HRVATSKA ODLUCNA RUKA
AIM, ZAGREB, 30.3.1999. Kad se predsjednik jedne drzave odluci obratiti naciji, onda to uvijek ima jasnu svrhu i razlog. Zasto se, stoga, hrvatski predsjednik Tudjman u ponedjeljak 22. ozujka, u drustvu sa jos sest visokih drzavnih i stranackih duznosnika, ili preciznije patuljaka, odlucio obratiti pucanstvu, svojim guskama u magli, ovcadima, pascadima, stoci sitnog zuba i drugima? Tema njegova govorenja bila je iznosenje stavova Odbora za strateske odluke Predsjednickog vijeca o stanju u privredi i drustvu uopce. No, ono sto je Tudjman rekao moze se zapravo svesti na cinjenicu da je konacno priznao postojanje krize, a da su njenih pet zarista: nelikvodnost, poremecaj bankovnog sustava, prevelika javna potrosnja, pad proizvodnje i rast nezaposlenosti. U najkracem priznao je ono sto su do sada uporno i argumentirano ponavljali nezavisni i opozicioni ekonomski strucnjaci i analiticari.
Za razliku od slicnih govorancija ovaj put Tudjman je bio smireniji, nije dijelio epitete i uvrede, a na opce iznenadjenje izjavio je kako "treba suzbiti nepovjerenje u opcu provedbu privatizacije zbog makinacija nekoliko bogatuna. Drzava mora inzistirati na naplati dugova stvorenih prema bankama i ne smije dopustiti da nekaznjeno prodju svi oni koji su banke osnovali i koristili ih kao svojevrsnu samoposlugu. Vrlo je vazno ustanoviti gdje je nestao novac iz tih banaka, te poduzeti sve da se on vrati onima kojima pripada".
Najavio je stecajeve, smanjivanje javne potrosnje, porast izvoza i stednje, te uvodjenje novih nameta i poreza. No. vec drugi dan bilo je jasno da nije pogodio cilj, jer kompletna opozicija, osim nekoliko satelitskih strancica, ovaj je istup ocjenila promasajem i kozmetikom. Ankete javnog misljenja pokazale su da dvije trecine gradjana ne odobrava Predsjednikove "nove" ekonomske mjere. One su procjenjene kao sveta vodica u odnosu na stvarno stanje u drzavi. Naime, biljezi se pad industrijske proizvodnje od oko sest, preradjivacke industrije od 11, a proizvodnje hrane i pica od cak 14,4 posto. Zdravstvo ima gubitak od cetiri milijarde kuna, a mirovinski fond stalno biljezi manjkove i u gubitku je od oko 1,5 milijardi kuna. Oko 28 000 poduzeca je u blokadi, a unutrasnji dug narastao je na preko 12 milijardi kuna, nezaposlenih je preko 320 000 i stalno pristizu novi, medjunarodni dug veci je nego onaj SR Jugoslavije i racuna se da iznosi oko dvadesetak milijardi dolara, od cega je ova vlast uzimala po milijardu dolara godisnje... Sve to i mnoge druge brojke daju sliku privrede i drzave u rasulu, jer nema ni jedne jedine grane za koju bi se moglo reci da je profitabilna. Ono sto je odredjeno kao stratesko - poljoprivreda i turizam - mozda se nalaze u najtezem polozaju. Hrvatska je jedan od najvecih uvoznika hrane, a iako do sada nisu objavljeni sluzbeni podaci proslogodisnje turisticke sezone zna se da je gubitak bio 1,3 milijardi kuna. Uz sve to po prvi puta je i kuna uzdrman i u jednom trenutku bila e priblizila kursu cetiri kune za marku, da bi sada ojacala na oko 3,9.
Sve u svemu predsjednik je imao bezbroj razloga da se obrati naciji, ali ono sto je ponudio ni izdaleka nije program koji bi mogao sanirati, a kamoli pogurati posrnulu Hrvatsku. Ovih dana vuku se i konkretni koraci na osnovu Tudjmanova programa. Tako je odluceno da u stecaj ode sest banaka i jedna stedionica, medju njima i jedna kojoj NK Croatija duguje sedam milijuna kuna, te neke koje su kreditirale zapravo drzavne duznosnike. Drzava nije bila do sada u stanju ubrati sve poreze i doprinose, ali zato je umjesto toga uvela nove. Tako je Vlada zakljucila da ce se ubuduce uvesti porez od 20 posto na luksuz, vece trosarine na skupe automobile, jahte i avione, te na naftne derivate od 20 lipa po litri.
Rupe koje su se pojavile u drzavnom budzetu i zdravstvenim i mirovinskim fondovima Vlada nmjerava popuniti i sa novim porezom na pamet. Naime, iako je Hrvatska i do sada imala najvece poreze na autorske honorare (46 posto) sada bi se oni povecali na cak 75 posto. Time se, navodno, zeli doskociti onima koji manji dio placa isplacuju izravno, a veci na ziro-racune ili putem autorskih ugovora ili ugovora o djelu. Nakon sto je ova izjava izazvala buru protesta medju umjetnicima, znanstvenicima, novinarima i studentima, Tudjman je obecao da ce namet na pamet zapravo ubuduce placati samo novinari.
