PREDLOZEN NOVI IZBORNI ZAKON

AIM, ZAGREB, 27.3.1999. Parlamentarni izbori, koji bi se u Hrvatskoj trebali odrzati do kraja godine - mada ni raniji izlazak na biralista nije iskljucen

• opcenito se smatraju presudnim po buducnost zemlje. Nakon devet godina samostalnog vladanja Tudjmanova stranka stoji u javnosti vrlo lose, istrazivanja pokazuju nadmoc ujedinjene opozicije. HDZ ce insuficijenciju popularnosti pokusati nadoknaditi na razne nacine, izmedju ostaloga, i izbornim inzinjeringom.

Pred svake dosadasnje izbore, vladajuca je stranka izborni zakon prilagodjavala vlastitim potrebama. Sada je koncept novog izbornog modela, na poziv HDZ-a, ponudila skupina strucnjaka, sastavljena od pravnika i politologa. Oni su predlozili razmjerni izborni sistem, za razliku od dosadasnjega mjesovitog. Prema njihovom prijedlogu, Hrvatska bi bila podijeljena na deset izbornih jedinica u kojima bi se za Zastupnicki dom Sabora biralo najmanje po deset zastupnika. Izborni prag za jednu stranku bio bi pet, za koaliciju dviju ili vise stranaka - osam posto. Takodjer se predlaze da izvori financiranja izborne kampanje i nacin trosenja sredstava moraju biti potpuno transparentni, s tim da poduzeca u drzavnom vlasnistvu u tome vise ne bi smjela sudjelovati.

Strucna skupina istice da se u izboru modela rukovodila nekim vaznim nacelima. Nastojali su da sistem bude jednostavan i biracima jasan. Oni smatraju da je predlozeni razmjerni model najpravedniji, jer najbolje odslikava biracko raspolozenje, a na vrlo malu mjeru svodi natpredstavljenost, to jest mogucnost da neke stranke dobiju mnogo vise mjesta nego glasova. Upravo to je u Hrvatskoj dosad bilo pravilo, koje je HDZ-ovu vecinu pretvaralo u potpunu dominaciju. S druge strane, predlagaci su vodili racuna da se u Saboru ne nadje prevelik broj stranaka. Podjelom Hrvatske u deset izbornih jedinica i postavljanjem izbornog praga ogranicava se opasnost od neracionalne politicke razmrvljenosti. Naime, veliki broj parlamentarnih stranaka smanjuje efikasnost sistema, jer prevelika politicka fragmentacija onemogucava stvaranje stabilne koalicijske vlasti.

Medjutim, strucna je skupina na neki nacin zaobisla politicki najspornije pitanje izbornog zakona, takozvanu listu za dijasporu. Zahvaljujuci tom izumu HDZ-u je na proslim izborima poklonjeno 12 zastupnickih mjesta. Oporba i medjunarodna zajednica traze ukidanje mogucnosti da pod firmom ukljucenja iseljenika na izborima u Hrvatskoj sudjeluju i bosanskohercegovacki Hrvati. Pravnici bliski HDZ-u tumace da predlozeni razmjerni izborni sistem znaci ostanak posebne liste za dijasporu. Pozivajuci se na hrvatski Ustav, oni tvrde da se i hrvatskim drzavljanima izvan Hrvatske mora omoguciti aktivno i pasivno biracko pravo. Kao maksimalan ustupak pristaju tek na mogucnost da se u dogovoru HDZ-a i oporbe broj zastupnika s te posebne liste - smanji.

Politolozi bliski oporbi smatraju neprimjerenim da se u birackom pravu izjednace oni koji u Hrvatskoj zive, pa u njoj imaju prava i obaveze, s onima koji u Hrvatskoj ne zive, sto znaci da bi imali samo prava, ali ne i obaveze. Njihov je prijedlog da se ta ustavna nelogicnost izmijeni, a posebna lista za dijasporu ukine. Tesko da ce se u toj temi stranke uspjeti sloziti. Posebna lista HDZ-u omogucava lov u mutnom, ali je ujedno i izraz Tudjmanova politickog stava. Na odredjeni nacin ona sugerira izbornu aneksiju dijelova Bosne i Hercegovine. Lista za dijasporu najcesce se brani potrebom da svoje zastupnistvo u Saboru ima i vrlo brojno hrvatsko iseljenistvo, ali tu izbornu mogucnost najvecim su dijelom koristili Hrvati iz Bosne i Hercegovine, a ne iseljeni Hrvati. Ukazujuci da je po poziciju hrvatskog naroda u BiH pogubno sudjelovanje na izborima u Hrvatskoj, neke su oporbene stranke zatrazile da se lista strogo ogranici na stvarnu dijasporu. Druge, prvenstveno najjaca Socijaldemokratska partija, i dalje se odlucno protive bilo kakvom posebnom glasanju iseljene Hrvatske i traze da se o tom spornom pitanju odluci referendumom.

