Hrvatska diplomatska oefenziva

HRVATSKA DIPLOMATSKA OFENZIVA

AIM, ZAGREB, 24.1999. Kao sto se ocekivalo i najavljivalo, Hrvatska je NATO-napade na SR Jugoslaviju iskoristila za diplomatsku ofenzivu. Ministar vanjskih poslova cekao je svega tri dana da ga u srijedu na njegov zahtjev primi americka kolegica Madeleine Albright, s time da je unaprijed najavljeno da ce glavne teme razgovora biti zastita Hrvatske u slucaju jugo-odmazde, priblizavanje Partnerstvu za mir i Medjunarodnoj trgovinskoj organizaciji, te bilateralni odnosi. Granic je u svojoj izjavi potvrdio da su upravo to bile teme razgovora u Washingtonu, ali i da je americku drzavnu tajnicu upoznao sa inicijativom predsjednika Tudjmana o neophodnosti uske suradnje zemalja takozvane prve linije koje izravno trpe stete zbog NATO-ovih akcija. Prema toj istoj izjavi Amerika ce pomoci Hrvatskoj kod MMF-a i u Svjetskoj banci.

Drzavni mediji, posebno, televizija, kao papagaji ponavljaju kako je ovo jedan od najvecih diplomatskih uspjeha Hrvatske, ali tek stidljivo daju naslutiti da je osim mrkve, bilo i batina. Naime, Hrvatska je pristala da njena elektroprivreda sklopi ugovor sa americkom tvrtkom "Enron". A ono sto je najvaznije vrlo stidljivo se navodi da je Madeleine Albright bila vrlo jasna oko ulaska Hrvatske u Partnerstvo za mir, jer glavni uvjet za to je hitna reforma izbornog zakona koja bi trebala biti obavljena za nekoliko tjedana, te demokratski i nepristrani izbori. Potpuno je jasno da Amerika zapravo racuna sa Hrvatskom kao saveznikom, ali cini se i sa ovom vlascu. Iako nije receno sto bi trebala biti okosnica novog izbornog sustava, jasno je da se ponajprije misli na takozvanu listu za dijasporu, sa koje se do sada u Zastupnicki dom Sabora biralo cak 12 predstavnika, te na kontrolu izbora. Moglo bi se, dakle, reci, hrvatska diplomacija mozda je i pokupila po koji poen, ali ne i HDZ na kojeg ni demokratska Evropa, ni Amerika vise ne racunaju kao na buduceg partnera. Ispada tako da je Granic isposlovao po neku povlasticu, ali da ce glavno vrhnje, uspije li to ostvariti, pokupiti opozicija.

Granic je, odmah nakon Washingtona, sletio u Bonn gdje se susreo sa tri predstavnika kontaktne skupine (Njemacka, Austrija, Francuska) i osam zemalja takozvane prve linije kojima je cilj naplatiti stetu od susjednog im rata, ali i razgovarati o velikoj humanitarnoj katastrofi na Kosovu. Granic je tamo predlozio da izbjeglice prime ponajprije Albanija, Makedonija i Crna Gora, ali uz poziv drugim drzavama da im materijalno pomognu. U tom smislu hrvatska je vlada odmah donijela odluku o pomoci od 17 milijuna kuna u hrani. Inace, sluzbeni stav Hrvatske nije se promijenio. Granic kaze kako odlucno podupire napore NATO-a i ulogu SAD, ali da je njen cilj mir u regiji i s tim u vezi provedba sporazuma iz Rambouilleta.

Glasnogovornik HDZ-a Ivica Ropus, pak, smatra kako ce "Milosevic svakako morati pristati na mirovno rjesenje za Kosovo, no u ovom trenutku tesko je pretpostaviti kada ce se to dogoditi. Premda Hrvatska opravdava vojnu intervenciju NATO-a ipak je u nasem interesu da se zracni udari sto prije zavrse i da se postigne trajna stabilnost u siroj regiji". Gotovo sve relevantne parlamentarne stranke slazu se da su NATO napadi opravdani, razlike su jedino u stupnju zestine i u ocjeni kolike ce Hrvatska stvarno imati stete, posebno u turizmu i prometu. Zanimljiva je pri tom opaska predsjednika Hrvatske narodne stranke Radimira Cacica kako stete ocito nece biti male, ali da su smijesne izjave hrvatskog drzavnog vrha da ce gospodarski ciljevi biti ugrozeni, jer su ti ciljevi vec unisteni katastrofalnom politikom HDZ-a.

