Prljava politika i etnicko ciscenje
EGZODUS KOSOVSKIH ALBANACA U CRNU GORU
Crnu Goru prvih dana ove nedjelje ponovo su, nakon godinu dana, zapljusnule rijeke izbjeglih Albanaca sa Kosova
AIM Podgorica, 01.04.1999.
TXT: Crna Gora ponovo je, u samo dva prva dana ove sedmice, presla kriticnu tacku od 10 posto izbjeglica u odnosu na lokalno stanovnistvo. Stavise, govori se o 12 procenata, sto znaci da je u manjoj jugoslovenskoj republici trenutno oko 70 hiljada prognanih lica. Ovu brojku sacinjavaju "stare" izbjeglice iz bosanskoog rata, njih 25 hiljada, proslogodisnji kosovski Albanci, za koje popis jos nije zavrsen, ali se pouzdano zna da ih je preko 20 hiljada, i ovaj posljednji talas koji ih je donio u skoro istom broju.
Najugrozenije crnogorske opstine su one u kojima preovladava albansko i muslimansko stanovnistvo. Rozaje, Plav, Gusinje, Tuzi, Ulcinj. Mala varosica na sjeveru Crne Gore, Rozaje, koja ima samo 12 hiljada stanovnika, na petnaestak kilometara od granice sa Kosovom, bila je ovih dana svjedokom jos jedne velike ljudske drame. Na samo par kilometara nad gradom, na sumskoj cesti koja vodi pravo u kosovski ratni pakao, postavljena je postaja crnogorske policije, gdje se vrsila prva evidencija ovih nesrecnika. Na putu je bila nepregledna kolona traktora i vozila, mahom pecke registracije, prepunih ljudi, zena i djece umornih i preplasenih lica.
Krenuli su prema Crnoj Gori, jer su culi da im je tim putem sigurnije. Prema njihovim svjedocenjima, cijela Pec i okolina potpuno je "ociscena" od albanskog zivlja. Ima i onih koji su se, kao proslog proljeca, uputili pjeske prema Crnoj Gori, preko planinskih prevoja. Drugi put vodi preko Djakovice, za Albaniju ili Makedoniju. Prognani tvrde da im srpska policija na izlasku sa Kosova cesto trazi i novac, na stotine njemackih maraka po osobi, a svim odraslim osobama oduzima i pasos, kao preventivnu mjeru za eventualni povratak.
Njihova svjedocenja su dramaticna. Pricaju o komsijama, Srbima, koji su se preko noci naoruzali. Najcesce su upravo oni ti koji su susjede - Albance upozorili da im na Kosovu vise nema opstanka, i da treba da se sele, bilo gdje. Ponegdje je tu ulogu odigrala srpska policija, koju je Milosevic posljednjih godina posebno ojacao, dajuci joj cesto vojne zadatke. Psiholoski pritisak na starosjedioce - Albance pojacan je mnogobrojnim ubistvima i masakrima, koje po Kosovu cine paravojne jedinice, poput Arkanovih "Tigrova", koje su dobile novi podsticaj nacionalistickom euforijom pojacanom bombama Alijanse. Strah od paravojski neuporedivo je veci od straha od pripadnika Vojske Jugoslavije.
"Pale kuce, dolaze bagerima da ih ruse. Komsije Srbi preko noci su se naoruzali i rekli nam da za nekoliko sati napustimo selo", prica sestra Gracijela, koja je sluzila katolicku sluzbu u selu Glavicica kod Peci, dok ceka kontrolu crnogorske policije tik iznad Rozaja. Sjedjela je na traktorskoj prikolici sa jos petnaestak osoba. Na cesti, nekoliko mladica iz sela Vragolac, takodje okolina Peci, pricaju nam slicne price.
Medju izbjeglicama preovladjuju Albanci - muslimani, ali ima i katolika. "Dali su nam rok od sest sati, inace ce nas, kazu, pokasapiti sve. Nase komsije, sa kojima smo sto godina zivjeli zajedno. Rekli su nam da tamo nemamo vise sta da trazimo. Na katolicku crkvu stavili su srpsku zastavu i rekli da je ona od juce pravoslavna i da nasa nikad vise biti nece. Albanci su napustili i Prizren i Dragas. U Glavicici, selu na 13 kilometara od Peci, ostavio sam kucu i sve sto imam, bogatstvo", prica jedan covjek. Kod svestenika je, kazu, dosla srpska policija i naredila mu da sa seljanima, Albancima, krene za Albaniju, ili gdje god hoce. Noc pred neizvjesno putovanje svi seljani proveli su u lokalnoj crkvi, zajedno sa parohom.
Price prognanih razlikuju se samo po mjestu dogadjaja. Nekontrolisana mrznja eksplodirala je istovremeno sa projektilima NATO pakta. Eskalirala je drama po vec poznatom scenariju etnickog ciscenja. Buka americkih bombardera stvorila je "idealne" uslove za prljavo "ciscenje" ogromnih razmjera.
