ODLAZAK VERIFIKATORA

Kriza na Kosovu

AIM, PODGORICA, 22. 3. 1999. ( od dopisnika AIM iz Beograda)

Odmah po neuspjesnom okoncanju pregovora u Parizu, predsjedavjuci OEBS-a i norveski ministar vanjskih poslova Knut Volebek, obznanio je odluku (19. mart) o povlacenju oko 1400 clanova Kosovske verifikacione misije (KVM)."Nisam imao drugog izbora u datoj situaciji", stoji u njegovom saopcenju.

Ministar vanjskih poslova SR Jugoslavije Zivadin Jovanovic, drugacijeg je misljenja. U telefonskom razgovoru sa Volebekom, Jovanovic je "naglasio da se radi o jednostranoj odluci koja je suprotna ciljevima sporazuma od 16. oktobra 1998.", te izrazio "zaljenje sto se ova evropska organizacija ukljucuje u scenario pritisaka protiv SR Jugoslavije..." Bez obzira na ove stavove sluzbenog Beograda, verifikatori su se u toku dvadeset i cetiri sata obreli u Makedoniji: prvi su krenuli kamioni sa teskom tehnikom, pa vozila sa kompjuterima i slicnim stvarima, na kraju osoblje... Ostalo je samo oko 1500 ljudi koji su za verifikatore prevodili, vozili ili na neki drgi nacin radili u okviru misije.

"Moje nade da kosovski problem moze biti rjesen mirnim putem padaju u vodu posto odlazimo", prokomentirao je znacaj evakuacije neposredno pred polazak sef KVM i za saveznu vladu "zamrznuta" persona non grata Vilijam Voker.

Savjet NATO, dva dana kasnije, upozorio je predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Milosevica da za svega nekoliko sati mora obustaviti sve akcije snaga bezbjednosti na Kosovu, do cije je ofanzive doslo, kako se tvrdi, kao posljedica odsustava verifikatora. Uprotivnom - krstarece rakete i avioni ce biti spremni za akciju...

NOC I MAGLA

Treba li reci da su se po odlasku verifikatora vijesti o eskalaciji borbi na Kosovu pocele siriti poput djelenja ameba. Strani novinari u Pristini navode da su srpske snage bezbjednosti granatirale nekoliko sela u Drenici, da je ilegalna Oslobodilacka vojska Kosova (alb - UCK) dva mosta digala u zrak, a jedan ostetila na istom podrucju, da albansko stanovnistvo ponovno napusta domove... Sa svoje strane, vlasti tvrde da snajperisti iz UCK otvaraju vatru na vojna, policijska i civilna vozila na cesti Pristina - Podujevo tako da je ista iz tog razloga zatvorena i da uopce, sem nuznih odgovora na provokacije, nema drugih borbenih aktivnosti, pa ni izbjeglica.

Ma koliko prigovora se stavljalo na racun KVM, ipak se zahvljujuci njenom djelovanju mogao imati kakav - takav uvid u cuveno "stanje na terenu". Ovdje nije rijec o kvalifikacijama pojedinih dogadaja (npr. krajnje sporana Vokerova ocjena o masakru u selu Racak), vec o potvrdivanju ili demantiranju samog njihovog postojanja. Jer, ne treba zaboraviti da su obje strane - srpska i albanska, svaka iz svog "viseg nacionalnog interesa" - itekako spremne da ono sto im ide u korist "naduvavaju" i obrnuto, da ono sto im ne odgovara, precutkuju. Konkretno: dok za Kosovski informacioni centar (KIC) srpske snage bezbjednosti svakodnevno granatiraju albanska sela i likvidiraju nenauruzane civile, za Medija centar u Pristini svi staradali Albanci ili su teroristi ili lojalni gradjani. Ne malo puta se, u tom kontekstu, pozivalo upravo na KVM kao dokaz da oni drugi lazu.

Posebna prica su pojedini novinari sa strane. U lovu na senzaciju i pet minuta slave, cesto sa veoma oskudnim poznavanjima prilika, skloni su povjerenju na golu rijec i plasiranju storija u skladu sa medjunarodnom medijskom konjukturom. A da Albanci tu kud i kamo stoje bolje od Srba, ne treba posebno dokazivati.

Ovo niposto ne znaci da strani mediji lazno i neobjektivno izvjestavaju, odnosno da su dio globalne "antisrpske" zavjere. Zeli sa samo reci da su poslije odlaska KVM i uza svu skepsu koja je pratila njene aktivnosti, nestala kakava

• takva ogranicenja medijskog rata.

PRITISAK

Za onaj dio medjunarodne zajednice koja drzi prst na obaracu, informacije KVM ni izbliza nisu bile od primarnog znacaja. Po istom sporazumu od 16. oktobra 1998, na osnovu koga su se verifikatori rasmjestili po Kosovu, americki "spijunski" avioni U - 2 i razlicite bespilotne letjelice i dalje nadljecu pokrajinu.

Medjutim, medjunarodno javno mijenje je druga prica. Povlacenje KVM, u tom kontekstu, ne predstavlja nista drugo do transprenti signal da su medjunarodni posrednici ukljuceni u kosovsku krizu uskratili sluzbenom Beogradu i minimalno povjerenje. Prema tome, potpuno su u pravu svi ovdasnji funkcioneri kada tvrde da je posrijedi izuzetan diplomatski pritisak. Ako se u posljednjih pola godine uveliko oguglalo na ciklicne evakuacije porodica diplomata i smanjenja osoblja u ambasadama, te pozive gradjanima SAD i EU da napuste SR Jugoslaviju, odlazak KVM je nesto cime se jasno stavlja do znanja da su gotovo sve pripremne radnje za zracne udare zavrsene.

Drugim rjecima, Kosovo je vraceno u situaciju od oktobra prosle godine kada je NATO bio spreman na intervenciju zbog prokalmirane humnaitarne katastrofe. Evakuacija KVM, dakle, nija nista drugo do javna verifikacija da je na terenu doslo do eskalacije nasilja i to krivicom Beograda. To sto UCK na razlicite nacine maksimalno nastoji da iskoristi tako stvorenu situciju, cini se, od manjeg je znacaja - u trenucima dok nastaju ovi redovi, javljeno je o ubojstvu cetvorice policajaca u Pristini. Prosto: predstavnici kosovskih Albanaca potpisali su sporazum u Parizu, drzavna delegacija Srbije i SR Jugoslavije - nije.

Odlazak KVM oznacio je fazu kosovske krize u kojoj se ceka samo povod za zracne udare. Manje je vazno da li ce povod biti procjena o izbijanju nove humanitarne katastrofe, neka nova tragedija poput Racka ili koncentracija srpskih vojno - policijskih snaga kao sto je pokazano na RTS-u. Izvjesno je da za verifikatore u takvim okolnostima zaista nema mjesta i da ce se sudbina rata i mira u narednih nekoliko dana rjesavati na stilsikim foteljama Belog dvora. Ukoliko Milosevic popusti, verifikatori ce se vratiti. Ostane li pak na dosadasnjim pozicijama, za poletanje krstarecih raketa, te izbacivanje pametnih i jos glupljih bombi verifikacije nekog povoda naci ce se bez ikavog problema i bez verifikatora.

Filip Svarm(AIM)