HOMOGENIZACIJA NACIONALISTA

Politicka kriza i posledice

Banjaluka, 1. april 1999. (AIM)

Republika Srpska danas, sest mjeseci nakon izbora, nema predsjednika Republike, nema izabranu Vladu i nema funkcionalan parlament. Sa stanovista elementarne politicke logike RS je u politickom rasulu. Nemogucnost konstituisanja drzavne vlasti koja predstavlja politicku volju izrazenu na proslogodisnjim parlamentarnim izborima namece pitanje izlaza iz politickog haosa i dugorocnih perspekiva ovog entiteta i BiH kao drzave .

Za razumijevanje poiticke situacije treba se podsjetiti hronologije politickih dogadjaja. Samo prije godinu dana RS je bila primjer demokratskih promjena, otvorenosti i riesenosti za implementaciju Dejtonskog sporazuma. Ritam demokratskih promjena i kooperativnosti sa medjunarodnom zajednicom odrzavali su tadasnja predsjednica RS Biljana Plavsic i Vlada na celu sa premijerom Dodikom. Zahvaljujuci njima i podrsci medjunarodne zajednice funkcionisao je i mehanizam parlamenta.

Izbori su prekomponovali politicku scenu. Umjesto Biljane Plavsic na mjesto predsjednika dolazi vodja radikala Nikola Poplasen koji politicku situaciju zaostrava predlozima mandatara za sastav vlade koji nemaju parlamentarnu vecinu. To svoje pravo Poplasen je zloupotrebljavao do te mjere da je predlagao ljude koji nisu imali mandat svojih stranaka (Miljus), ili one od kojih nije mi trazio saglasnost za prihvatanje uloge mandatara (Djokic). Tako neodgovoran odnos prema izvrsnoj vlasti Visoki predstavnik za BiH je s pravom uzeo kao politicko djelovanje sa pozicija suprotnih Dejtonskom sporazumu i Poplasena razrijesio u skladu sa ovlascenjima koje je dobio na Madridskoj konferenciji.

Razrjesenje Poplasena nije rijesilo krizu. Potpredsjednik Mirko Sarovic, koji bi po Ustavu trebao preuzeti funkciju Predsjednika, nije to ucinio na jasan nacin. Njegov manevar djelimicnog preuzimanja ovlascenja u dijelu koji se odnosi na predlaganje mandatara (Ivanica), sracunat na zadrzavanje legitimiteta Poplasena, Visoki predstavnik nije odobrio. Dalji potezi su nejasni. Da li ce funkciju Predsjednika preuzeti predsjednik Narodne skupstine, ili ce Visoki predstavnik pozvati Biljanu Plavsic, kao predsjednickog kandidata sa najvecim brojem glasova, da preuzme funkciju predsjednika, ostaje da se vidi.

Razvoj politicke krize produbila je Arbitrazna odluka o Brckom. Narodna skupstina je reagovala donosenjem odluka o nepriznavanju arbitrazne odluke i odluke o razrjesenju Poplasena i povlacenjem svojih predstavnika u zajednickim organima. Ovako brzopletim reagovanjem samo se jos vise zapetljala u krizu. Bez obzira kako ce unutrasnja kriza i politicka paraliza drzavnih institucija u RS trenutno biti rijesena, Brcko i bombardovanje SR Jugoslavije imace tajne politicke posledice. Prvo, odluka o Brckom je toliko radikalizovala nacionaliste da se stranke umjerene i lijeve orijentacije nece od ovog udarca dugo oporaviti. Njihov napor da se u Brckom uspostavi multietnicka vlast i obecanja javnosti da ce Brcko ostati u sastavu RS pokazali su se kao pogresna politika, zbog cega se ona od protagonista drugacije strategije odnosa sa medjunarodnim zajednicom predstavlja javnosti kao pogubna i u najmanju ruku izdajnicka. Sve Dodikove zasluge pale su u sjenku ove odluke i on vise ne moze racunati na siru podrsku birackog tijela. Sa druge strane, nacionalisti imaju u rukama argument sa kojim dokazuju da svaka politika prema medjunarodnoj zajednici vodi istom cilju - unitarizaciji BiH.