Sef policijske stanice iznad Rozaja upozorava novinare da ne idu do granice u Savinim vodama, na prevoju Haila, jer stizu vijesti da je neke strane novinare srpska policija uhapsila. Policajac potvrdjuje da su Pec, Istok i okolinu napustili svi Albanci, njih desetine hiljada.
Nema pretjerivanja ako se kaze da je ono sto se moglo vidjeti na sjeveru Crne Gore ovih dana slicno biblijskim scenama egzodusa. Rozaje su u ponedjeljak bile pod potpunom blokadom automobila i ljudi. Na stotine njih setalo je po kisi oko gradske autobuske stanice, u iscekivanju svojih, koji su zaostali, ili - da nastave put. Gdje, ni sami nijesu znali. Policija je uz veliku muku regulisala saobracaj. Mnogi od onih koji su stigli prethodnog dana, noc su proveli u autu. Stari i novoformirani krizni stabovi dijelili su im po parce hljeba i jednu konzervu. Gradske prehrambene prodavnice opustosene su u roku od nekoliko sati. Prilika za lokalne profitere koji zivotne namirnice prodaju po cijenama kakve zele, sto takodje cini ovu situaciju velikim testom trpeljivosti i tolerancije lokalnog zivlja prema pridoslicama. Tri pekare u gradu rade 24 sata. U gradsku postu nije se moglo uci od guzve.
Nove izbjeglice se razlikuju od onih iz proslogodisnjeg proljecnog talasa. Znatan je dio gradskog zivlja, iz same Peci. U Crnu Goru su stigli putem, automobilima, koji su preko noci postali njihova jedina imovina i krov nad glavom. Ima, mada u znatno manjem broju, i onih koji dolaze pjeske, preko Giljevog Polja, kao proslog proljeca. Na putu od Podgorice do Rozaja sreli smo oko 200 automobila pecke registracije, koji su se uputili prema jugu Crne Gore. Pri povratku, samo par sati kasnije - kolone sa po vise od stotinu vozila, jedna na ulazu u Berane, druga na Turjaku, prolaze kroz drugu, temeljniju policijsku provjeru. Velika humanitarna katastrofa, ali i znacajna proba i izazov za lokalnu bezbjednost. Mnogi su bez licnih dokumenata.
Neki od njih zele da idu dalje. Sreli smo mladica koji zeli da se pridruzi roditeljima u Svajcarskoj. Mnogi zele ipak u Albaniju, jer im je tamo otisao dio porodice. U stampi se govorilo o otvaranju koridora na Bozaju, ili negdje drugo na crnogorsko-albanskoj granici, ali ce, izgleda, na to morati da se saceka dok se ne obezbijedi prisustvo predstavnika medjunarodnih organizacija. Onaj ko zeli da ode, morace da to pred njima pismeno potvrdi.
Prvih dana ove sedmice suspendovana je i odluka Vlade Crne Gore od septembra prosle godine, o zabrani daljeg ulaska raseljenika u nasu republiku, uz obrazlozenje da nije primjenljiva u novonastaloj situaciji.
Gdje ih smjestiti, kako ih nahraniti, cime ih lijeciti? U Rozajama su otvorene dzamije i neke fabricke hale, u Tuzima privatne kuce, u Ulcinju se pregovara o otvaranju nekih hotelskih kompleksa.
Situacija za Crnu Goru je tim teza sto su pred najavljeno bombardovanje stranci napustili ovdasnje internacionalne humanitarne kancelarije. Ostao je samo lokalni staf. Na lagerima je malo robe. Glavni magacini najvaznijih medjunarodnih humanitarnih organizacija, kao sto je UNHCR, nalaze se u Beogradu, sa kojim su transportne veze otezane. Pored toga, u situaciji sadasnjeg antizapadnog raspolozenja kod jednog dijela crnogorskog javnog mnjenja, njihov rad je veoma otezan, cak i da ima potrebne opreme i namirnica.
Odgovorni ljudi tvrde da je ovoga puta kompletan ekonomski teret izbjeglica pao na Crnu Goru. I za lokalno stanovnistvo vec se trose zalihe iz drzavnih robnih rezervi, a u apotekama nema lijekova, jer su mnogi, pred najavljeno bombardovanje, napravili kucne zalihe. Iz fabrika u Srbiji nove kolicine ne pristizu, jer su otezane saobracane veze. Ni sa drugim potrepstinama stvari ne stoje bolje, situacija je alarmantna.
Novi talas raseljenih Albanaca sa Kosova veliki je izazov za Crnu Goru. Oni nijesu samo veliki ekonomski teret za, u ovom trenutku potpuno zatvorenu i unistenu crnogorsku privredu, vec i velika proba crnogorske nacionalne i vjerske tolerancije. U vrijeme bombardovanja jacaju sovinisticke struje i ksenofobija, a rat i ratno okruzenje osiromasuju i lokalno stanovnistvo. U takvim uslovima, zrtve prljave politike i etnickog proganjanja, u mnogim gladnim ocima mogu postati krivcem za sopstvene nevolje.