LOGIKA POLITICKE KRIZE

Novi mandatar RS

Banjaluka, 18. mart 1999. (AIM)

Petog mjeseca nakon izbora Republika Srpska je dobila i cetvrtog mandatara. Nakon Kalinica, Miljusa i Petra Djokica, na red je ponovo dosao profesor dr Mladen Ivanic.

Kada je prije godinu dana Ivanic, kao mandatar tadasnje predsjednice Biljane Plavsic, u Bijeljini uzalud objasnjavao poslanickim klubovima svoj koncept vlade nacionalnog jedinstva u kojoj bi pored eksperata, bilo mjesta i za kandidate stranaka, i kada si SDS i radikali bez mnogo razmisljanja odbacili njegove ideje, niko nije mogao ni pretpostaviti da ce se Ivanic ponovo pojaviti u istoj ulozi na njihov predlog.

Povratak Ivanica nije primljen kao iznenadjenje. Naprotiv, opsti je utisak da je Ivanic u ovom trenutku jedini politicki autoritet medju Srbima koji moze obezbijediti njihovo pomirenje i uspostaviti drzavnu strukturu koja ce moci funkcionisati. Treba se podsjetiti da je Ivanic politicki kapital stekao prije godinu dana kada je vratio mandat Biljani Plavsic nakon neuspjelog ubjedjivanja SDS i radikala o logici svog koncepta. Ne treba izgubiti iz vida ni cinjenicu da je Ivanic nestranacka licnost i da je u politickim zbivanjima aktivno ucestvovao preko Srpskog intelektualnog foruma, ciji je predsjednik. Poseban odjek u javnosti imali su stavovi i ocjene ovog Foruma nakon odluke Arbitraznog tribunala o Brckom i Vestendorpove odluke o razrjesenju Poplasena, koje je Ivanic potpisao, a u kojima je ostro kritikovao ponasanje medjunarodne zajdnice, kvalifikujuci ga kao rusenje Dejtonskog sporazuma i antisrpsko.

Politicku javnost zatalasalo je odustajenja socijalista od kandidature Milorada Dodika i podrska predlogu Ivanica. Taj potez uslijedio je bez konsultacija sa koalicionim partnerima 'Sloge' (Srpski narodni savez Biljane Plavsic i Stranka nezavisnih socijal-demokrata Milorada Dodika) i protumacen je kao raspad ove koalicije. Medjutim, tesko je pouzdano reci kakva ce biti sudbina koalicije 'Sloga', koja je i dalje favorit medjunarodne zajednice. Ukoliko SNS i socijaldemokrati odluce da podrze patriotsku koaliciju oko izbora Ivanica, moguce je da 'Sloga' opstane na dosadasnjem konceptu. U protivnom, i SNS i socijaldemokratima prijete unutrasnji potresi i lomovi sa neizvjesnim ishodom i malo je vjerovatno da bez socijalista 'Sloga' moze opstati. Oni su i do sada bili vezivno tkivo 'Sloge', tako da bez njih ova koalicija gubi konceptualni smisao. S druge strane, i socijalisti imaju jake politicke razloge da ostanu u koaliciji 'Sloga'jer bi na taj nacin izbjegli ili bar ublazili prigogovore da su po beogradskom modelu usli u 'crveno-crnu koaliciju'.

Naravno, SDS i radikali nisu prihvatili Ivanica zbog njegovog nesumljivog politickog, naucnog i moralnog autoritrta. On im je u ovom momentu dosao ne samo kao slamka spasa za povratak na vlast, nego i politicki potez kojim se 'ubijaju dvije muve'. Naime, vracajuci Ivanica, SDS i radikali sklanjaju Dodika, koji im je odavno nocna mora i istovremeno vracaju svoje izgubljene pozicije. Bolju politicku reziju nisu mogli sanjati!

Ivanic se jos nije javno oglasio. Ocekuje se da ce to uciniti nakon obavljenih konsultacija sa parlamentarnim i vanparlamentarnim strankama. Pouzdani izvori tvrde da se njegov koncept vlade nece bitno razlikovati od onog koji je ponudio narodnim poslanicima prije godinu dana. Postavlja se jedino pitanje na koji nacin ce Ivanic respektovati zahtjeve medjunarodne zajednice da u vladu ne mogu uci predstavnici radikala i SDS. Iz Kancelarije OHR-a je stiglo upozorenje da vlada sa predstavnicima radikala nece biti priznata. Sasvim je sigurno da ce kljucna ministarstva Ivanic povjeriti nestranackim licnostima i da oko tih resora nece biti pogadjanja sa politickim strankama.

Analiticari ovdasnjih politickih prilika bave se poslednjih dana ulogom zvanicnog Beograda u raspletu politicke krize u RS i polaze od teze da je cijela igra smisljena na kanabetu Milosevica. Kao argument se navodi prethodni i naknadni boravak visokih funkcionera socijalisticke partije u Beogradu i cinjenica da Milosevic ima interes da skrene paznju domace i svjetske javnosti sa Kosova na BiH, kao i da vrati svoj dominantan uticaj na razvoj politickih prilika u RS. Ma koliko se takav uticaj Beograda cinio vjerovatnim, nije moguce prenebregnuti cinjenicu da je ovakav rasplet krize za najsiru javnost bio vrlo logican. Izlaz se, svakako, morao hitno pronaci i u postojecem odnosu politickih snaga bilo je najlogicnije da sa politicke scene odu i Poplasen i Dodik - licnosti oko kojih se kriza plela i koje su je u dobroj mjeri i prouzrokovale. Odluka Visokog predstavnika o razrjesenju Poplasena primljena je u javnosti kao jos jedan potez u favorizaciji premijera Dodika, koji je zbog bezrezervne podrske, prije svega Amerike, dozivljavan kao marionetska politicka figura. To je samo jacalo poziciju tvrdih nacionalista i socijalisti su i bez signala Beograda shvatili da bi ih dalje stajanje iza Dodika vodilo u politicku smrt. Otuda su u pravu oni koji misle da je medjunarodna zajednica svojim neopreznim potezima sa Poplasenom srusila i Dodika, gotovo na isti nacin kako je neodmjerenom verbalnom podrskom na proslim izborima srusila i Biljanu Plavsic.

Prekompozicija na politickoj sceni RS ne znaci i promjenu u odnosima prema medjunarodnoj zajednici, ali svakako zahtijeva modifikaciju njene politike prema RS. Razgovor na tu temu trebao bi biti prvi posao nove vlade.

Branko Peric (AIM)