CIRO NA ZELUCU

AIM, ZAGREB, 15.3.1999. "Marakana ce mi, siguran sam, zapljeskati. A to je za mene porazno. Sokantna je cinjenica da uzivam veci ugled u Beogradu, nego u Zagrebu", kaze selektor hrvatske nogometne reprezentacije Miroslav Ciro Blazevic i petnaestak dana prije utakmice Jugoslavija - Hrvatska samouvjereno prognozira: "Sto ako izgubimo? Ne zelim o tome razmisljati, jer se to ne moze dogoditi." Nakon sto je njegova selekcija prosle srijede dozivjela poraz od Grcke (3:2) i nakon sto je prikazala igru u kojoj nije bilo ni glave ni repa, potpuno je sigurno da ni sam Ciro Blazevic ne vjeruje u ono sto izjavljuje po novinama. Ako realno sagleda situaciju, vidjet ce da mu je obrambeni red u potpunome rasulu (pogotovo stoga sto na Marakanu nece istrcati Slaven Bilic i Igor Tudor), da se Aljosa Asanovic na igralistu doima poput nekretnine koja je jedino sposobna "svojim cuvenim laktom" razbijati noseve i zube protivnickim igracima, da Zvonimir Boban na terenu, uglavnom, ne trazi nista osim kavge, a da se od Davora Sukera lopta odbija kao od ruba biljarskoga stola.

Jedino pokrice za svoju neumjerenu samouvjerenost sezdeset cetverogodisnji Blazevic moze pronaci u ponasanju jedne gospodje cudljive naravi, koja ga vec desetljecima obasipa izljevima nevjerojatne sklonosti. Toj je gospodji ime Fortuna i samo ona moze uciniti da se Ciro iz Beograda vrati sa stitom, a ne na njemu, jer ako bi se pouzdao u vlastito nogometno znanje i trenutacnu formu igraca kojima raspolaze istog bi casa mogao potpisati bezuvjetnu kapitulaciju. Ovako, nitko mu ne moze oduzeti pravo da svoju bahatost temelji na vjeri u srecu: tko zna, mozda ce se i u Beogradu naci neki sudac koji ce svirati penal nad Asanovicem kao sto ga je svirao Argentinac Javier Alberto Castrilli na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj protiv nesretnih Rumunja, mozda ce reprezentativni povratnik Drazen Ladic Sinisi Mihajlovicu obraniti ono sto zajedno ne mogu ni svi golmani talijanske lige, mozda ce se Suker dva puta tokom utakmice sastati s loptom i ista ce oba puta zavrsiti u jugoslavenskoj mrezi...

Blazeviceva vjera u srecu vazda je jaca od racionalne konstatacije da te doticna moze posluziti jednom, dvaput ili pet puta, ali ti nece biti od pomoci svaki put kad je zatrebas. Mozda ga gospodja Fortuna upravo stoga tako ucestalo ljubi. Ali, Ciro Blazevic nije samo nogometni trener - on se, zapravo, nogometom bavi onako usput, dok je u stvarnome zivotu vrhunski hohstapler, hrvatska nacionalna luda, ovdasnje nacionalno blago s kojim se svatko moze zajebavati do mile volje, on - zahvaljujuci svome dugom jeziku i kratkoj pameti - moze reci sve i nitko to nece ozbiljno shvatiti, jer Ciro je, zaboga, ovlasteni drzavni cirkusant, nas privatni sarlatan na cije cemo se javno izgovorene gluposti samo slatko nasmijati. Zbog takvog stava javnosti Ciro ce sebi nedavno dozvoliti da glavnom uredniku antirezimskog "Nacionala" Ivi Pukanicu posalje sljedece upozorenje: "Ivo, pripazi se, ima jedna grupa domoljuba koji te zele likvidirati, a medju njima sam i ja." U naknadnom pojasnjenju tog upozorenja kazao je kako je doista htio ubiti Pukanica "da bi spasio drzavu, a za to bi mogao ubiti svakoga". Tako smo, eto, doznali da se nekadasnji uplatitelj zajma za Srbiju prometnuo u potencijalnog ubojicu za Hrvatsku, ali ta sokantna spoznaja - spoznaja, naime, da se netko po novinama hvali da je spreman ubiti za Hrvatsku - u ovoj je zemlji dozivljena ritualnim valjanjem po podu i drzanjem za trbuh.

