AMERICKE BOMBE I HRVATSKA DIFERENCIJACIJA

AIM, ZAGREB, 11.4.1999. Od subote Hrvatska moze kupovati oruzje od SAD-a. Tako je odlucio predsjednik Clinton i time ukinio embargo na uvoz oruzja na podrucju bivse Jugoslavije sto ga je nametnulo Vijece sigurnosti UN-a jos davne 1991. godine. Ovim je ujedno demistificirana i izjava americkog veleposlanika u Hrvatskoj Montgomerya dana u cetvrtak Hrvatskoj televiziji kako ce "za dva do tri dana biti objavljene neke konkretne mjere u vezi s priblizavanjem Hrvatske medjunarodnim integracijama". Vi ste, rekao je Montgomery, na pravoj strani. Mi znamo koliko vasa zemlja sada trpi zbog vojne akcije NATO-a u SRJ, no medjunarodna zajednica znat ce cijeniti taj doprinos, ali je i dodao kako "buducnost Hrvatske i njezina pozicija u odnosu na vazne evropske i svjetske integracije prvenstveno ovisi o hrvatskome vodstvu, od kojeg se ocekuje da donese vazne odluke".

Clintonov Presidental Determinetion s pravom se smatra prvim korakom ka ulasku Hrvatske u Partnerstvo za mir, pogotovo ako se zna da njeni predstavnici redovno sudjeluju u tijelima ove organizacije kao i onih zemalja koje su vec u punopravnom clanstvu. Mnogi se analiticari bave razlozima ovakve manje-vise nenadane odluke, jer, primjerice, hrvatski veleposlanik pri Evropskoj uniji Janko Dobrinovic Vranyzany samo prije nekoliko dana procjenjivao je da je nesto takvo moguce (ulazak u Partnerstvo za mir) tek nakon parlamentarnih izbora. Najveci dio odgovora nalazi se u onome sto je rekao ambasador Montgomery. Hrvatska, naime, iako pasivno, sudjeluje u NATO-voj operaciji protiv SRJ: na raspolaganje je stavila svoj zracni i morski prostor, rijecka luka i aerodrom na Krku pruzaju usluge SFOR-u i NATO-u, a ponudjen je i aerodrom Klisa nedaleko Osijeka, hrvatski avioni sudjeluju u pomoci albanskim izbjeglicama, a njih oko 10000 Hrvatska namjerava i privremeno udomiti.

Amerikanci su se odlucili za Hrvatsku kao svog vojnog saveznika na ovom podrucju, ali kako to kod njih obicno biva, sve to skupa nije bilo dovoljno. Naime, iako su se glasnogovornik HDZ-a Ivica Ropus i potpredsjednik stranke i Sabora Vladimir Seks pravili ludi, jer toboze ne znaju nista sto je ambasador mislio kada je spominjao "brze korake hrvatske vlasti", jasno je da su koraci vec ucinjeni. HDZ je, naime, jos za vrijeme proslotjednog sastanka ministra Granica sa Madeline Albright ponudio opoziciji pregovore oko izbornog zakona, a i ono hinjenje "pojma nemam" dogodilo se na konferenciji za novinare na kojoj je stranka na vlasti jasno dala do znanja da je spremna na ustupke i kompromise. Nadalje, Amerikanci traze da Hrvatska Sudu u Haagu izruci Mladena Naletilica Tutu i Vinka Martinovica Stelu, da odmah prekine napetosti oko granice sa Bosnom o Hercegovinom, da promjeni svoje ponasanje prema medijima i medijskim slobodama, posebno trazeci drugaciju Hrvatsku televiziju koja je sada partijskija nego ikad ranije, kao i da sanira stanje u tiskanim medijima koji su dosli u krizu zbog propasti najveceg distributera "Tiska". Spisak ovim vjerojatno nije iscrpljen. Jednom rjecju Amerika zeli demokratizaciju Hrvatske, a to onda znaci i vojske i policije. Pitanje je stoga kako gledaju na sve vece ovlasti predsjednika Tudjmana.

