UDAR NA MEDIJE U HRVATSKOJ

AIM, ZAGREB, 21.4.1999. Strajk radnika "Tiska", najveceg hrvatskog distributera novina, koji je otpoceo u srijedu u popodnevnim satima, po svoj ce prilici, barem za neko vrijeme, zaustaviti izlazenje vecine novina u Hrvatskoj. Nakon visemjesecnog odugovlacenja s postupkom sanacije Tiska, vise od tri tisuce njegovih radnika odlucilo je strajkom pokusati prisiliti Vladu RH i njezine institucije kako bi konacno rijesili probleme u toj tvrtki, jer osim sto vise od dva mjeseca nisu dobili place suoceni su i s njezinom vjerojatnom propascu. No, pitanje je hoce li u tome uspjeti, jer osim problema sa iznalazenjem svjezeg kapitala neophodnog za ozivljavanje poduzeca unistenog pretvorbenom pljackom, morali bi slomiti i zakulisne politicke igre kojima vlast koristeci poslovne probleme najveceg hrvatskog distributera novina pokusava obracunati makar sa dijelom neovisnih izdavaca.

Naime, dok se NATO, Amerika i Evropa bave bombardiranjem Jugoslavije i slamanjem Slobodana Milosevica, rezim Franje Tudjmana koristi priliku pozabaviti se medijima, pogotovo onim nezavisnima, i slamanjem svega sto pokazuje imalo vlastite pameti i kritickog duha. Novootkrivenu kooperativnost Hrvatske i njenog predsjednika spram NATO-a, olicenu u cutljivom gledanju i nereagiranju na dogadjaje u susjednoj drzavi, kao i u inicijativi o sastanku na najvisem nivou predstavnika drzava susjednih Jugoslaviji, koja je navodno "polucila odlican prijem u medjunarodnoj zajednici", Franjo Tudjman bogato kompenzira: dva nezavisna tjednika, Nacional i Feral Tribune, nasli su se pod najjacim udarima koje je ovaj rezim smislio za medije, dok se najveci distributer novina, Tisak, i dalje koprca u agoniji kojoj ce se kraj ugledati tek kad se unisti sve tiskano sto se usudilo progovoriti o bijednom i razbojnickom karakteru ove vlasti.

Nakon sto je Miroslav Kutle, najozloglaseniji i HDZ-u najblizi tajkun, iz Tiska netragom isisao 150 milijuna njemackih maraka, a da nitko od nadleznih nije postavio pitanje kako je to uspio, za ciji racun i kamo su novci nestali, hrvatska je vlada odlucila sanirati poduzece cije je redovno poslovanje dovedeno pred sami krah. Nakon visednevnih pregovora s predstavnicima novinskih izdavaca, koji su osudjeni poslovati s Tiskom cija je mreza od cetiri tisuce kioska diljem Hrvatske najjaci distributivni lanac, odluceno je da ce se osnovati konzorcij sest banaka koje bi trebale namaknuti novac i poduzece od velikog duznika pred financijskim slomom pretvoriti u ogledni primjerak "uspjesne pretvorbe" i potom sanacije. No, sest banaka takodjer su sanirane, ali rijec sanacija u hrvatskom znacenju ima nesto drukcije znacenje no u normalnom svijetu.

Naime, sanacija ovdje znaci da ce se (negdje u svijetu) dici kredit kojim ce bijedno poduzece podmiriti svoja dugovanja nastala kreditiranjem hadezeovih tajkuna. Garancije za kredite daje drzava, sto znaci da ce dug otplacivati porezni obveznici, odnosni svi gradjani Hrvatske, medju kojima je postotak siromasnih svaki dan sve veci i veci. Tih sest, dakle saniranih banaka, koje je drzava putem te iste sanacije nakon pretvorbene pljacke ponovo vratila sebi u vlasnistvo, trebalo je omoguciti Tisku da jos prije pola godine stane na vlastite noge i vrati se u normalne tokove poslovanja. Sto se, naravno nije dogodilo, a neizvjesno je i hoce li. Dug Tiska prema novinskim izdavacima, kazuju najnoviji podaci, popeo se na 120 milijuna kuna (30 milijuna DEM), mada se sumnja da je taj dug i mnogo veci. Istodobno, odbijen je i francuski distributer Hachette, koji se ponudio uloziti novac i dovesti Tisak tamo gdje je nekoc bio.