No, radi se o tako malim sumama da je rebalans budzeta neminovan, a pogotovo sto ce drzava morati isplatiti stedne uloge onima cije su banke otisle u stecaj. Pri tome nista nije receno kako ce se naplatiti dugovanja velikih tajkuna i sto ce biti sa ljudima poput Miroslava Kutle, jer propast njegova carstva ("Globus grupa") lancano je povukao za sobom niz kojem nema kraja. Budzetska rupa procjenjuje se na oko 11 milijardi kuna (2,280 milijardi maraka). Potpredsjednik vlade i ministar financija Borislav Skegro koji je do sada uspijesno (?) zataskavao da proizvodnja opada vec sest mjeseci, ali se zato stalno prijetio novim nametima i naplatom starih najednom izjavljuje: "Znam na kojim je stranim racunima novac propalih poduzeca i banaka, pare ce biti vracene, racuni podmireni i lopovi pozatvarani". Slicne prijetnje o "mangupima u svojim redovima" stalno ponavlja i omiljeni Tudjmanov savjetnik, predsjednik NK Croatije, predsjednik Gradske skupstine, predsjednik Vijeca HRT-a (i tko zna sto jos sve ne) Zlatko Canjuga koji na skupovima HDZ uporno ponavlja: Vise radite a manje kradite.
Postoji, pak nesto drugo, sto podjednako mora brinuti Hrvate, a to je cinjenica da Tudjman uvodi svojevrsnu otvorenu diktaturu, eliminirajuci iz javnog zivota i vladu i Sabor, pa i sudstvo. Neki su pomislili da je potpredsjednik Sabora Vladimir Seks napravio lapsus kada je izjavio da je Predsjednik zaduzen za kontrolu i normalno funkcioniranje sve tri vlasti (zakonodavne, izvrsne i sudske), jer iz toga proizlazi da je Tudjman izvor i nosilac suvereniteta. Medjutim, pokazalo se da Seks vrlo dobro zna o cemu govori.
Prvo, pada u oci da je Tudjman govorio nakon rasprave na Odboru za strateske odluke Predsjednickog vijeca, za koje su gradjani prvi puta culi da postoji. No, odmah nakon pojavljivanja na televiziji Tudjman ukida to vijece i umjesto njega formira devet novih i tako daje do znanja da je preuzeo kompletnu izvrsnu vlast, a ona zakonodavno i tako je tek hrpa ruku za glasanje. Na celu svih novih odbora stoje Tudjmanovi savjetnici, pa se Hrvatska nasla u tragikomicnoj situaciji, iako joj je vise do placa nego do smijeha, da predsjednik stranke na vlasti uvodi opozicionu vladu svojoj vladi. Razlika je jedino u tome sto ova vlada s Pantovcaka nije u sjeni, vec je ta sudbina zadesila onu koju je potvrdio Sabor.
Razlozi zasto je to Tudjman ucinio ponajprije su u cinjenici da se Hrvatska nalazi u izbornoj godini, a da sve ankete pokazuju da ce HDZ dobiti izmedju 20 i 25 posto glasova, pa je vrijeme da "Stari" uzme sve u svoje ruke. Nizom populisticko-propagandnih mjera Tudjman pokusava spasiti sto se spasiti dade. Tako oporezuje luksuz, prijeti bogatunima, najavljuje hapsenja lopova i povrat novca u zemlji i sve u tom stilu... Ali, prekasno je, prekasno, Tudjman nije vise onaj Tudjman od prije tri-cetiri godine. Njega narod sada dozivljava kao bolesnog i iscrpljenog starca koji je zapravo sve ovo i zakuhao. Ali da se nece tako lako dati on je pokazao i ovih dana u dva navrata. Najprije je na utakmici "Croatija" - "Hajduk" dobro izdevetao "Bad Blue Boyse", jer su se usudili vikati "Dinamo svetinja" i "Canjuga pederu", a ni on nije bio postedjen uvreda. Tri dana poslije za vrijeme sindikalnog protesta u Zagrebu bilo je vise policajaca negoli prosvjednika. Sve to ukazuje da on vlast nece dati lako, a NATO-ovi napadi na SR Jugoslaviju sluze mu kao svojevrsni kisobran koji bi trebao odvuci paznju domace i svjetske javnosti od milosevizacije Hrvatske. Uostalom stilovi vladanja ova dva balkanska "demokrata" nikada se i nisu mnogo razlikovali. Ocit primjer zloupotrebe NATO-a je i uporno ponavljanje kako je "Odlucna snaga" nanijela velike ekonomske stete Hrvatskoj, posebno turizmu, iako zapravo nije ostalo nista sto bi se jos moglo unistiti. Tudjmanu je jedino i preostalo da provodi svoju akciju "Odlucna ruka".
GOJKO MARINKOVIC