ODLAZI LI HDZ S VLASTI

AIM, ZAGREB, 12.4.1999. Tko je favorit na predstojecim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj? Zadnjih se mjeseci, ne bez razloga, uvrijezilo misljenje prema kojemu je vladajuca Hrvatska demokratska zajednica zrela za poraz jer je protiv sebe okrenula znacajnu vecinu biraca. Devet godina vladavine dr Franje Tudjmana i njegovih zajednicara Hrvatsku je dovelo do ruba kolapsa: nezaposlenih je preko 320 tisuca, vanjski dug zemlje od osam milijardi dolara premasio je dug bivse Jugoslavije - mjereno po glavi stanovnika - i to skoro dvostruko, proizvodnja je pala za pola u odnosu na zadnju predratnu godinu a izgledi da se postojeci trendovi pod ovom vlascu promijene, nisu vidljivi ni u tragovima. Pobjeda HDZ-a na iducim izborima znacila bi, stoga, opredjeljenje biraca za nastavak katastrofe.

Vecini neovisnih analiticara kao i oporbenih prvaka bili su to dovoljni razlozi za tvrdnje da je vrijeme HDZ-a na izmaku. Na ruku im je, povrh toga, isla i cinjenica da je u Hrvatskoj zavrsen rat, koji je HDZ-u itekako koristio. Pred vecinu dosadasnjih izbora Tudjman je, naime, pokretao neku ofenzivu na pobunjene Srbe (Maslenica, Medacki dzep, Oluja) sto je biracko tijelo u pravilu shvacalo kao znak HDZ-ove snage i odlucnosti, a ostavljalo je i mjesta tvrdnjama poput one da se u obnovu i razvoj ne moze dok rat nije gotov. Bilo je i drugih trikova od kojih su neki apsolutno bez presedana, bar kad je o Evropi rijec: kada je HDZ-u svojevremeno zaprijetio kolaps, u izborno tijelo uvedena je i hrvatska dijaspora koja je ovoj stranci poklonila jos 12 mandata.

More impovizoranih anketa koje, gotovo svakodnevno, provode razliciti hrvatski listovi, i ciji su rezultati najcesce ovisni o tome tko je narucilac, motiviralo je tjednik Globus da potkraj ozujka provede dosad najvece novinsko istrazivanje, i to na reprezentativnom uzorku od 1920 ispitanika. Globusovom istrazivanju pogodovala je i cinjenica da se, premda tek okvirno, napokon znaju glavne koordinate buduceg izbornog sustava. Istrazivacki se tim - kojega je vodila politologinja dr Mirjana Kasapovic, jedna od autorica prijedloga izbornog zakona - pobrinuo da, u skladu s tim, vjerodostojno simulira najvjerojatnije opcije buducih izbora. Jer, ne zna se tocno hoce li cijela Hrvatska biti jedna izborna jedinica u kojoj ce biti primijenjen proporcionalni izborni sustav, pa ce broj zastupnika za sve stranke koje prijedju zamisljeni prag od pet posto glasova biti uglavnom slican postotku dobivenih glasova, ili ce drzava biti razdijeljena na deset izbornih okruga, u kojem slucaju je izborna matematika nesto kompliciranija. Ne zna se, nadalje, hoce li stranke nastupati samostalno, u odredjenim koalicijama (jednoj, dvije ili mozda cak i tri) koje ce biti vezane ideoloskim razlozima, ili ce, pak, oporbena sestorka koja se do danas odrzala na okupu, na izbore izaci jedinstveno. Stoga su dobijeni rezultati analizirani pod svim pretpostavkama koje se daju izvesti iz ovako skiciranog prijedloga izbornog zakona.