Obrazlozenje odbijenice klasicno je hrvatsko: Tisak je od strateskog drzavnog interesa i ne smije se naci u raljama inozemnog kapitala. Iza tako divno srocenog objasnjenja krije se manje divna istina: Tisak je do prije sest mjeseci svojima vlasnicima dnevno donosio utrzak od milijun i pol DEM gotovine, sto ga u danasnjoj Hrvatskoj, prepunoj stecajeva i dugovanja, cini nevjerojatno interesantnim poduzecem bilo kojem tajkunu. S druge strane, Tisak je jos interesantniji vlastima: konstantnim neisplacivanjem novca zaradjenog prodajom, vlast je otkrila najjednostavniju polugu kojom nezavisne medije moze do mile volje mlatiti po glavi, i praviti se da ona, ta ista vlast s cijim su blagoslovom u Tisku defilirali razni kutlici i udruge ratnih veterana, nema nikakve veze sa nelikvidnoscu jednog, eto, privatiziranog poduzeca. A to sto banke nisu ucinile nista na realizaciji predvidjenog modela sanacije, odnosno sto dozvoljavaju da propada poduzece koje bi im svako ulaganje moglo vratiti u vrlo kratkom roku, opravdava se "poslovnom politikom neriskantnog ulaganja".

Sve te igre oko Tiska izgledaju jos strasnije u kontekstu onoga sto se zadnjih tjedana dogadja Nacionalu i Feral Tribuneu. Novinari ovih tjednika skoro svakodnevno su na sudovima, gdje se moraju opravdavati pred tuzbama mahom HDZ-ovih duznosnika, ili barem HDZ-u bliskih kreatura hrvatskog drustvenog zivota. Za novinarska "nanosenja dusevnih boli" razni se drzavni odlicnici pokusavaju utjesiti odstetnim zahtjevima od po nekoliko stotina tisuca njemackih maraka. Tako su u osamdesetak tuzbi i sudskih procesa koji se trenutno vode protiv Ferala odstetni zahtjevi dostigli iznos od pet milijuna maraka, a slicna je situacija i s Nacionalom i tuzbama protiv njegovih novinara. No, Nacional se susreo i s jednim presedanom u hrvatskom pravosudju: don Anto Bakovic, predsjednik Hrvatskog populacijskog pokreta, vlasnik i urednik populacijskog (profasistickog) glasila Narod i svecenik za kojim je tjeralicu raspisala austrijska policija, nedavno je sudski uspio ishoditi stecaj Nacionalovog nakladnika, tvrtke Media press. Naime, Bakovic ih je tuzio prije tri godine zbog teksta u kojem su analizirali njegovo djelovanje na osnovu javnosti odavno poznatih cinjenica iz njegova zivota. Dosudjeno mu je 200.000 kuna odstete (50 tisuca DEM), no Nacional, dijelom i zbog situacije u Tisku, nema toliko novca na racunu.

Nakon toga Bakovic je uz pomoc odvjetnika Zeljka Olujica zatrazio pokretanje stecajnog postupka nakladnika, sto je sredinom travnja Trgovacki sud i odobrio. Sve zalbe Nacionalovih odvjetnika, kao i pokusaji da se nastali spor rijesi na mirniji nacin, ostale su uzaludne, a Media press nalazi se pred stecajnom parnicom, koju pokrece isti onaj Trgovacki sud koji je mjesecima odbijao registraciju Radija 101, sve dok radio nije napustila vecina novinara koji danas zive na rubu egzistencije.

