Kako ostati u sedlu

CRNA GORA: PRIJETNJA DRZAVNOG UDARA

Za opstanak crnogorske vlasti opasnija mogu biti desavanja na zemlji nego ono sto prijeti s neba - NATO udari

AIM, Podgorica 08.04.1999.godine

TXT: "Te najave shvatam veoma ozbiljno" - procijedio je crnogorski predsjednik Djukanovic. Odgovarajuci na pitanje novinara CNN o mogucnosti da Milosevic preko lojalnih generala u Vojsci Jugoslavije svrgne crnogorsku vlast Djukanovic je uvjeravao da stvari drzi pod kontrolom.

To je bio prvi javni istup jednog crnogorskog zvanicnika koji je potvrdio da Beograd, u sjenci rata, priprema "blic krig" na Crnu Goru. Price o tome do tada su kolale unutar "dobro obavijestenih krugova", ali nikakve zvanicne najave iz vrha crnogorske vlasti nije bilo. Ekspresna smjena generala Martinovica s mjesta glavnokomandujuceg Vojske Jugoslavije u Crnoj Gori, te dovodjenje generala Obradovica kao da su bili jasan signal da Beograd zeli raditi na dva kolosjeka: izdrzati vazdusne napade Alijanse i uporedo dovesti na vlast u Podgorici lojalne ljude.

Prvo je bila glasina, a potom je u cetvrtak, 1. aprila objavljeno da je "odlukom vrhovnog komandanta oruzanih snaga" postavljen novi komandant Druge armije - general potpukovnik Milorad Obradovic. Zbog cega je Martinovic ukonjen nije javno saopsteno. Ali, odmah nakon smjene zapadni izvori alarmantno su upozorili da je Obradovic doveden da rusi crnogorsku vlast. Kasnije je i Djukanovic ukazao na realnu opasnost od unutrasnjih akcija Vojske Jugoslavije. Zanimljivo, prema dostupnim podacima o smjeni Martinovica crnogorska vlast saznale je od zapadnih obavjestajnih izvora! To dovoljno govori koliko su naruseni odnosi vladajuce koalicije I vojnog vrha.

Zaista, sto bi mogao biti razlog smjene Martinovica? U prvim danima napada snaga Alijanse Martinovic je postovao vojnicku logiku. Uklonio je vojsku iz kasarni koje mogu biti meta napada, mobilna radarska postrojenja je izmakao sa prethodnih lokacija, a staticne radarske sisteme ostavio je bez odbrane. Ucinio je, dakle, ono sto je jedino mogao: sprijecio je gubitke u ljudstvu i tehnici, a crnogorsku teritoriju sacuvao od razaranja koja bi sigurno uslijedila kao reakcija NATO aviona na napade sa zemlje. S druge strane, nije zabiljezeno nikakvo politicko priblizavanje Martinovica prema crnogorskom drzavnom vrhu. Naprotiv: pouzdani izvori govore da je komunikacija armije I crnogorske drzave bila svedena na minimum, a da je smijenjeni general bio naklonjen rukovodstvu Socijalisticke narodne partije, Milosevicevim avznicima u Crnoj Gori. Uostalom, desetak dana pred smjenu Martinovic je zvanicno primio u posjetu vrh SNP-a.

Ipak, ni takav general nije zadovoljio Beograd. Sve to navodi na zakljucak da novi glavnokomandujuci VJ, Milorad Obradovic, ima I druge naredbe osim reorganizovanja vojske u Crnoj Gori. "Vitez sa Durmitora", kako je zvanicno predstavljen u srpskim drzavnim medijima, odavno je "oznacen" kao povjerljivi covjek rezima u Beogradu. Istovremeno, vrlo dobro zna vojnu strukturu u Crnoj Gori jer je ranije bio komandant garnizona u Maslinama (Podgorica). Politicki se jasno deklarisao kao veliki pristalica Milosevica i njegovih sljedbenika u Crnoj Gori: prosle godine je cak prisustvovao izbornim promocijama Bulatoviceve stranke.

Ali, ako je Obradovic doveden s ciljem destabilizovanja crnogorske vlasti cini se da ce mu ubrzo postati jasno da to nije lak zadatak. Ideja o nekom munjevitom tajnom udaru je otpala. Kako u tajnosti spremati udar, ako svi u Crnoj Gori i van nje, znaju da je opasnost realna?

Osim toga, tesko je ocekivati da tako radikalan potez unutar Vojske Jugoslavije u Crnoj Gori ne bi izazvao golem rascjep. Ne treba zaboraviti da je rijec o nacionalno mjesovitom oficirskom sastavu (Srbi I Crnogorci) i da, prema informacijama iz crnogorskog drzavnog vrha, kod vecine oficira ne postoji avanturisticko raspolozenje. A na redovni sastav vojske prakticno se ne moze racunati: rijec je o regrutima sa tek dva-tri mjeseca obuke i bilo bi zaista iznenadjenje da taj sastav moze oboriti crnogorsku vlast. Veci problem za crnogorsku drzavu mogli bi predstavljati dobrovoljci, pripadnici SNP-a, kojih ima - prema nezavisnim izvorima - oko pet hiljada na teritoriji Crne Gore. Oni su naoruzani, nestrpljivi i vrlo "orni" za obracun sa "domacim izdajnicima".

