Izbjeglice u Crnoj Gori
Ni zivot ni smrt
Danas u Crnoj Gori, izbjeglice cine 15 odsto ukupne populacije. Ogroman ekonomski, demografski i zdravstveni problem za drzavu opterecenu privrednom krizom i unutrasnjim politickim tenzijama
AIM Podgorica 16.04.1999. godine
TXT: Uprkos ocekivanjima crnogorskih zvanicnika da ce se izbjeglicki talas sa Kosova smiriti, posljednja dva dana je u ovu republiku uslo jos sedam hiljada prognanih. Pristigli su pjesice, preko planinskih prevoja, bjezeci iz svojih sela izmedju Kosovske Mitrovice i Istoka. Premoreni i izgladnjeli, svoje prvo utociste nakon visednevnog puta nasli su u Rozajama, gradicu na petnaestak kilometara od granice sa Kosovom. Po prvi put od pocetka velike izbjeglicke krize, gradski krizni stab bio je prisiljen da napravi satorsko naselje, jer za novopridosle nema vise mjesta po halama napustenih fabrika, u gradskim dzamijama, pa ni po privatnim kucama koje su sirom otvorile vrata za njihove prethodnike.
U Crnu Goru je, od pocetka intervencije NATO snaga do danas, prebjeglo oko 60 hiljada kosovskih Albanaca. Tako se broj onih koji su pobjegli ispred ratnih razaranja u ratu u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, u manjoj jugoslovenskoj republici, krece oko 100 hiljada. U drzavi koja ima svega 650 hiljada stanovnika, oni vec cine 15 posto u odnosu na domicilno stanovnistvo, sto, najvrerovatnije, predstavlja svjetski rekord i naravno, ogromno opterecenje za posustalu i prilicno devastiranu privredu.
Izbjeglice su, zbog veoma zategnute politicke situacije, iz bezbjednosmih razloga, smjestene po opstinama u kojima preovladava muslimansko ili albansko stanovnistvo, znaci u istim Rozajama, Ulcinju i Tuzima pored Podgorice. U prva dva pomenuta grada broj pridoslica vec je premasio broj starosjedjelaca. U Rozajama, gradicu sa 12 hiljada stanovnika, koje su sigurno najprometnije crnogorsko mjesto od pocetka napada do danas, ima ih preko 25 hiljada!
Gradske prodavnice su potpuno ispraznjene, a nekoliko pekara muku muci da ispece hljeb za toliki broj ljudi. Ulcinj, koji u mirnodopsko vrijeme broji 25 hiljada ljudi, sa onima pristiglim u februaru i martu prosle godine, i novim gostima, premasio je 50 hiljada ljudi, i preko noci postao jedan od srednjih gradova u Crnoj Gori. U najjuznijem gradu na Crnogorskom primorju postoji samo jedan kolektivni smjestaj u auto kampu, u kojem se nalazi oko hiljadu ljudi, a svo ostali smjesteni su po privatnim kucama. Bez simnje, i ljudima koji su ih ugostili, bila bi neophodna humanitarna pomoc.
Za Crnu Goru, rijec je o ekonomskom i demografskom udaru kakav se na ovim prostorima ne pamti.
Dolaze iz Peci, Istoka, Kosovske Mitrovice i okoline ovih gradova. Pristizu kolima, traktorima, ali i pjeske. Njihov prtljag je najcesce - nista. Starci, zene, djeca... Njihove price imaju zapanjujucu slicnost. Upozorenja od strane srpske policije, jugoslovenske vojske i raznih paravojski da napuste svoje domove, ili... Popaljene kuce, zastrasene ili naoruzane komsije Srbi koji ne smiju, ne mogu ili ne zele da pomognu.