Cak i ako se predlozeni izborni model prihvati - ostaje jos dosta nepoznanica. Na ishod izbora sigurno ce utjecati raspored izbornih jedinica, smatra se da ce HDZ njihov kroj prilagoditi svojim interesima. Prostor za manipulaciju otvara se i cinjenicom da u Hrvatskoj odavno nije napravljen popis stanovnistva. Demografski su se parametri u ratnim turbulencijama drasticno mijenjali, o obimu i karakteru tih promjena - jos uvijek je vise nagadjanja nego pouzdanih znanja.

Opcenito se smatra da predlozeni model odgovara vecim strankama, prije svega vladajucem HDZ-u i Socijaldemokratskoj partiji. Tesko je reci koja od njih dvije trenutno bolje kotira, HDZ je stalno na nizbrdici, SDP u stalnom usponu i sada bi mogle biti nekako izjednacene. Vladajuci tvrde da su predlozenim modelom uglavnom zadovoljni, smatraju da se na toj osnovi moze saciniti kvalitetan izborni zakon, kazu da se nadaju kako ce ga konsenzusom prihvatiti sve stranke.

Male oporbene stranke vec su digle veliku galamu. Posebno su glasni neformalni HDZ-ovi desni sateliti, ekstremna Hrvatska stranka prava, ciji celnici tvrde da im je HDZ zabio noz u ledja. Oni se s pravom osjecaju izigrani, s razlogom sumnjaju da ce tesko preci izborni prag. Njihova je teza da izborni model gura Hrvatsku u dvostranacje, cak da je on stvar dogovora HDZ-a i SDP-a. Hrvatska je politicka scena i sada bipolarna, s jedne je strane vladajuca stranka, s druge oni koji je zele smijeniti. Raspolozenje javnosti u tom je pogledu mnogo radikalnije od oporbenjaka. Takodjer, tesko je vjerovati u crno-crvenu izbornu ujdurmu. Istina, HDZ-u za zadrzavanje vlasti treba jak koalicijski partner, a HSP to nije. Moguce su vladajuci spremni zrtvovati svoga desnog slugana, ako postoji sansa da za suradnju pridobiju neku od jacih stranaka centra. Vec ih duze vrijeme, uzaludno, pozivaju u koaliciju. Vlasti bliski mediji sada tvrde da su "HDZ-ovi planovi o osnivanju poslijeizborne koalicijske vlasti", s prijedlogom izbornog koncepta, "dobili prvo konkretnije utemeljenje".

Neki nezavisni analiticari smatraju da je rijec o lukavom pokusaju podvale. "HDZ je spreman na koaliciju s odredjenim, jacim strankama oporbe, ali nije spreman na predaju vlasti i odlazak u opoziciju", tumace oni, dodajuci da bi stvaranje vlade nacionalnog spasa de facto posluzilo odrzanju dosadasnje vlasti. Da bi se taj plan mogao realizirati, HDZ bi morao ostati stranka s pojedinacno najvecim brojem glasova. Tudjman smatra da bi u tom slucaju uspio obrlatiti neke oporbenjake. Poslije izbora taj bi zadatak mogao biti znatno laksi nego u ovom trenutku. Sada je stvorena takva atmosfera da je svako priblizavanje HDZ-u ravno politickom samoubojstvu. Poslije izbora takvi bi se potezi mogli braniti, recimo, oporbi vrlo dragim "nacionalnim razlozima".

Istom cilju - ostajanju HDZ-a na vlasti - posluzilo bi i razbijanje sada sestoclane oporbene udruge. Ispravnim se pokazalo ocekivanje da ce predlozeni izborni model unijeti dodatnu napetost u njene redove. Model pogoduje vecim i regionalnim strankama, patuljasta je oporba vrlo nezadovoljna, njihovi stranacki interesi nisu isti, iako bi im cilj - pobjeda HDZ-a na izborima - trebao biti identican. Vladajuci racunaju da se "rogovi u vreci", kako oni nazivaju oporbu, nece uspjeti dogovoriti o zajednickom nastupu. Neki oporbenjaci posljednjih dana najavljuju da bi ipak mogli prirediti iznenadjenje.

JELENA LOVRIC