BEZ EVIDENCIJE I STATUSA

Izbjeglise iz SRJ u RS

Banjaluka, 18.april 1999. (AIM)

O izbjeglickom talasu iz Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) prema Republici Srpskoj (RS) uveliko se govori u politickoj javnosti. Iznose se razlicite brojke i ponavlja da tacnih podataka jos nema. Stice se utisak da se i ovaj puta izbjeglice koriste za politicku manipulaciju i da ce se o njima vise pricati nego sto ce se za njih uraditi.

Podaci o broju izbjeglica dolaze iz razlicitih izvora. Prvo se u medijima pojavila vijest da je prvih dana bombardovanja SRJ u Visegrad stiglo oko 2 hiljade izbjeglica i da se nastavlja priliv izbjeglica u opstine istocnog dijela RS. Nakon toga su lideri nekih politickih partija iznijeli svoje podatke o cifri od oko 10 hiljada. Dragan Kekic, komesar Komesarijata za izbjeglice, izjavio je 8. aprila drzavnoj novinskoj agenciji da u RS uopste nema izbjeglica iz SRJ, "pa cak ni onih iz bivsih jugoslovenskih republika koji su utociste nasli u Srbiji i Crnoj Gori". Poslednjih dana u dva navrata oglasio se dr Branislav Lolic, direktor Klinicko-bolnickog centra u Banjaluci i clan Glavnog odbora Srpskog narodnog saveza, sa podacima da je u RS oko 12 hiljada izbjeglica iz SRJ.

Jos uvijek se sa zvanicnim podacima nije oglasilo ministarstvo za izbjegla i raseljena lica u Vladi RS, koje bi po prirodi stvari moralo da vodi evidenciju o ovim licima. Zamjenik ministra Petar Djodan ponavljao je nezvanicne podatke o 10 hiljada izbjeglica, priznajuci da se ta lica nigdje ne prijavljuju i ne registruju i da se za sada smijestaju kod rodbine i prijatelja. Podatke o broju izbjeglica nije bilo moguce dobiti ni u opstinskim stabovima za izbjegla i raseljena lica. U Bijeljini su izjavili da nemaju takvih podataka, ali su rekli da iz Srbije svakodnevno stizu zene sa djecom koje se smijestaju kod rodbine i prijatelja.

Gradjani izbjegli iz Srbije mogu se svakodnevno sresti na ulicama bilo kog grada u RS. Uglavnom su to majke sa djecom, ucenici i studenti. "Doveli smo djecu da ih spasimo trauma i stresa od bombardovanja", najcesca su objasnjenja roditelja. Nije mali broj ni onih koji se svrstavaju u kategoriju malih privrednika i biznismena koji svoje poslove pokusavaju nastaviti u RS. Najvise je onih koji imaju predstavnistva ili dijelove preduzeca u RS ili u inostranstvu.

Prema podacima opstinskog komesarijata za izbjeglice, u Banjaluci je do 9. aprila 26 porodica (oko sto ljudi) zatrazilo pomoc, raspitujuci se za status izbjeglica, posebno medicinsku i pravnu pomoc. Direktor Klininicko-bolnickog centra iznio je podatak da je trideset lica izbjeglih iz Srbije zatrazilo medicinsku pomoc u njegovoj ustanovi. Na pitanje kakav je medicinski tretman ovih lica, direktor Lolic odgovara: "Svim drzavljanima Jugoslavije pruzacemo medicinske usluge kao i nasim gradjanima. To je nas dug prema njima". Lolic upozorava na tesku humanitarnu situaciju u zdravstvu zbog nestasice lijekova i sanitetskog materijala koji su do sada uglavnom nabavljani od proizvodjaca u Jugoslaviji. "Situaciju je pogorsao i odlazak iz RS svih humanitarnih organizacija. Nase zdravstvo je primalo oko 30 posto pomoci od medjunarodnih humanitarnih organizacija", kaze Lolic.

Prije dva dana oglasio se i Crveni krst Republike Srpske saopstenjem da je formiran stab za prihvat izbjeglica i da se pripremaju mjere za njihovu evidenciju i pruzanje pomoci. I prema njihovim nezvanicnim podacima broj izbjeglica iz Jugoslavije krece se oko 10 hiljada.

U RS ne postoje propisi koji regulisu status lica izbjeglih iz drugih zemalja. "Strogo pravno gledano, mi nemamo izbjeglice. Ne postoje propisi koji regulisu prihvat, smjestaj i ostala pitanja vezana za status izbjeglica", kaze Krstan Simic, advokat i narodni poslanik u Skupstini RS. Simic smatra da se o statusu izbjeglica mora donijeti zakon i upozorava na sudbinu izbjeglica iz Hrvatske koji do danas nemaju rijesen pravni status.

Konfuzija oko broja izbjeglica pokazuje da su drzavni organi zateceni razvojem dogadjaja u SRJ, posebno trajanjem i obimom bombardovanja. Nepopustljivost vlasti u Beogradu, ultimatumi NATO-a i odsustvo ozbiljnih mirovnih inicijativa samo ce pojacavati talas izbjeglica iz SRJ prema RS. RS je prva destinacija za sve one koji ne budu imali mogucnost da odu u trece zemlje. Osim toga, vecina gradjana SRJ po rodbinskoj liniji ima veze sa RS.

Nastavak vazdusnih napada NATO-a i eventualna kopnena intervencija, za gradjane SRJ ce biti znak opsteg i dugotrajnog rata. To bi moglo prouzrokovati veliki talas izbjeglica prema RS sa cijelog prostora SRJ. Ako do toga dodje, zaustavice se i onako komplikovan povratak izbjeglica u BiH. A on je i dosadasnjim razvojem dogadjaja usporen i doveden u pitanje.

Ratko Tomic (AIM)