PRAPOCETAK PRASTANJA

Dometi posjete patrijarha Pavla Sloveniji i Hrvatskoj

Srpska pravoslavna i Rimokatolicka crkva mogu uciniti na pomirenju onoliko koliko im politicka klima u odredjenim sredinama to omogucava

AIM, PODGORICA, 18. 3. 1999. (Od dopisnika AIM iz Beograda)

"Poseta Njegove svetosti Trstu, Ljubljani i Zagrebu znaci veoma mnogo za nase vernike i nas narod koji tamo zivi. Trebalo je videti radost tih ljudi. Bilo je i suza. To je, cini se, i najveca korist ove posete. Veliki je dogadjaj i susret sa najvisim predstavnicima Rimokatolicke crkve i drzavnih vlasti, koji su mu ukazali veliku cast. Mislim da ce to imati istorijsku korist za nase sveukupne odnose. Neke stvari iz proslosti moramo ostaviti istoriji, a okrenuti se sadasnjem zivotu. Svi su izrazavali zelju da se uspostave normalni odnosi sa Srbijom i mislim da je dobro da postoje takve zelje," izjavio je za AIM clan delegacije Srpske pravoslavne, Njegovo preosvestenstvo episkop niski Irinej.

Slicno misljenje iznio je u neobaveznom razgovoru sa novinarima i mitropolit zagrebacko-ljubljanski i cijele Italije Jovan, cija je nesumnjiva zasluga sto je do ove posjete doslo. On je, naime, uspio da uspostavi komunikaciju sa velikodostojnicima Rimokatolicke crkve na, moglo bi se reci, novoj osnovi, a odmjerenim odnosom prema vlastima u Hrvatskoj (i Sloveniji) dokazao je da na realistican nacin gleda sadasnju stvarnost ma koliko ona pravoslvacima cesto tesko padala. Osim toga, tokom ratnih godina jedan je od rijetkih velikodostojnika SPC koji je javno i ostro kritikovao sve one koji su doprinijeli da se Crkva kojoj sluzi bude uvucena u "opasnu i krvavu ratnu igru" i da bude izmanipulisana.

Cinjenica da su patrijarha Pavla primile najvise drzavne licnosti Slovenije i Hrvatske govori da je posjeta imala i drugu

• svjetovnu dimenziju. Ko je prije nekoliko godina mogao zamisliti da ce se hrvatski predsjednik Franjo Tudjman rukovati i pola sata razgovarati sa Patrijarhom s obzirom na ranije, ali i sadasnje prozivanje dijela hrvatske politicke javnosti da je u vrijeme rata "dolazio u Krajinu i obilazio pobunjenike". Taj susret u svakom slucaju vise odgovara Tudjmanu, jer se na taj nacin stvara privid da se polako zaboravlja na operacije "Bljesak" i "Oluja" kada su Srbi masovno pobjegli iz Krajine.

Iz razgovora sa mnogim prognanicima saznali smo da oni za egzodus okrivljuju i rezim u Srbiji, ali za njih je, ipak, najveci dusmanin sadasnji hrvatski predsjednik. Istovremeno, nasi sagovornici, koji ne zele da im se objavljuju imena, tvrde da ce taj susret veoma malo doprinijeti da se vrate kucama bez obzira na javna obecanja. Mogu se cuti i zesce kritike na racun SPC zbog toga sto "pruza ruku nekome ko nije voljan da im obezbjedi povratak".

Sto se Slovenije tice, Patrijarha su primile najvise drzavne licnosti, koje mu 1995. godine, kada je bila ugovorena njegova posjeta dezeli, nisu dale vizu. U medijima je kao jedan od razloga naveden da je patrijarh "ratoboran". Sta se u medjuvremenu promijenilo u odnosu na SPC tesko je u potpunosti objasniti. Posto je ponekad tesko mijesanje medjucrkvenih i medjudrzavnih odnosa ocigledno je da je u konkretnom slucaju, u ovom trenutku, Ljubljani stalo do uspostavljanja odnosa sa Beogradom iz pragmaticnih razloga iako je, ruku na srce, slovenacka roba sve prisutnija na srbijanskom trzistu.

U cisto crkvenom smislu ostvaren je odredjeni bar spoljni napredak. Cinjenica da su ljubljanski i zagrebacki nadbiskup - France Rode i Josip Bozanic prihvatili poziv patrijarha Pavla da posjete Beograd govori da se vrata saradnje polako otvaraju. Naravno, postoji bitna razlika u odnosima SPC sa Biskupskom konferencijom Slovenije i Hrvatske, sto je direktna posljedica rata na prostorima bivse Jugoslavije.

Nije zanemarljiv podatak da su se prosle godine sastale komisije za dijalog SPC i Katolicke crkve u Hrvata, a zakazan je i novi sastanak. Osim toga, tokom rata bivsi zagrebacki nadbiskup Franjo Kuharic imao je nekoliko susreta sa patrijarhom Pavlom. Iako njihovi apeli za mir nisu imali nikakvog prakticnog efekta na okoncanje rata za obje crkve to predstavlja neku vrstu moralnog kredita u radu na pomirenju naroda poslije rata, mada izraz "pomirenje" jos uvijek visi u vazduhu, jer to je isuvise dug proces. Kontakti predstavnika drzava i crkava najcesce imaju malo odjeka medju obicnim smrtnicima koji su u prethodnom ratu najvise izgubili.

Posjeta patrijarha Pavla Ljubljani i Zagrebu moze podstaci svestenstvo da vise radi na terenu na faktickom pomirenju. Ohrabrujuce je u svakom slucaju sto je prije godinu i po dana Beograd posjetio kardinal i nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljic. Ta posjeta nije bila samo kurtoazna. Isto tako, znacajno je da se da se episkop dalmatinski Longin vratio u Sibenik, ali to su jos uvijek samo pojedinacni slucajevi. Zapravo, SPC i RKC, kao i druge vjerske zajednice tesko mogu uciniti nesto van onoga sto im pruza politicka situacija u odredjenoj sredini. Srpska pravoslavna crkva nije u prijateljskim odnosima sa rezimom u Beogradu, iako je predsjedniku Slobodanu Milosevicu bitno pomogla da postane nacionalni vodja. Nadbiskup Bozanic je zestoki kriticar rezima u Zagrebu, a dobro je poznato da vlasti tesko podnose i tu vrstu "opozicije".

Ejub Stitkovac(AIM)