KOMSIJE KAO BLAGOSLOV

Sarajevo Mar 16, 1999

Reportaza: Zivojevici kod Gorazda

Banjaluka, 16, mart 1999. (AIM)

"Ovo brdo se zove Povrsnica i, tu dole, na samoj padini,

  1. maja 1992. godine poceo je pravi rat u Gorazdu. Odande su Srbi okinuli prema gradu, a nasa policija ih potjerala", pokazivao je i pricao prijatelj, Safet, dok smo odmicali starim putem Gorazde - Pale. Par kilometara dalje Safet rece da zaustavim auto. - Vidis onaj rov?! U njemu sam proveo mnogo dana, a i noci. A tamo, eno, na oko tri stotine metara, vide se srpski rovovi. Najgore su nas ubijale kise. Jebai ga, bili smo neprijatelji koji su jedni o drugima znali sve! Prije rata raja, a onda neprijatelji! Tukli smo jedni po drugima, ali smo se i pomagali kad je trebalo. Na petom kilometru od Gorazda Safet pokaza na nekakvu motku pobodenu u zemlju na kojoj je visila zuta zastavica, ili tako nesto: "Ovo je granica. Sada ulazimo na teritoriju Republike Srpske". Naprijed ni zive duse, iza takodje, iznad polugologlava brda prekrivena snijegom, a ispod strmina i pogled na dva Gorazda i jednu rijeku. Nakon jos 3-4 kilometra stizemo na raskrsnicu gdje ostavljamo auto i dalje se spustamo pjeske prema selu Zivojevici
  • jedinom srpskom placu na istoku Bosne na kome danas zive Bosnjaci. Tacnije receno - dvadesetak Bosnjaka iz sela Zivojevici su prvi i, za sada, jedini povratnici u Republiku Srpsku sa sireg prostora istocne Bosne, sa koga se po nekim podacima iselilo oko 60 hiljada Bosnjaka. U selo Zivojevice moze se, istina, stici i zemljanim putem, koji vodi iz Kopaca (Opstina srpsko Gorazde) i ne zalazi u Federaciju BiH, ali veliki snijeg i led primorali su srpske policajce, kao i radnike 'Elektrodistribucije' iz Kopaca, ciji auto zaticemo na raskrsnici, da zimus koriste put preko Gorazda.

Okolo sela Zivojevici - koje je srpska vojska zauzela i unistila krajem maja 1992. godine, da bi ga bosnjacka oslobodila krajem iste i branila sve do 17. aprila 1994. godine, kada su ga ponovo preuzele vojne jedinice pod, kazu, licnom komandom Ratka Mladica - nalaze se srpska sela Kotare, Jelah, Hrid i Jabukaj, i bosnjacka Odzak i Zorlaci. Jedino, medjutim, u Zivojevicima ima odzaka i dima.

Pod punim nadzorom UNHCR i SFOR, a uz donaciju holandske vlade, u Zivojevicima je, u roku od mjesec dana, na temeljima starih kuca izgradjeno devet novih, stambene povrsine po 60 m2, sa kompletno opremljenim sanitarnim i elektro-uredjajima. Po priznanju stanara, kuce izgledaju neuporedivo bolje nego prije "posjete" srpskih granata. Svakom domacinstvu je sagradjena i stala i poklonjena po jedna krava, holandska 'simentalka'. Useljenje je zapocelo krajem prosle godine. Srpske vlasti, kako cemo kasnije saznati u Kopacima, nisu dale nikakav pismeni ni usmeni blagoslov. Ali, nisu se ozbiljnije ni usprotivile, osim poslovicnih prica kako medjunarodna zajednica krsi zakone RS.

Na krovu kuce Hajre Zivojevic elektricar iz Kopaca, Ljubomir Lakic postavlja kabl za struju. Posao nadgleda njegov kolega, Zlatan Mihailovic, u drustvu Fikreta Zivojevica, koji nestrpljivo ceka da se Zlatan i Ljubomir popunu i na njegov krov.

  • Pristavider, kahvu, neno! - povika Ljubomir sa krova. Nena (baba) se odazva: "Turila sam da se kuha, a i pita ce skoro".
  • Sve je ovo bilo popaljeno i poruseno do temelja, ali, evo, sad je bolje nego sto je bilo, a bice, vala, i sve drugo bolje nego sto je bilo, rece Fikret, koji u selu zivi zajedno sa suprugom i dva sina, osnovca, koje jedan gorazdanski taksista svaki dan vozi u skolu. Na pitanje ima li vise zime ili straha, Fikret se nasmija i zagrli Zlatana: - Pros'o me stra', odavno. A pros'o je rat. Sta's, opet je sve po starom. Takvi smo ljudi, pobijemo se, pa se pomirimo. Ne mere drugacije, jel'de, Zlatane? - Dobar si, Fikrete, dobar, na ranu covjek da te privije, ali fali ti rakija
  • uzvrati prekorno Zlatan. - Sta ce narod, mora se svako snalaziti kako zna i umije. Radim svoj posao i nije me briga gdje ga radim i kome. Vazno je samo da se pos'o zavrsi kako valja, da ovi ljudi dobiju struju, a ja platu. - Tako je Zlatane! - radosno ce Fikret. - Evo, ja idem u Kopace i niko me ruzno nije pogled'o. A oni neka ti kazu da li ih je neko zaustavio i nesto im pogano rek'o u Gorazdu. - Zlatan ozbiljno odmahnu glavom, a Fikret nastavi da prica o ljubaznim srpskim policajcima koji povremeno svrate u selo, popiju kafu i popricaju sa narodom. "E jos kad nam se na proljece vrate komsije Srbi, iz sela Kotare, bas ce biti k'o sto je bilo", rece Fikret pokazujuci potom na bezbroj stabala tresanja i sljiva. "Nema nidje sladjih tresanja majovaca, niti bolje sljive nego sto je ovde. Nista mene u Gorazdu nije tako boljelo k'o sto je boljelo sto se ne mogu popeti na tresnju".