Crna Gora je za njih otvorila svoju granicu prema Koosvu, i takvu politiku ima namjeru i da zadrzi. Otvorena je i ona na Bozaju, prema Albaniji, za pridoslice koje zele da tamo odu, iz straha od mogucih sukoba u Crnoj Gori ili da bi se pridruzili ostalim clanovima svoje porodice. Takvih je do sada bilo oko sest hiljada. Ima i onih koji su ovu granicu uspjeli i ilegalno da predju.
Crna Gora pod pritiskom mnogih unutrasnjih sukoba i politickih tenzija, ove nevoljnike svakako ne vidi kao svoj najveci problem. A on je svakako visestruk - ekonomski, demografski, sigurnosni, zdravstveni. Dragisa Burzan, potpredsjednik crnogorske Vlade, iznosi podatak da je medjunarodna zajednica do sada dala pomoc u vrijednosti od oko pet miliona njemackih maraka. Rijec je o osnovnim zivotnim namirnmicama, pristiglim uglavnom iz susjedne Albanije.
UNHCR je svoje lokalne magacine vec ispraznio, a veze sa centralnima u Beogradu su znacajno otezane. Roba stize uglavnom brodovima, iz italijanskih u barsku luku. Prije par dana, veoma su se zategli odnosi izmedju Komande ratne mornarice sa sjedistem u bokokotorskom gradicu Kumboru i civilne uprave barske luke. Ratna mornarica pokazuje teznje da kontrolise kompletan pomorski i uopste vodni saobracaj u Crnoj Gori, pa }e, sasvim sigurno i dotok humanitarne pomoci biti znacajno otezan, ako vojne vlasti nastave sa rigoroznom politikom kontrole ili cak zabrane pomorskog saobracaja izmedju Crnme Gore i Italije.
Nadlezni u Crnoj Gori tvrde da bezbjednost dolaskom kosovskih Albanaca nije ugrozena. Pouzdano saznajemo da je prije nekoliko dana crnogorska policija dala otkaz dvojici polkicajacva koji su se neprimjereno i agresivnio ponasali prema njima. Na svaki nacin im se pokusava obezbijediti barem miran san.
Zdravstvene ekipe crnogorskih ljekara su stalno na terenu. Postoji velika opasnot od epidemija, jer su higijenski uslovi u kolektivnim smjestajima, u fabrikama i sakralnim objektima, najcesce katastrofalni. Po Rozajama su prije nekoliko dana montirane usluzne cesme za licnu higijenu. U Ulcinju su, ipak, prije dva dana zabiljezena cetiri slucaja zutice, ali je pravo cudo da nema vise pojava zaraznih bolesti.
Nadlezni u Crnoj Gori pokusavaju da razviju medjunarodnu kampanju za humanitarnu pomoc, pogotovu od strane EU. No, cini se, sudeci po izvjesajima stranih medija, da je inostrano javno mnjenje senzibilno na slike velikih grupa prognanih pod otvorenim nebom, u Albaniji i u Makedoniji. O problemima Crne Gore u izbjeglickoj krizi malo se zna. A kosovskim Albancima u manjoj federalnoj jedinici nedostaje - sve. Odjeca, hrana, ljekovi. Poseban je problem sto se one, iz bezbjednosnih razloga ne mogu preseljavati u druge krajeve Crne Gore, pa ostaju u ovim, inace nerazvijenim opstinama, ciji je z`ivot potpuno poremecen. Gospodin Burzan kaze da izbjeglice sa Kosova sigurno nece postati gradjani Crne Gore, sto znaci da se crnogorske vlasti nadaju da ce se oni, sa smirivanjem situacije na Kosovu, vratiti svojim kucama, ili, jos vjerovatnije, zgaristima.
Medjutim, za sada se smirivanje ovog podrucja i ne nazire, a tenzije u samoj Crnoj Gori svakim danom su sve vece. Federalne vlasti u Beogradu pokusavaju, pogotovu preko Vojske Jugoslavije, da izoluju i kontrolisu manju republiku, pa i da je uvuku u unutrasnje sukobe.