Bombardovanje Jugoslavije samo je dolilo ulje na vatru i rasplamsalo opasni pozar nacionalizma. Medjuarodna zajednica je ponovo povukla potez koji politicke prilike na sirem prostoru radikalizuje do te mjere da demokratski procesi nemaju sansu za narednih pedeset godina. On ce, sasvim sigurno, zaustaviti procese stabilizacije mira u BiH. Kod srpskih politicara sve glasniji su nacionalisti koji se javnosti obracaju sa tezom da medjunarodna zajednica realizuje plan masovnog unistenja Srba. Dokazuju to cinjenicom da je progon nekoliko stotina hiljada Srba iz Hrvatske izvrsen uz podrsku Amerike i njenih penzionisanih generala kao instruktora hrvatske vojske, izostanku reagovanja na takvu humanitarnu katastrofu, izostanku medjunarodne osude ovakvog etnickog ciscenja, izostanku optuznica za ove ratne zlocine i upornom onemogucavanju povratka izbjeglih Srba u Hrvatsku. Zatim se poteze kao argument Brcko, koji se izuzima iz suvereniteta Republike Srpske i stavlja pod suverenitet zajednickih organa koji vec trecu godinu ne funkcionisu ili funkcionisu pod dominantnim uticajem nacionalista koji su vodili rat. Kao argument se nude primjeri Mostara u kome su propali svi napori medjunarodne zajednice za konstituisanjem multietnicke vlasti i povratkom izbjeglica, Sarajeva u koje nema predvidjenog povratka izbjeglica, Travnika, Bugojna, kantona sa hrvatskom vecinom... Zasto medjunarodna zajednica ne rjesava probleme implementacije Dejtonskog sporazuma u Federaciji BiH - pitaju se nacionalisti u RS. Sa bombardovanjem Jugoslavije, javnost vjeruje u njihovu pricu i pocinje sve vise da sumnja u casne namjere medjunarodne zajednice.

Sta u takvoj politickoj situaciji ostaje kao argument strankama i snagama umjerene i lijeve orijentacije? Suzen ili gotovo nikakav manevarski prostor. Na nedavnom mitingu podrske Srbima u SRJ, koji je koalicija 'Sloga' organizovala u Banjaluci, njeni lideri Radisic, Plavsic i Dodik su izvizdani. Dragan Kalinic, predsjednik SDS, pozvao je sa skupstinske govornice premijera Dodika da podnese ostavku zbog toga sto "njegovi prijatelji Klinton, Bler, Olbrajtova i Solana bombarduju bracu Srbe". Istovremeno se upire prstom u reagovanja na bombardovanje u Sarajevu i izjave nekih zvanicnika koji su nudili prostor Federacije za podrsku NATO intervenciji. Radisicu i Dodiku, koji su pokazali otvorenu rijesenost da se sto vise distanciraju od zvanicnog Beograda, bice sve teze da komuniciraju sa javnoscu i svoje drzavnicke funkcije prilagode proklamovanoj politici svojih stranaka i da istovremeno vode racuna o rezultatima iducih izbora.

Za krizu u kojoj se nasla demokratska alternativa u RS krivicu snosi medjunarodna zajednica. Potezi koje je vukla homogenizovali su nacionaliste kada su bili na ivici unutrasnjeg rasula i potpunog sloma. Biljana Plavsic je srusena losom podrskom medjunarodne zajednice u izbornoj kampanji, Dodik odlukom o Brckom (koja se mogla bez ikakvih problema odgoditi za neka bolja vremena), a 'Sloga' bombardovanjem SR Jugoslavije.

Zbog toga postoji realna opasnost da lutanja u politickom haosu protagoniste demokratske alternative odvedu u slijepu ulicu iz koje ce izlaz voditi skretanjem udesno. Takav zaokret zaostrio bi politicke odnose dva entiteta, blokirao ionako otezan rad zajednickih organa i ohrabrio radikalne snage na sve tri strane. Zbog toga medjunarodna zajednica, ako zeli sacuvati BiH u okvirima Dejtonskog sporazuma, mora prestati sa radikalnim potezima koji blokiraju demokratske procese i suzavaju manevarski prostor snagama progresa i dobro razmisliti kako graditi strategiju demokratizacije sireg prostora Balkana.

Branko Peric (AIM)