KILIBARDA NA `NISANU` VOJNOG SUDA

Vojska Jugoslavije tuzi

AIM POGRORICA, 21. 3. 1999.

"Patrotske snage" u srpsko - crnogorskoj federaciji dobile su novi podstrek za lov na domace izdajnike svih fela od kada je njihov vodja odlucio da brani Kosovo svim raspolozivim sredstvima. Svi oni koji ne slijede kaziprst Slobodana Milosevica, mogli bi doci pod udar zakona ili bilo cega drugog sto se rezimu nadje pri ruci. Tako bi i dr Novak Kilibarda, potpredsjednik crnogorske Vlade i lider Narodne stranke, mogao bi biti optuzen za krivicno djelo podrivanja vojne i odbrambene moci, iz cl. 121. Krivicnog zakona SRJ. Krivicnu prijavu protiv njega podnio je niko drugi do kabinet saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovica, i ona je proslijedjena vojnom tuziocu u Podgorici, potpukovniku Miroslavu Samardzicu.

Nije, doduse, na "podrivacku" djelatnost crnogorskog visokog drzavnog funkcionera prvo reagovao savezni ministar odbrane. Ucinio je to jedan podgoricki advokat, blizak Socijalistickoj narodnoj partiji, u cijem se rukovodstvu nalazi i Pavle Bulatovic. Advokat Djordije Ulicevic je jos 24 februara ove godine podnio krivicnu prijavu Visem tuziocu u Podgorici protiv Kilibarde, "osnovano sumnjajuci" da je "izvrsio krivicno djelo ugrozavanja teritorijalne cjeline SRJ, u sticanju sa krivicnim djelom napada na vojno lice u vrsenju vojne sluzbe".

Kabinetu saveznog ministra odbrane je za krivicnu prijavu posluzio Kilibardin intervju u vanrednom izdanju beogradskog dnevnika "Dnevni telegraf" od 21. februara ove godine, u kome se objasnjavaju razlozi zbog kojih je crnogorska Vlada donijela odluku o izuzimanju teritorije Crne Gore od ratnih dejstava, u slucaju sukoba Vojska Jugoslavije sa oruzanim snagama medjnarodne zajednice, a gradjnima sugerise neodazivanje na eventualne pozive za mobilizaciju. Sudeci prema tekstu krivicne prijave, inkriminisano je skoro sve ono sto je gospodin Kilibarda kazao u pomenutom intervjuu, uz napomenu da su slicne njegove izjave objavljivali i drugi mediji.

Osnova za sumnju u krivicu potpredsjednika Vlade Crne Gore i predsjednika NS pronadena je u njegovom objasnjenju da medjunarodne vojne snage "nijesu niti agresori, niti nekakva kaznena ekspedicija, vec sredstvo da se odrzi mir tamo gde ga nema", tj. na Kosovu. Inkriminisano je i objasnjenje da vlast u Podgorici, ipak, moze naci nacina da sprovede svoju odluku o izuzimanju crnogorske teritorije od ratnih razaranja, jer, kazao je Kilibarda, Vojska Jugoslavije "ne raspolaze svim dotocima sredstva koja stizu u vojne objekte". U krivicnoj prijavi je citiran i Kilibardin stav u vezi sa mogucom mobilizacijom gradjana Crne Gore, gdje on, u svojstvu predsjednika NS, "s punom moralnom odgovornoscu" upozorava vojne obveznike "da ne bi trebalo da se odazivaju na pozive za mobilizaciju". Njegovo je misljenje da "to nije poziv na dezerterstvo, jer Crna Gora, kao drzava, nije u opasnosti". I, konacno, vojnim vlastima se ucinio problematican Kilibardin odgovor, u kome nagovjestava mogucnost da crnogorski parlament proglasi nezavisnost Republike, kao jednu od zastitinih mjera u slucaju sukoba SR Jugoslavije sa NATO.