Da je Hrvatska veci dio zahtjeva ispunila, te da ce ostale "korake" uciniti potvrdjuje i cinjenica da je u cetvrtak na skupu americkih Hrvata u Chicagu, a povodom otvaranja novog konzulata i predstavljanja Hrvatske kao moguceg americkog privrednog partnera, prisustvvao sam Robert Gelbard, posebni izaslanik za provedbu Daytona. I on je govorio o potpori Hrvatskoj da udje u evropske i svjetske asocijacije i dodao ono neminovno: "Brzina ce ovisiti o vama". Istodobno americki zamjenik ministra trgovine izjavljuje kako je Hrvatska sigurna zemlja za ulaganja i da je u nju uslo vec milijardu dolara, a MMF i Svjetska banka spremne su dati povoljne kredite.

Pa, iako je jasno da se radi o aranzmanima dam-das, analiticari se pitaju tko je unutar Hrvatske s ovim americkim potezima najvise dobio? Americko vabljenje u Partnerstvo za mir vladajuci HDZ ocjenjuje kao svoju veliku pobjedu i adut s kojim ce na izbore, a opozicija pak pokusava dokazati kako se HDZ konacno priklonio jedinoj mogucoj demokratskoj opciji o kojoj ona trubi godinama. U svakom slucaju i jedni i drugi pokusat ce kapitalizirati ove americke darove, mozda i nedovoljno svjesni da je Amrikance rukovodila prvenstveno puka pragma i pokusaj da usidre svoj nosac aviona - Croatiju, usred Evrope.

Amerikanci su navodno zadovoljni sa prijedlogom izbornog zakona, sto ga je ponudila strucna grupa, po kojem bi Hrvatska bila podijeljena na deset izbornih jedinica, a vazio bi samo proporcijalni sustav, s tim da bi se iz svake izborne jedinice biralo izmedju 10 i 14 zastupnika. Opet, navodno, vise ih ne smeta ni posebna lista za dijasporu, samo ostaje sporno koliko bi ta, po svemu sudeci 11. izborna jedinica davala predstavnika u Sabor. HDZ je odmah prihvatio ovakvo misljenje, a najjace opozicijske stranke pak smatraju najspornijom upravo dijasporu, smatrajuci da je to HDZ-ova rezerva. Osim toga, ne mali broj stranaka jos uvijek je za mjesoviti izborni sustav i smanjenje vrlo visokog izbornog praga od pet posto. No, bilo kako bilo ostaje upitno da li Amerikanci pomazu HDZ-u, ili smatraju da ce on izgubiti vlast bez obzira na izborni sistem, samo ako bude adekvatne kontrole i izostanu kradje i manipulacije. Cini se, ipak, da su najblize istini oni koji tvrde da je americki cilj diferencijacija unutar Hrvatske bez obzira na stranke i stranacku pripadnost, jer to sto Tuta i Stela moraju u Haag jasna je poruka ekstremnoj desnici i jastrebovima svih fela. Najsuzdrzanija su misljenja oko toga zasto Amerikanci upravo sada, pred izbore, spasavaju hrvatsku vladu od ekonomskog sloma i ulijevaju svjeze dolare u prazne budzete i fondove. To je u svakom slucaju izravna podrska vlasti, ali nisu li ipak blize istini oni koji misle kako Americi u ovom trenutku treba stabilna Hrvatska, a ne razjedena i potrosena socijalnim i inim nemirima. A onda, opet, ne treba zaboraviti da kapital ima svoju logiku. Posljedice americkih poteza zasigurno ce promijeniti sliku Hrvatske i promjesati vec gotovo podjeljene karte na hrvatskoj politickoj sceni iz koje najvecu korist moze izvuci Hrvatska. Pitanje je jedino kako ce tko znati odigrati svoje adute. No, jedno je sigurno: HDZ ce i dalje postojati, ali ni on kao ni neke druge partije vise nece biti isti. Hrvatska ulazi u sasvim novo razdoblje u kojemu zasigurno vise nece biti dominantne stranke vec se konacno daje sansa demokraciji.

GOJKO MARINKOVIC