ARBITRAZOM DO DIOBE

Sarajevo Apr 16, 1999

Reportaza: Usora

Banjaluka, 14. april 1999. (AIM)

Selu Tesanjka, koje je prije rata pripadalo opstini Tesanj, politika je dodijelila neobicnu sudbinu - podijeljeno je na bosnjacki i hrvatski dio. Bosnjacki dio je i dalje ostao u opstini Tesanj, a hrvatski pripojen novoosnovanoj opstini Usora. Granica izmedju dvije opstine ide sredinom magistralnog puta Doboj

  • Teslic i Doboj - Tesanj, a onda seoskim puteljcima... Neprirodna granica ostavila je svoje apsurde: kuca Hrvata na teritoriji opstine Tesanj, a kuca Bosnjaka, odmah preko puta, pripala Usori. Komsije, koje su do juce isle istim poslovima u istu opstinu i u istu bolnicu na lijecenje, od sada idu na suprotne strane.

Subota je u Tesanjci pazarni dan. Centar vrvi od ljudi i automobila. Mjesto lici na veliki vasar na kome nedostaje samo muzika i ringispil. Nista ne bi bilo cudno da u Tesanjci ne postoje dvije pijace u isto vrijeme, jedna preko puta druge. Jednom gazduju Hrvati, drugom Bosnjaci. Dijeli ih samo magistralni put i rjecica Tesanjka.

Na samom ulazu u bosnjacku pijacu Srbin Jovan Pavlovic iz Doboja prodaje rekvizite za ribolov. Iz torbe mu vire 'Vecernje novosti'. "Sakrij novine, vidjece da si Srbin", provociram ga. On ih vadi i baca ispred sebe. "Niko to ne gleda, prijatelju. Mozes slobodno da citas cirilicu", kaze. Zadovoljan je poslom. Redovno dolazi na ovu pijacu. "Ides li preko puta, kod Hrvata", pitam. "Ne. Hrvati nedjeljom ne idu u ribu, nego u crkvu. Ovi su bolji kupci", odgovara. Malo daljhe Izudin Music iz Doboja prodaje biljne cajeve i preparate. Cijeli rat zivio u Doboju. Nazivi cajeva i na cirilici i na latinici. "Niko ne gleda na pismo. Svi smo mi ucili i jedno i drugo", kaze. Gradimir Zivkovic, takodje iz Doboja, prodaje grncariju. Cupovi, tepsije, loncici i razne cinije dobro se prodaju. "Ko nije jeo iz zemljanog suda, ne zna sta je hrana", prica Gradimir i poziva nas da posjetimo njegovu radnju na Barama kod Doboja.

Domaci trgovci na bosnjackoj pijaci zale se na slab promet. "Svaki dan je sve gore. Narod nema novca. Ovi nasi dodju da gledaju i malo prohodaju. Hrvati su drugaciji. Oni dodju, kupe i odose", kazu.

Na piojaci kod Hrvata manje robe i manje ljudi. "Jeste manje, ali se bolje zaradi. Hrvati imaju pare i ne cenjkaju se", kaze trgovac Bosnjak, izbjeglica iz Dervente. "Ima li razlike u cijeni", pitam mladica koji prodaje voce. "Sve je to isto", odgovara.

Trgovac, koga svi znaju po nadimku 'Nino', stavio tezgu izmedju dvije pijace, pored samog puta. Sa suprugom prodaje alat raznih vrsta. Iz Doboja izbjegao u Maglaj. Obilazi pijace sve do Sarajeva. "Ovdje je najlosije. Nema privrede, nema para", kaze. Zatim nastavlja:"Tesko se izlazi na kraj. Stan placam 200 KM, izdrzavam majku, a gdje je struja, hrana odjeca...". A onda uzdah za zivotom u bivsoj drzavi:"Nikad vise takvog zivota. Ovaj rat je bio lopovski i profiterski. Dobili su oni koji su bili u strankama na vlasti, koji nikada nisu imali. Pogledajte ko su vlasnici benzinskih pumpi i preduzeca...".

U razgranicenju opstina Tesanj i Usora ostao je nerijesen status fudbalskog stadiona 'Pobjede' iz Tesanjke. Stadion je na teritoriji koja je pripala Usori, ali je klub bosnjacki. Rjesenje je nadjeno u stavljanju stadiona pod arbitrazu. Odluku bi trebao da donese Visoki predstavnik. Za sada, stadion koriste i 'Pobjeda' i 'Usora' iz Sivse. Hrvati kazu da stadion mora pripasti 'Usori'.

