SVI VAN IZ TUDjIH STANOVA

NOVI KORAK U REINTEGRACIJI BiH

AIM, Sarajevo, 22.04.1999. Hoce li Alija Izetbegovic ostati bez krova nad glavom? Da li ce, istovremeno, iz svojih ratnih plijenova - stanova i kuca sa vecom kvadraturom, boljom lokacijom, ali tudjim imenom na prijeratnim stambenim dokumentima - morati izaci i predsjednik Narodne skupstine RS Petar Djokic, stranacki lideri poput Rasima Kadica, Zlatka Lagumdzije, Ive Andrica Luzanskog, Ejupa Ganica, Jadranka Prlica, Halida Genjca, Ive Komsica, Mire Lazovica, Stanka Sliskovica, na desetine ministara, zamjenika i stranackih velmoza oba entiteta, potom ini savjetnici tipa Mirze Hajrica, Kemala Muftica, novinari i urednici raznih glasila, lokalni mocnici i njihova rodbina, vozaci i tajnice svih tih "junaka naseg doba", a uz njih i daleko malobrojnije izbleglice koje su svoje prijeratno prebivaliste zamijenili novom adresom u "svom" dijelu BiH? Naime, Visoki predstavnik UN za civilna pitanja u BiH, ambasador Carlos Westendorp, u skladu sa svojim ovlastenjima, donio je odluku o ukidanju svih trajnih stambenih rjesenja izdatih tokom rata. Reviziju rjesenja vrsice nadlezne opstinske sluzbe, a Westendorp je vec najavio da ce oni politicari koji se budu protivili provodjenju ove odluke ili je opstruirali - ostati bez svojih namjestenja!

Provedbu ove odluke Westendorp je cak uslovio odrzavanjem donatorske konferencije za BiH koja bi se trebala organizirati do kraja prve polovine ove godine. Prakticno, ova odluka znaci da ce, ipak, "borci morati izaci na ulice zbog baba koje bi se sada vratile iz Beograda", kako se jos davno jadao medijima bosnjacki clan Predsjednistva BiH, Alija Izetbegovic, trazeci od javnosti podrsku za cuvanje stecenih kvadratnih metara. No, sudeci po podacima be-ha ombudsmana po kojima se u cak 80 posto uzurpiranih stanova nalaze ljudi koji vec imaju krov nad glavom ili uopce nisu izbjeglice, cini se da Westendorpova odluka vise pogadja borce iz politickih frontova BiH nego li one koji su rat uistinu provodili u rovovima.

Bosna i Hercegovina je prije rata imala vise od 250 hiljada takozvanih "drustvenih" stanova, te ogroman broj porodica koje su zivjele kao podstanari. Uzme li se u obzir tok rata, veliki broj devastiranih stanova i jos veci broj raseljenih i izbjeglih porodica van same BiH, jednostavnom se matematikom moze ustanoviti da bi u BiH u ovom trenutku mogao postojati cak i visak stambenog fonda. No, u ovom trenutku (iako gotovo da vise ne postoje podstanari, izuzev stranaca u vodecim be-ha gradovima), stanova jednostavno nedostaje i to uglavnom za one koji bi se vratili i koji predstavljaju tzv. manjinski povratak za sredinu u koju se vracaju. Naime, sve ratne godine, a evo i poratne, stanovi su bili izuzetno snazno sredstvo manipulacije ljudima u BiH, ali i nacionalne homogenizacije - sve sto im stranke na vlasti nisu omogucile, a gromko su obecavale, nadomjestano je dodjeljivanjem tudjih stanova i obecanjem da ih niko i nikada iz njih nece istjerati, pa cak ni prijeratni stanar ukoliko pozeli da se vrati. U tu svrhu izmisljani su razni "vazni dokumenti" kao sto su naprimjer legendarni "kriterijumi za dodjelu ili povrat stanova" oko kojih su se danima sporili Ured Visokog predstavnika i federalne vlasti. Tim kriterijima trebalo je biti utvrdjeno kako rijesiti situaciju u kojoj se, naprimjer, u neki stan vraca porodica sa manjim brojem clanova nego je ona koja ga trenutno koristi (domaci izum je glasio da brojnija porodica ostane u tom, tudjem stanu,a da prijeratni stanar negdje i nekad dobije drugi smjestaj!?). Potom su ovdasnji MUP ili cak mjesna zajednica razotkrivali gdje su se prijeratni stanari kretali prije rata i izdaju im tzv. Uvjeravanje o kretanju (valjda da se eliminiraju "dezerteri" i "agresori"), pa gdje su i od koga dobijali humanitarnu pomoc, da bi ih mjesecima pratili i provjeravali, u svrhu otkrivanja gdje se danas tacno nalaze. Sve ove kriterije Westendorp je okarakterisao kao "dodatni elemenat za malverzacije".