Takodjer nije poznat tocan "kroj" potencijalnih izbornih jedinica, pa su one, za potrebe istrazivanja, sastavljene tako da budu najpovoljnije za HDZ a najmanje povoljne za oporbu. Istrazivanje se, dakle, nastojalo maksimalno prilagoditi zamislljenim realnim okvirima buducih izbora. Rezultati su, unatoc prilagodjavanja HDZ-ovim aspiracijama, porazni za tu stranku. "HDZ ne moze vise steci apsolutnu vecinu mandata neovisno o tome koji bi od dva razmjerna sustava bio primijenjen", pise dr Mirjana Kasapovic, analizirajuci dobivene rezultate, a ako se tri najjace opozicijske stranke (SDP, HSS i HSLS) odluce na neku vrstu koalicije, onda HDZ ne moze osvojiti niti relativnu vecinu!" Po njenoj interpretaciji, glasaci medjutim nece nagraditi svaku koaliciju, vec samo ovu, dok bi izlazak "sestorice" (sadasnja koalicija oporbe u kojoj su SDP, HSLS, LS, HSS, IDS i HNS) sa zajednickom listom zapravo pogodovao samo dvjema malim strankama (IDS-u i HNS-u) dok bi broj glasova koji te stranke dobijaju samostalno, zbrojen, bio veci no sto bi ga osvojila njihova koalicija.

Obzirom na cinjenicu da je dr Mirjana Kasapovic vrlo utjecajna clanica SDP-a, ova bi se interpretacija mogla - iako tako ne mora biti - citati i kao protivljenje najjace opozicijske stranke, Racanova SDP-a zajednickom izlasku opozicije na izbore. Prema daljnjim rezultatima ankete, u slucaju da cijela zemlja predstavlja jednu izbornu jedinicu, Hrvatska bi nakon izbora dobila Sabor u kojemu bi vladu formiralo sest stranaka, od osam parlamentarno zastupljenih. SDP bi imao 45 mjesta i bio bi najjaca stranka, HDZ bi bio drugi s 42 mandata, treci bi bio HSLS s 14, cetvrti HSS sa 10, peti LS sa 4, HSP bi dobio tri, IDS 3 i HPS jedan mandat. "Hrvatska bi" u tom slucaju, prema Mirjani Kasapovic, "dobila siroku, sestorostranacku vladu". Pretpostavka je da bi, iz te vlade, bili iskljuceni HDZ i satelitska hrvatska stranka prava.

"Jedina izborna koalicija koju su biraci pripravno dodatno nagraditi jest savez SDP-a i HSLS-a" pise dr Mirjana Kasapovic. "Dok bi te dvije stranke odvojenim nastupom dobile 35,9 posto glasova, njihova bi koalicija dobila 39, 8 posto glasova." Po njoj, nalazi ispitivanja kao i sve simulacije, pokazuju da bi to mogla biti minimalna pobjednicka koalicija. Udruze li se, "gotovo je sigurno da ce dobiti relativnu vecinu glasova i apsolutnu vecinu mandata". Bilo bi to dovoljno za formiranje vlade, iako bi, po njenom misljenju, bolje bilo da u tu vladu udje i Hrvatska seljacka stranka. Hrvatskim parlamentom vladali bi, dakle, Ivica Racan i Drazen Budisa te, eventualno, Zlatko Tomcic, zajedno sa svojim strankama.

Bude li Hrvatska podijeljena na deset izbornih jedinica, to ce, tvrdi gdja Kasapovic, zapravo vise odgovarati manjim strankama, koje na razini drzave ne bi presle izborni prag od pet posto. Ovako, one ce naci izbornu jedinicu u kojoj su natprosjecno jake i gdje imaju sanse uci u parlament. Istrazivanje pokazuje da bi u tom slucaju u Hrvatski Drzavni Sabor uslo vjerojatno cak devet stranaka, i to svaka za sebe, bez koalicije. Parlamentarna konfiguracija u slucaju primjene ovog modela bila bi tek neznatno drugacija. U Hrvatskoj su se definitivno oblikovale cetiri mainstream parties, kaze Mirjana Kasapovic, koje ce presudno oblikovati politicki zivot zemlje u iducem desetljecu. To su SDP, HDZ, HSLS i HSS. "U svim prikazanim primjerima one zauzimaju 90 od 100 posto mjesta u parlamentu." Blizu parlamenta, po njoj su, jos i Liberalna stranka (LS) Vlade Gotovca i Hrvatska stranka prava (HSP) Ante Djapica. Sve druge stranke prezivjet ce naredno razdoblje, eventualno, pomocu koalicija, ali su na dugi rok - ne dodje li do neke vazne promjene - mrtve.