U spomenutih osamdesetak tuzbi protiv Ferala, osim astronomskih odstetnih zahtijeva, sve vise je i tuzbi u kojima se trazi krivicna odgovornost novinara i urednika, te zatvorske kazne. A provjereni sudacki kadrovi udovoljavaju zeljama: Boris Raseta nedavno je zbog uvrede jedne minorne sutkinje policijski priveden i osudjen na mjesec dana zatvora, uvjetno dvije godine, a slicna presuda visi i nad glavom izvrsnog urednika Viktora Ivancica. Glavnu urednicu Ferala Heni Erceg samo je tokom jednoga tjedna policija posjetila cetiri puta i urucila joj sudske pozive, a odstetni zahtjev od dva milijuna kuna (vise od pola milijuna DEM), koliko trazi lijecnik kojemu je na operacijskom stolu umrlo nekoliko beba, garniran je zahtjevom za zatvorskom kaznom i za nju. Broj osudjujucih presuda donijetih u nekoliko zadnjih mjeseci tesko broje i sami Feralovi novinari i urednici, a velicina dosudjenih odsteta sve cesce prazni Feralovu blagajnu i dovodi pod znak pitanja njegovo daljnje izlazenje.

Istodobno, dug Tiska prema Feralu i Nacionalu svakodnevno se povecava, s tim sto Feral muku muci i s naplatom potrazivanja od distributivne mreze Slobodne Dalmacije, novinskog poduzeca koje je drzava takodjer ponovo uzela pod svoje okrilje nakon sto ga je Miroslav Kutle iskoristio kao odskocnu dasku za svoju skandaloznu pljacku u dvjestotinjak tvrtki. A u naplati dugovanja od Tiska novinski ce se izdavaci, prema najnovijim informacijama, susresti s jos vecim problemima. Naime, nakon sto su se spojila dva drzavna poduzeca, dnevni list Vjesnik i Hrvatska tiskara, na celo Tiska ce po svemu sudeci zasjesti dosadasnji predsjednik uprave Hrvatske tiskare Goran Maric.

Amerikanac hrvatskog podrijetla Chris Bojanovic, koji je doveden u Tisak ne bi li ga spasio, zahvaljujuci "poslovnoj nekooperativnosti" konzorcija banaka nije uspio spasiti ovo poduzece, cak niti mu djelomicno pomoci, sto je solidno opravdanje da ga se makne s mjesta direktora i tu instalira provjereni kadar iz Hrvatske tiskare. Sve su vise izrazene i sumnje da bi dovodjenje Marica na Bojanovicevo mjesto moglo znaciti i pocetak spajanja Tiska s Vjesnikom i Hrvatskom tiskarom, odnosno stvaranje najjaceg novinskog poduzeca u drzavi u vlasnistvu same drzave, cime bi diktiranje (nepovoljnih) uvjeta potpuno unistilo nezavisne novinske nakladnike. Cak ako ova godine i ne bi bila godina u kojoj se ocekuje smjena vlasti, odnosno odlazak HDZ-a, njihova mrznja prema svemu sto ima kriticki stav o nacinu njihove vladavine toliko je jaka da unistavanje medija nije nikakvo iznenadjenje, vec logicna posljedica samoljubivosti jednog autokrate i njegove bijedne svite. Izbori su tek dodatni stimulans za HDZ-ovu represiju na tiskanim medijima, nakon sto su unistili elektronske (radije) ili im nisu ni dozvolili da normalno zazive (privatne televizije). Ako se, kao u slucaju Tiska, pri tome moze dodatno opljackati jos koja marka, njihova nastojanja postaju - barem iz perspektive kako oni shvacaju vlast - potpuno opravdana. Da je kojim slucajem shvacaju drukcije, vjerojatno bi stotine tisuca danas nezaposlenih radnika jos uvijek radili i zivjeli od svojih placa. Ali to je neka druga prica, u kojoj ni mediji ne bi imali ove probleme, niti Hrvatska ovu i ovakvu vlast.

MILIVOJ DjILAS