Rjesavanjem stambenih pitanja "preko koljena", rjesavana su kadrovska pitanja unutar stranaka i struktura vlasti. Tako je u BiH tokom rata i nakon potpisivanja Daytonskog Mirovnog sporazuma izdato 17.000 takozvanih trajnih rjesenja, dakle onih koji, jednostavno receno, trajno onemogucavaju prijeratnog korisnika da se vrati u svoj stan. Poslusni, vjerni i odani su nagradjivani, a prevareni ili iznevjereni ucutkivani trajnim rjesenjima za stan. Brojni napori medjunarodne zajednice da se ovo ispravi nisu pomogli - Aneksi, dodatne konferencije u Bonu, Sintri, Madridu, odluke Vijeca za implementaciju mira, Sarajevska i Banjalucka deklaracija, prijetnje sankcijama, ukidanje ratnih zakona i donosenje novih, odluka bh. Predsjednistva o povratku 6.000 porodica u sva tri pravca...
Stoga je, konacno, ambasador Westendorp posegao za svojim ovlastima: "Ponistavanje trajnih rjesenja izdatih tokom rata jedino je rjesenje u skladu sa Daytonskim Mirovnim sporazumom i principima vladavine prava. Desetine hiljada drustvenih stanova u oba entiteta oduzeto je prijeratnim vlasnicima na osnovu zakona i administrativnih praksi u vezi sa napustenom imovinom. Nakon ponistavanja prava prijeratnih nosilaca stanarskog prava, organi vlasti su dodjeljivali stanove prema vlastitom izboru. Postupak se provodio na samovoljan i nezakonit nacin. Raseljena lica su uglavnom dobivala privremena rjesenja, a stanovi su trajno dodjeljivani ljudima zbog poboljsanja stambene situacije. U nekim slucajevima vlasnici trajnih rjesenja zadrzali su i prijeratni stan, a neka od rjesenja su kasnije antidatirana kako bi se izbjeglo postivanje uslova zakona. Jasno je da se trajnom dodjelom stanova krse prava velikog broja gradjana i na taj nacin legalizira ratno profiterstvo", stoji u obrazlozenju Westendorpove odluke koja se u potpunosti slaze sa onim o cemu su sve ove godine pisali mediji koji ne govore po diktatu vladajucih stranaka. Ova odluka se ima provoditi, pa cak prerasti i u zakon, napomenuo je Westendorp. U cilju uspjesnije realuizacije ove odluke od Vlade RS bice zatrazena i izmjena nekih clanova zakona koji regulisu stambenu problematiku.

A, kako je odluka docekana? Sa odobravanjem i odusevljenjem kod gradjana i kod dijela udruzenja izbjeglih, prognanih i raseljenih, kako onih po Bosni tako i onih u svijetu. No, politicke strukture, kao i udruzenja prognanih koja se zalazu za nacionalnu homogenizaciju ( "ostanak" iz RS i sarajevsko udruzenje protiv Deklaracije o povratku) nisu, naravno, s nikakvim odobravanjem docekali Westendorpov potez. U RS vele da odluku jos nisu ni dobili, iako iz OHR-a tvrde suprotno. No, oni ovih dana imaju obilje drugih problema od krize vlasti u samoj RS do bombardovanja susjedne Jugoslavije s kojom su tijesno vezani, pa im do stanova bas i nije stalo, tvrdi tamosnji neimenovani izvor. Vlada Federacije se jos nije javno odredila iako se samo resorni ministar oglasio u par navrata dajuci obecanje da niko nece biti izbacen na ulicu. U sebi bliskoj novini "Dnevnom Avazu" Alija Izetbegovic je pak ustvrdio da niko nece van iz stana ko je u njemu po nekakvom pravnom osnovu ili, kako veli ko ima ikakav papir!