No, ima i izrazito disonantnih tonova. Tako malena Socijalsticka radnicka partija Stipe Suvara osudjuje NATO udare, smatrajuci da se radi o elementarnom krsenju prava jedne suverene drzave i nametanju stavova malim narodim, a neke desne pravaske strancice traze izgon jugoslavenskog veleposlanika Veljka Knezevica, nakon njegove konferencije za novinare i istupa na televiziji u kojima je tvrdio da Srbija ne provodi nikakav genocid, niti etnicko ciscenje na Kosovu, vec da je to izmisljotina Zapada.

Nekadasnji ministar vanjskih poslova, a sada predsjednik Zrtvoslovnog drustva dr. Zvonimir Separovic trazio je u otvorenom pismu glavnoj tuziteljici Haaskoga suda Louise Arbour da podigne optuznicu protiv Slobodana Milosevica. U tome ima veliku podrsku hrvatske javnosti koju pak smeta sto je svijet zaboravio zlocine sto ih je Milosevic ranije izvrsio u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U anketi sto ju je proveo zagrebacki "Vecernji list" na pitanje: Podrzavate li NATO akcije protiv SRJ cak 90 posto gradjana odgovara sa da, 5.5 ih je protiv a 4.5 ne zna. Dvije trecine ispitanika smatra da NATO mora pokrenuti i kopnenu akciju, 70 posto ih podrzava ustupanje hrvatskog zracnog prostora, ali zato samo 52,1 smatra da bi Hrvatska trebala odgovoriti na eventualnu srpsku odmazdu. Inace, opca procjena brojnih hrvatskih vojnih i geopolitickih strucnjaka je da Srbija nema snage za sirenje rata preko svojih granica. U vec navedenoj anketi 40,7 posto gradjana Hrvatske misli da Milosevic i njegovi generali nece zavrsiti u Haagu, a jos vise, 42,9 posto, da ce on i dalje ostati na vlasti. Isto toliko ih smatra da se protjerani Albanci nece vratiti na Kosovo.

Dakle, ako je suditi po raspolozenju gradjana ne bi se bas moglo reci da su optimisticni u pogledu ishoda NATO-ove akcije, pogotovo ako se tome doda da preko 40 posto ispitanika misli da se NATO nece odluciti za kopnenu intervenciju. A upravo je to ono sto nuznim smatra umirovljeni general Janko Bobetko i Anton Tus, te geopoliticari dr. Radovan Pavic, Fran Visnar, Mladen Klemencic i mnogi drugi. O tome se nije izjasnjavao ministar obrane Pavao Miljevac, ali je obavijestio javnost da je Hrvatska pojacala obavjestajne aktivnosti i izvidjanja. Od njega smo doznali da je NATO tek u nekoliko navrata koristio hrvatski zracni prostor, pa je i to razlogom sto je opet otvoren zracni promet.

Za sve hrvatske medije kosovska kriza, kako od jucer rat u Jugoslaviji naziva Hrvatska televizija, zamjenivsi dosadasnji telop na kojem je pisalo "Odlucna snaga", redovna je tema. Gotovo svakodnevno emitiraju se specijalne emisije u kojima se postavlja i dilema da li u Srbiji postoje snage koje ce se suprostaviti Milosevicu, pa se tako smjena zapovjednika Druge armije tumaci kao prvo pucanje jedinstva. Jedno od najcescih pitanja je i do kada ce NATO istovarivati samo bombe i da li se unutar srpskog naroda stvara kriticna masa ili je za sada obavljena samo dalja homogenizacija, pri cemu se i opozicija svrstala uz Vozda. Ono sto se postavlja kao svojevrsna enigma je: kako to da je uz Slobu ceo narod, a da je istodobno odaziv na opcu mobilizaciju minoran i da se ona provodi prisilno?

Taj medijki udar donekle je smanjio stupanj ravnodusnosti, jer ocito je da HDZ i dalje Kosovo koristi kao sredstvo za odvracanje od brojnih unutrasnjih problema. Tako je gotovo bez ozbiljnih komentara prosla izjava sefa Ureda predsjednika Republike dr. Ivice Kostovica da ce strateske odluke o sudbini Hrvatske donositi Tudjman sam, a ne vlada. Kostovic tako otvoreno priznaje da je Tudjman uveo svojevrsnu diktaturu. I za kraj jedna bizarnost: svi su se mediji poigrali Prvim aprilom, a najdalje je u paprenosti otisao zagrebacki Obiteljski radio objavivsi kako je jedan americki "nevidljivi" avion F-117 pogodjen ali je uspio sletjeti na zagrebacki aerodrom Pleso. Ovu vijest kao zdravo za gotovo prenijele su neke agencije, ali i poznate TV-kuce.

GOJKO MARINKOVIC