Poznati spor oko skole u Tesanjci, koju su Hrvati za svoju djecu bili organizovali pod satorom, rijesen je dogovorom da postojecu skolsku zgradu koriste i Bosnjaci i Hrvati. Dva obrazovna sistema podijelila su djecu i nastavnike. Hrvatsku djecu uce Hrvati, bosnjacku Bosnjaci. I samo jedan izuzetak: nastavnica Mubera Derakovic predaje njemacki jezik i bosnjackoj i hrvatskoj djeci, jer Hrvati nemaju nastavnika za njemacki jezik. Direktor skole Bosnjak, zamjenik Hrvat. Ne zaticemo direktora, a zamjenik odbija da daje izjave za novine bez prisustva direktora. "Takav je dogovor. A osim toga, treba saglasnost nadleznog ministarstva", kaze. Skolu pohadja ukupno 800 ucenika. Od toga 184 djece Hrvata. Da bi ucila po hrvatskom obrazovnom sistemu, u Tesanjku dolaze djeca Hrvata iz sela tesanjske opstine - Cerovca, Potocana i Rosulja, po desetak iz svakog.

Ludi na diobe gledaju sumnjicavo i sa nepovjerenjem. Prikriveno nezadovoljstvo cesto izbije u razgovoru. Bosnjaci kazu da znaju da Hrvati ne zele sa njima, ali misle da moraju jer je to logika zivota. Hrvati ne kriju da ne zele sa Bosnjacima i kazu da ih oni mrze vise nego Srbe. "Usora nema perspektivu. Oni nemaju nikakvu privredu. Dok su primali pare od Herceg-Bosne i svercali robom iz Hrvatske, bilo im je dobro. Sad se osjeca kriza. Kuna im vise nije cvrsta i prihvataju KM", prica Bosnjak iz Tesnja, stari trgovac. Tako ne misli nacelnik opstine 'Usora' Ivica Kovacevic. Po njemu, 'Usora' ima razvijen privatni sektor, posebno usluzni i zanatski. Mladic iz Sivse, koji se predstavlja kao 'Coso', ne misli kao njegov nacelnik. "Nema ovdje zivota. Ko moze zivjeti od 150 maraka. Najveci broj ljudi radi u Hrvatskoj. Ja radim u Zagrebu i dolazim ovdje cetiri puta godisnje. Ljudi sele odavde. Znam deset porodica koje su odselile u Hrvatsku", prica i pokazuje kuce u kojima zive samo starci.

Podsjecam sagovornika, Bosnjaka iz Tesnja, bliskog tamosnjoj lokalnoj vlasti, da na deset kilometara puta prolazim tri opstine: Doboj Jug, Tesanj i Usoru. "Bice ih jos", odgovara. "Opstinu traze i Jelah i Novi Seher. I dacemo im. Tada Tesanj postaje centar i dobija sansu da se konstituise kao kanton. To nam je interes. Moramo se odvojiti od Zenice jer nas ugusi. Kad im zatrebaju pare za plate, samo posalju kantonalnu inspekciju...", otkriva politicku strategiju vlasti.

Opstina Usora obuhvata povrsinu od 55 km2. Prema popisu od 1991. godine, u njoj zivi oko 9.500 stanovnika, od cega 96 posto Hrvata, 3 posto Bosnjaka i 1 posto ostalih. Oko 40 posto tog stanovnistva je, prema zvanicnim podacima, privremeno raseljeno i nalazi se uglavnom u Hrvatskoj i zemljama srednje Evrope. Nas sagovornik u Tesnju, blizak lokalnoj vlasti, kaze da je i brojka od 5.000 preuvelicana i tvrdi da u 'Usori' nema vise od 3.500 stanovnika.

Selo Sivsa je administrativni centar opstine. U selo se ulazi uskim seoskim putem koji ide samim vrhom uzvisenja sa lijeve strane Usore. Na najvisem brijegu velika crkva i zupski ured, kilometar dalje u istoj zgradi opstina i Dom zdravlja, zatim posta, dva pristojna restorana, jedna kafana, mala benzinska pumpa, policijska stanica i najveci otpad putnickih automobila na regiji. Opstina je integrisana u sistem hrvatskih kantona. U Mostaru je za Usoru sjediste Zdravstvenog fonda, Zavoda za zaposljavanje i PTT sistema.

Branko Peric (AIM)