Da se ljudi nece tjerati na ulicu, uostalom, kazu i u OHR-u: lokalne vlasti duzne su obezbjediti prinudni smjestaj (moguce i do zbirnih smjestaja). Interesantno je da je Hrvatska demokratska zajednica podrzala ovu odluku Carlosa Westendorpa uz nadu da ce na ovaj nacin biti ubrzana realizacija Sarajevske deklaracije i Aneksa VII Daytonskog Mirovnog sporazuma. HDZ naime u ovoj odluci vidi mogucnost da se olaksa povratak Hrvata u Sarajevo koji je bio prilicno otezan ovih godina i zbog kog je ova stranka trazila razna politicka rjesenja ubjedjujuci medjunarodnu zajednicu kako bosnjacki vrh pokusava protjerati Hrvate iz Sarajeva. Za tu cijenu HDZ je izgleda spreman vratiti stanove koje su uzurpirali njegovi kadrovi, a ciji je broj mahom ogranicen na zapadni Mostar. Ovakav stav HDZ-a izuzetno je obradovao Bosnjake u mostarskom kraju jer smatraju da ce na taj nacin biti olaksan i njihov povratak na teritorij pod kontrolom HVO-a. Stranka demokratske akcije, kao i njeni stranacki sateliti iz CD koalicije, tvrde da odluku "smatraju prihvatljivom", ali "samo ako se ravnomjerno bude primjenjivala u oba bh. emntiteta": "Ova odluka mora biti u funkciji dvosmjernog povratka i nikakva selektivna provedba ne dolazi u obzir", kazao je portparol SDA.

Jedinstvena organizacija boraca BiH (JOB BiH) i udruzenje Deklaracija Sarajevo cekaju zvanicno tumacenje odluke kako bi se odredili prema njoj, a u Organizaciji porodica sehida i palih boraca BiH, gdje su stanovi dodjeljivani uz tvrdnje da ih niko nikada nece izbaciti, kazu da "ova odluka znaci da ce se na ulicu iseliti 25.000 clanova sehidskih porodica". Ne umanjujuci nesrecu onih koji su svoje najdraze izgubili tokom rata, valja se sjetiti da je medju tim porodicama ipak najveci broj onih koji uzurpiraju vise stabmenih jedinica, koji su se zbog odvajanja od roditelja prihvatili tudjeg stana ili prije rata bili podstanari, te je tesko zamislivo da se njihovi problemi mogu rjesiti na taj nacin sto ce im se pokloniti oteto.

Zanimljivo je cuti sta kaze spoljnopoliticki savjetnik bosnjackog clana Predsjednistva BiH, Mirza Hajric, i sam u tudjem stanu jer svoj prije rata nije ni imao: "Ovo je opcija koja najvise kosta. Od medjunarodne zajednice treba traziti da obezbjedi finansijska sredstva kako bi se rijesio povratnicki problem. Ona bi se trebala pobrinuti da se 78.000 izbjeglica iz RS vrate svojim kucama", kaze Hajric dodajuci da se nije dovodilo u pitanje pravo prijeratnih nosilaca bez obzira na brojnost povratnicke porodice, te da se sada moze dogoditi da se jedan clan porodice vrati u petosoban stan. Hajric je ukazao i na potrebu da se "od medjunarodnih finansijskih organizacija, Svjetske banke i MMF zatrazi misljenje da li podrzavaju uslovljavanje odrzavanja donatorske konferencije primjenom ove odluke. Mislim da oni to ne podrzavaju", kazao je novopeceni vlasnik stanarskog prava Hajric.

Hana Bajraktarevic AIM Sarajevo