No, glavni "odvracajuci elemenat" prijetnjama drzavnog udara ipak predstavlja - crnogorska policija. Od januara prosle godine, kada je Bulatoviceva stranka pokusala mitinzima i neredima destabilizovati crnogorski drzavni vrh, mnogo toga se izmijenilo. Specijalne snage MUP-a, koje su do prije godinu i po dana bile manjih razmjera (tek hiljadu ljudi) sada su visestruko ojacane. Iz vrha policije, razumljivo, ne zele odati tacnu brojku. Na postavljeno pitanje o broju policajaca u Crnoj Gori nedavno je minisar unutrasnjih poslova Vukasin Maras zagonetno i kratko odgovorio: "Dovoljno da sacuvaju red i mir".

Nesto se zna: rijec je o dobro naoruzanim i obucenim jedinicama koje raspolazu ne samo automatskim oruzjem vec i helikopterima, lakim protivoklopnim naoruzanjem i vecim brojem bornih kola. Prije godinu dana u Becicima, na Crnogorskom primorju, pocela je s radom i policijska skola za specijali sastav, odakle je vec regrutovana jedna generacija specijalaca MUP-a. Osim toga, u posljednje vrijeme znatno je povecan i broj rezervnog sastava crnogorske policije gdje ljudi zaduzuju automatsko oruzje. Svakog dana raste i broj onih koji, bjezeci od vojne mobilizacije, prihvataju ucesce u rezervnom sastavu policije.

Dakle, sasvim je izvjesno da bi u slucaju pokusaja drzavnog udara crnogorska vlast reagovala zestoko. To bi, izvjesno, u slucaju sukoba sa vojskom i gradjanima koji podrzavaju Milosevica dovelo do - gradjanskog rata. A onda niko ne bi mogao garantovati nista

• osim krvi i zrtava. Toga su, cini se, sada svjesni svi u Crnoj Gori i ta - ravnoteza straha - cuva unutrasnji mir u Crnoj Gori. Valjda je zato nedavno i Predrag Bulatovic, potpredsjednik SNP, izrazio zadovoljstvo sto je Crna Gora sacuvana od "zelja secesionista, ali i usijanih glava koje sanjaju vojnu upravu".

Ali to ne znaci da ce general Obradovic sjedeti skrstenih ruku. Neki efekti njegovog prisustva vec su evidentni: inteziviran je "lov" na brojne rezerviste koji se ne odazivaju pozivima za rezervu. Na taj nacin, uz formiranje vojnih sudova u Crnoj Gori, Obradovic nastoji zadrzati - ako nista drugo - pritisak na Crnu Goru. Takva taktika moze crnogorsku vlast dovesti u neprijatnu situaciju. Izbjegavajuci ostru konfrontaciju sa Vojskom Jugoslavije drzavni vrh dopusta akcije vojne policije. Time se lagano ljulja vjera gradjana da drzavni organi mogu zastititi njima lojalne gradjane. To destabilizuje crnogorsku vlast na duzi rok.

Osim toga, jasno je da vlast u Podgorici ne moze uticati na dejstva Vojske Jugoslavije, iako se zvanicna Crna Gora ne zeli direktno konfrontirati sa zapadom. A akcija PVO moze skupo kostati Crnu Goru - novim napadima NATO snaga. Tako je u utorak,

1. arila, VJ pokusala da dejstvuje protiv aviona NATO pakta koji su letjeli ka Srbiji. Reakcija je bila brza: dva sata kasnije cetiri projektila pogodila su ciljeve u blizini Podgorice. Desilo se to iste noci kada je britanski premijer Toni Bler u ekskluzivnom intervjuu RTV Crne Gore porucio da ce Crna Gora biti postedena napada. Moze li biti slucajno: dejtsvo PVO uslijedilo je petnaestak minuta nakon pomenutog intervjua britanskog premijera?

Ako se takve akcije nastave Crna Gora nece moci izbjeci uvlacenje u rat sa NATO-om, odnosno razaranje teritorije. Time bi se lagano jacalo antizapadno raspolozenje u Crnoj Gori. I sta dalje? Ukoliko, nakon svega, Milosevic ostane na vlasti, a Crna Gora u SRJ, Djukanovic i njegove kolege tek bi se nasli pred nemogucom misijom: kako ostati na vlasti i razmisljati o reformama u zemlji kojom vlada Milosevic i u kojoj je zestoka antizapadna svijest dominantna?

Drasko DjURANOVIC (AIM)