Stotinak metara nize, kucamo na vrata novosagradjene kuce Huseina i Remze Zivojevic. Husein se pomalja i, vjerovatno misleci da se radi o donatorima, odmah nas moli da intervenisemo zbog njegove krave: "Ja mislio da je steona, ali nije. Molim vas da vidite da dodje veterinar da je pogleda ili da mi dadnu drugu kravu! Trebalo bi da mi se malo pomogne i oko stale. Aaaa, ja mislio da ste. Dobro, ajte, udjite na kafu - pozva nas razocarani Huso, usput pokazujuci pristojno uredjeno kupatilo. "Vala, Huso, bolje ti je kupatilo no u hotelu prve kategorije", primijeti Safet. "Ja, da izvinite, vise volim napolju", priznade Huso.

U dnevnoj sobi zaticemo Husovu suprugu, 25-ogodisnjeg sina Nezira i Fikretovu suprugu Selmu. -Huso nije stigao ni da nas prestavi, a Remza je nastavila tamo gde je Huso zapoceo na vratima: "Morate nam videti za kravu. Ona jeste onako dobra, ali nije steona. Veterinar je dolazio i oce da naplati, a ja mu kazem da nije pravo i nisam mu dala. Ispade da su cetnici posteniji. Ja sam prije rata imala tri krave i par volova i znam sta je", zastade Remza na, bice, neki Husov mig. "Ovo je Zoran Tmusic, novinar i hteo bi malo da prica sa vama", presijece Safet. Remza izvadi ruke iz tepsije sa tijestom, obrisa ih i pruzi desnu. Isto, uz "dobro nam dosli", ucini i Selma. Nezir je pomalo ljutito pogledao oca i okrenuo glavu u stranu. "Evo, sad ce kafica, a mozete sacekati i pitu. Daj boze da se svako vrati na svoje. Mene je ovde najbolje i vise me Gorazde nece vidjeti. Dosta mi je podruma i konzervi. Jos samo da mi se oteli ova krava i da stignu tresnje pa eto meraka", nije prezala Remza. Vrativsi se u svoje selo, na teritoriji Republike Srpske, zitelji Zivojevica su morali da izvade licna dokumenta u Opstini Srpsko Gorazde. Po priznanju Husa i njegovih ukucana to im i nije bilo tesko. Naprotiv! "Jeftinija, bolan, licna karta u Srba. U Kopacima me kostala tri i po marke, a u Gorazdu izimaju celih deset maraka. Sramota! I nikakvih problema nisam imao u Kopacima. Niko mi ruznu rijec nije rekao, ni na ulici ni u kafani, ni u opstini. Nisam skidao kapu u Kopacima. Prepoznaju mene ljudi i bez kape. Znaju da je Huso vazda posten bio! - hvalisao se Huso, inace stalno zaposlen u Gorazdu, gdje mu rade i sinovi.

  • Mi i Srbi iz Kotara ne bi zaratili milion godina. Bili smo ko jedna kuca. Pomagali se. I opet cemo. Vidi nam, Safete, za kravu, a ti novinar dodji kad sazru tresnje! -rece s praga Remza.

I jos nekoliko Zivojevica jednoglasno su isticali ljubaznost srpske policije i opstinske administracije u Kopacima. Rekli su takodje da se ne plase povratka Srba u okolna sela. Jedino im, rekose, smeta sto Republika Srpska jos nije donijela zakon o opstoj amnestiji za borce Federacije BiH, pa mladji ljudi strahuju od povratka. - Dodjite u maju na tresnje! - doviknu Haso. "Jebes tresnje, ima li ovde neko rakije!" - zagalami sa krova Ljubomir.

Zoran Tmusic (AIM)

Antrfile

Nismo ih dirali

A da se se sve veci broj raseljenih lica sa podrucja oba Gorazda vracaju kuci, svjedoci i podatak da je u Gorazdu u toku adaptacija 40 srpskih kuca. Istovremeno, po podacima koje smo dobili u Gorazdu, u Kantonalnom ministarstvu za raseljena i izbjegla lica, 98 odsto bivsih zitelja Kopaca podnijeli su zahtev za povratak kuci. Ovaj podatak, uz kraci raport o zimskoj idili u Zivojevicima, predocavamo predsedniku SO Srpsko Gorazde Slavku Topalovicu. - Niko od legitimnih predstavnika Srpskog Gorazda nije zvanicno nista potpisao niti dao zeleno svjetlo medjunarodnoj zajednici da organizuje povratak Muslimana u selo Zivojevici. Medjutim, oni su to uradili i prekrsili zakone Republike Srpske. Nismo reagovali, ali sam siguran da cemo reagovati ako isto probaju u Kopacima", kaze Topalovic, do prije rata stanovnik Gorazda.