, Lapcu, Gracacu i Kninu formirane su masovne grobnice, a po svemu sudeci i u Zadru. Tragovi su, ipak, vremenom nestajali

• unisteni. Jake indicije da su na nekim lokacijama vrsene masovne egzekucije i da su u blizini radjene masovne grobnice, HHO je naveo za jos desetak mjesta. Problemi s civilima nisu, medjutim, biljezeni samo tijekom Oluje i prvih sto dana nakon nje. "Sustavno pracenje stanja i ostvarivanja ljudskih prava na podrucju sektora Jug, nedvojbeno ukazuje da su se na tom podrucju sve do zakljucenja ovog izvjestaja ucestalije i sve teze krse ljudska prava, pa i ono nezamjenjivo. Pravo na zivot. Do 2. veljace ove godine, HHO je na tom podrucju registrirao i 24 ubojstva koja su pocinjena od 1. sijecnja 1996. A ciji su pocinitelji otkriveni samo onda - kada su se sami prijavili policiji! "Tamo su" stoji u izvjestaju - "nasilje zlostavljanje i terorizam prema srpskoj manjini jos uvijek nekaznjeni i sastavni dio svakodnevice".

Izvjestaj HHO-a spominje i neke prethodne vojno-policijske akcije, u kojima su se takodjer dogodila umorstva civila (Medacki dzep, prije svega, ali i Miljevacki plato te Maslenica, uz masovne likvidacije Srba i Hrvata u Gospicu 1991. godine), pa je zakljucak kako ce ukupni broj civilnih zrtava na srpskoj strani, za vrijeme rata u Hrvatskoj, biti znatno veci - gotovo neizbjezan. Broj unistenih kuca takodjer ce biti golem - procjenjuje se da je ukupno unisteno preko 40 000 srpskih kuca

• a u izvjestaju se navodi da su i neka sela (Citluk, Divoselo, Pocitelj) "sravnjena sa zemljom" jos davno prije Oluje.

Neki drugi detalji izvjestaja takodjer su vrlo zanimljivi, premda se o njima cesto nagadjalo i prije. Tako se spominje da je odnos snaga u Oluji bio 200 000 vojnika s hrvatske naspram najvise 40 tisuca sa srpske strane. Dodaje se da su srpske snage par tjedana prije akcije, "znatno oslabljene povlacenjem s pojedinih vaznih obrambenih tocaka, brojnih borbenih orudja velikog kalibra, sto je ljudstvu obrazlozeno zamjenom za suvremenije i novije artiljerijsko naoruzanje. Jednako tako, srpska raketna postrojenja, te borbeni avioni na aerodromu pokraj Udbine, navodno su bili onesposobljeni skidanjem vitalnih elektronickih dijelova, pa onda nisu mogli biti upotrebljeni, sto je hrvatskim postrojbama olaksalo izvodjenje operacije i smanjilo gubitke u zivoj sili i tehnici na minimalnu mjeru. Sve ukazuje i na to kako je hrvatsko drzavno i vojno vodstvo bilo sigurno kako operaciju Oluja, svojim angzamanom, nece ugroziti Vojska Jugoslavije ni RS, koja je imala i dovoljno vlastitih problema." S druge strane, avioni NATO-a bombardirali su neke srpske polozaje (radare i dr.) navodno zabrinuti za sigurnost snaga Unprofor-a. Iz svih tih razloga, srpske su snage u sektoru Jug pruzile ozbiljniji otpor na svega dvije ili tri tocke (Ljubovo, Crvena Zemlja kod Knina).

Kako je onda, i zasto, doslo do tolikih civilnih zrtava? Iz izvjestaja HHO proizlazi da je zapravo, najvjerojatnije, bila rijec o osmisljenoj strategiji kojom se htjelo sprijeciti Srbe na povratak u Krajinu u bilo koje vrijeme. Pojedinacne i masovne likvidacije, kao i spaljivanja kuca, trebala su posve zatvoriti vrata toj mogucnosti. Kakva je, kolika, i cija, odgovornost za sve ove dogadjaje koji se van svake sumnje ne mogu uklopiti u standarde Zenevskih konvencija i odredbe medjunarodnog ratnog prava? "Izvjestaj HHO-a ne problematizira to pitanje" rekao je Petar Mrkalj, aktivist HHO-a, ali je naveo vojne zapovjednike koji su bili nadlezni za taj teren. Glavni Stozer Hrvatske vojske je, naime, koordinirao sve akcije ali su se posebne operacije na terenu odvijale prema naredbama visokih casnika HV-a. Navedena su i imena zapovjednika. Koordinatori operacije Oluja u GS HV bili su general bojnici Vinko Vrbanac i Pavao Miljavac, izvodjenjem operacija u sektoru Sjever zapovijedao je general Petar Stipetic a u sektoru Jug, general Ante Gotovina. General pukovnik Mladen Markac osobno je vodio operacije specijalne policije u zoni Donjeg Lapca.

Zapovjednici operativnih pravaca u sektoru Sjever bili su generali Ivan Basarac, Luka Dzanko i Marijan Marekovic, a u sektoru Jug generali Mirko Norac, te brigadiri Damir Krsticevic i Ivan Korade. Vojni zapovjednik Knina bio je general Ivan Cermak. Za bar trojicu od ovih generala - Cermaka, Norca i Gotovinu, u Haagu su navodno vec spremljene optuznice. O njima se mnogo pricalo prosloga mjeseca, ali su otpocinjanjem NATO napada na SRJ te price uglavnom utihle. Hoce li haska pozivnica za trojicu hrvatskih generala stici nakon smirivanja situacije u Srbiji, ili mozda cak i za vrijeme njenog trajanja, zasad se ne zna. U svakom slucaju, dodje li takav zahtjev doista pred hrvatske vlasti, pojavit ce se kao ozbiljan problem. HDZ je nedvosmisleno stavio do znanja da trojicu svojih generala nece dati u Haag, za sto su navedena opravdanja kako je rijec o kriminalizaciji cijelog Domovinskog rata, te kako vojno- policijska akcija Oluja uopce i ne spada u ingerencije Haaskog suda, jer je bila rijec o akciji kojom se pokusavao vratiti status quo ante (stanje prije rata, poremeceno pobunom).

Nije, takodjer, izvjesno hoce li, dodje li do takvog zahtjeva, njegovo ispunjenje morati osigurati HDZ ili neka nova vlada, sastavljene od stranaka koje su danas u opoziciji. U svakom slucaju, niti jedna hrvatska vlast nece naci jednostavno rjesenje za taj problem, dok je - s druge strane - i previse dokaza da su u Oluji pocinjena djela koja, u najmanju ruku, predstavljaju klasicne primjere ratnog zlocina. Masovne likvidacije, unistavanje cijelih naselja (previse je dokaza da je u mnogo slucajeva ono bilo planirano), kao i pojedinacna ubijanja civila, samo su za sektor Jug opisana na 200 stranica, i temeljito dokumentirana. Kada se tome doda jos i sektor Sjever, te sektor Zapad (Bljesak), kao i cinjenica da su haski istrazitelji imali mozda i vece mogucnosti za istrazivanje svih tih zlocina, jasno je da spisak optuzenih nece ostati na postojecoj brojci. U svakom slucaju, HHO je svoje spoznaje odaslao na sve relevantne medjunarodne adrese, medju ostalima i na onu Haaskoga suda. Jer, u Hrvatskoj je jos na snazi tvrdnja Milana Vukovica, nekadasnjeg predsjednka Vrhovnog suda. Po njemu, Hrvati u obrambenom ratu nisu mogli pociniti ratni zlocin.

BORIS RASETA