Najvazniji zakljucak ovoga istrazivanja je da HDZ ni u kojem slucaju ne moze racunati na apsolutnu vecinu, a na relativnu moze, ako cijela zemlja bude jedan izborni okrug a sve stranke izadju na izbore samostalno. "Budu li, i u tom slucaju, tri velike oporbene stranke - SDP, HSLS i HSS - sklopile sporazum o poslijeizbornom koaliranju, onda bi Hrvatska nakon izbora 1999. mogla dobiti troclanu koalicijsku vladu centra", pise dr Kasapovic. "Ta bi vladina koalicija raspolagala s uvjerljivom, apsolutnom, vecinom mjesta u Zastupnickom domu." Hrvatsku nakon slijedecih izbora ceka sigurna smjena vlasti, tvrdi ova profesorica izbornih sustava na zagrebackom Fakultetu politickih znanosti, i to "kakav god izborni sustav bude primijenjen". Bit ce to, kaze ona slikovito, politicka zima HDZ-a i politicko proljece sadasnje oporbe.

Iako je ova anketa zamisljena i najavljena u Globusu veoma ambiciozno, valja navesti nekoliko razloga koji - itekako - upucuju na oprez. Prvo, niti jedno istrazivanje te vrste do sada u Hrvatskoj nije prevazislo okvire, manje ili vise tocnih, nagadjanja. U Globusovu istrazivanju nije navedeno, primjerice, je li anketa provedena telefonski ili terenski, sto ima ozbiljnog utjecaja na krajnji rezultat. Najvjerojatnije je, da jest radjena telefonski, sto automatski umanjuje njenu vjerodostojnost. Drugo, u ovoj anketi HSLS Drazena Budise dobija cak 16 mandata u Saboru, dok ih Hrvatska seljacka stranka dobija svega 10. Otkuda toliki rast ove stranke ciji kontinuirani pad traje vec cetiri godine, krajnje je nejasno. Krajnje je suspektno, nadalje, moze li SDP imati 42 mandata, na 41 HDZ-ov? Nadalje, u anketi nema mandata namijenjenih dijaspori, a njih ce u buducim izborima zacijelo biti. Mozda manje nego sada (12), ali ce, vjerojatno, i dalje pripadati HDZ-u.

Jos je jedan faktor, na koji ova anketa nije - jer nije ni mogla

• predvidjen. To je napad NATO snaga na Srbiju. Hrvatsko javno mnijenje pod dojmom rata na istoku vjerojatno ce se, ponovno, nesto snaznije okrenuti HDZ-u. Hrvatska je, naime, ponovno postala miljenik ("strateski saveznik") SAD-a, dobila je dozvolu za kupovinu americkog naoruzanja, smijesi joj se primitak u Partnerstvo za mir, takodjer i u Svjetsku trgovinsku organizaciju, a najavljeni su i krediti Medjunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Amerika se, zapravo, pocela umiljavati Hrvatskoj jer je sada zanimljiva zbog akcije NATO-a. Amerikanci, povrh toga, pocinju graditi i termoelektranu Jertovec, a najavljuju i gradnju autoputa prema Dalmaciji. Vjerojatno je, dakle, da ce i zahtjevi prema Hrvatskoj omkesati.

Tudjman je, prema staroj doktrini americke vanjske politike, kurvin sin, ali - nas kurvin sin. Sada se, od svih uvjeta koje Hrvatska mora ispuniti radi priblizavanja zapadnim savezima, navodi jos samo konsenzualno donosenje izbornog zakona, izrucenje Tute Naletilica i Vinka Martinovica Stele Haagu, te rjesenje pogranicnih sporova s BiH. Pogranicni sporovi s BiH nisu veliki (veci su sa SRJ i Slovenijom); Tuta ionako cami u hrvatskom zatvoru, a izborni zakon HDZ-u vise nije presudan. Uspije li vladajuca stranka progurati dovoljan broj mandata za dijasporu; uspije li rasprodati Telekomunikacije i dijelove INE do izbora; moze racunati na znatno bolji uspjeh no sto je to izgledalo jos jucer. Doda li se tome cinjenica da Amerikanci, odnedavna, vrlo javno podrzavaju hrvatskog ministra vanjskih poslova dr Matu Granica, moze se reci da HDZ ima sansu postati feniksom koji se dize iz pepela. Hoce li tu sansu i iskoristiti ovisi samo jos o oporbi, koja je, do sada, HDZ-u pomagala da ostane na vlasti kada god joj se za to pruzila prilika.

BORIS RASETA