Nakon sto je, nezvanicnim kanalima, saznao sta mu se sprema, dr Kilibarda je, izazivacki, u lice vojski i Milosevicevom rezimu sasuo sta sve misli o njihovim ranijim i sadasnjim grijehovima. "Sada bi Slobodan Milosevic - u savezu sa Seseljom i sa JUL-om - htio da sindrom svoga rezima prenese i na Crnu Goru. Milosevic je jednom rukom uhvatio savezno sudstvo, a drugom je za grlo uhvatio armiju. Taj covjek gazi Ustav, ne pozivajuci ni jednom u 1999. godini predsjednika Crne Gore na sjednice Vrhovnog savjeta odbrane. Taj gospodin, da bi produzio licnu vlast i da bi izmanipulisao narod, hoce da pelcer ujarmljivanja vojske u politicke kandze prenese i na Crnu Goru. Eto, zato se planira optuznica protiv mene...", kazao je, uz ostalo, dr Kilibarda.

Da bi Vojni sud u Podgorici uopste mogao pokrenuti istragu protiv potpredsjednika Vlade Crne Gore, neophodno je da ga, prethodno, crnogorski parlament lisi imuniteta ili da se, pak, on sam odrekne te zastite. Vojni tuzilac iz Podgorice vec je parlamentu uputio zahtjev da se Kilibardi skine imunitet. Pitanje je, medjutim, kada ce to uopste biti stavljeno na dnevni red, posto rok nije propisan nikakvim sluzbenim aktom. A i kada bude, tesko je ocekivati da crnogorski parlament "izruci" potpredsjednika Vlade Crne Gore na milost i nemilost vojnom pravosudu. Sam Kilibarda nije ni jednom rijecju nagovijestio mogucnost da se nece pozvati na imunitet, tako da bi ladica vojnog tuzioca mogla biti konacna adresa krivicne prijave kabineta saveznog ministra odbrane. Pod pretpostavkom, naravno, da, u medjuvremenu, ne dodje do (ne)nasilne promjene vlasti u Crnoj Gori.

Svakako da su inicijatori i podnosioci krivicne prijave mogli pretpostaviti da im dr Novak Kilibarda nece lako dopasti saka. Prema tome, cilj, izgleda, i nije bio da se, barem za sada, potpredsjednik crnogorske Vlade i predsjednik NS izvede na vojni sud, vec da se, na Kilibardinom primjeru, demonstira odlucnost u obracunu sa svima onima koje beogradski rezim tretira kao domace izdajnike. I da se, takodje, dodatno pojaca psiholoski i politicki pritisak na koalicionu vlast u Podgorici, koja ne prestaje da vuce poteze u smjeru suprotnom od onog kojim uporno marsiraju Slobodan Milosevic i njemu odane "patriotske snage" u Srbiji i Crnoj Gori.

Kako se sve izvjesnijom cini mogucnost da beogradski rezim izlozi SRJ oruzanom sukobu sa NATO, tako se i pojacava pritisak na crnogorskog predsjednika Mila Djukanovica i koalicionu Vladu u Podgorici. U kampanju optuzbi sada se najdirektnije ukljucuje i Vojska Jugoslavije, za koju se, do smjene general pukovnika Momcila Perisica sa funkcije nacelnika Generalstaba, vjerovalo da nece biti koriscena u politickom razracunavanju Podgorice i Beograda. Iako ostaje otvoreno pitanje da li je to posljedica kadrovskih promjena u armijskom vrhu ili razvoja dogadjaja, nema dvojbe da se VJ sada pojavljuje kao najozbiljnija prijetnja proreformskoj vlasti u Crnoj Gori.

Jedino ostaje dilema sta, u takvoj situaciji, moze da preduzme predsjednik Crne Gore Milo Djukanovic i crnogorska Vlada, a da ne rizikuju izazivanje gradjnskog rata u Republici.

Dragoljub VUKOVIC (AIM)