Sudskim su se tuzbama oglasili Hrvatsko novinarsko drustvo i Hrvatski helsinski odbor, ali su ti optuzni prijedlozi docekani s javnim podsmijehom. To sto je citirana izjava izgovorena povodom sudske afere policijskog prisluskivanja novinara - sto se, dakle, radi o jednoj vrlo ozbiljnoj stvari zbog koje bi u svakoj normalnoj drzavi ministar unutarnjih poslova letio u zatvor - to ovdje nikoga ne zanima. Ciro je tu da diktatorsku narav ovoga rezima pokrije svojom gluposcu koja, umjesto ocekivanog povracanja, izaziva smijeh, on je tu da minorizira jedan golemi skandal i da oduzme svaku ozbiljnost politickome kriminalu kojim se Tudjmanova vlast sustavno bavi. Njegovim se pozivima na javni odstrel zbog "spasavanja drzave" nece pozabaviti ni policija koja bi to morala uciniti po sluzbenoj duznosti, niti specijalizirane medicinske ustanove kojima bi gospodin Blazevic mogao biti savrsen pacijent. Razloge potpune ignorancije likvidatorskih poziva moguce je pronaci u cinjenici da je takav oblik medijske komunikacije u ovoj zemlji postao gotovo uvrijezen i, sto je jos vaznije, citava se stvar nije zaustavila na pozivima da se nekoga ubije: hrvatskim ulicama, naime, mirno setaju ubojice dvanaestogodisnje djevojcice i njezinih roditelja ciji je jedini grijeh bio to sto su Srbi, a ovdasnje novine svako malo nadju prostora za covjeka koji je utemeljio logor smrti u Pakrackoj Poljani. Svim tim ubojstvima pridavan je, a i danas im se pridaje "visi interes", a taj je interes sadrzan u onoj Blazevicevoj konstrukciji o "spasavanju drzave".

No, kobni je problem ove zemlje sto ce vam na svaku kriticku rijec o selektorovim izjavama, makar one pozivale i na ubojstvo, nas malogradjanin sa sucutnim izrazom na licu kazati otprilike ovo: "Ma, ne znas ti Ciru, ne bi on mrava zgazio, on se samo malo zeza...". Taj travnicki saljivdzija i sitni prevarant, koji je zbog svojih financijskih malverzacija zavrsio u francuskom istraznom zatvoru odakle je pusten zbog nedostatka dokaza, nece, medjutim, ostati upamcen samo po svojim killerskim ambicijama. Prije nego sto se "dohvatio pistolja", Blazevic se urbi et orbi proslavio povremenim javljanjima iz Tudjmanova debeloga crijeva. Njegov put od obicnog trenera do potencijalnog ubojice za Hrvatsku poplocan je biserima hrvatske udvornicke misli, poput ove: "Svome sinu sam rekao neka si jebe mater, ako nije za Pred- sjednika! Da nije bilo Tudjmana, ne bi bilo Hrvatske!" Kolika je Cirina vezanost za Tudjmana svjedoci i sljedeca izjava: "Mislim da je Predsjednik ipak zakljucio kako je nemoguce da bih ja ista ucinio protiv njegove volje. Zaboga, da mi kaze 'Ciro, bacaj se naglavacke sa zagrebacke katedrale', ja bih to ucinio!" Nakon sto je apsolvirao Tudjmana, izbornik se bacio na njegovu kcer Nevenku: "Ne sramim se uzeti krpicu u ruke i oprati Sekin 'mercedes 500 S'! Ona je nasa princeza, pa nece se ona muciti time?!"

Nije dugo trebalo da se gadljivo uvlacenje Predsjedniku pretvori u zelju za ugnjetavanjem onih koji prema vrhovniku ne njeguju odnos temeljen na vazelinu: "Ja neprestano molim Predsjednika da mi da neku vaznu funkciju kako bih napravio Goli otok i na njega poslao neke novinare i urednike. Kakav Goli otok!?, kaze predsjednik Tudjman. Jer on je najveci demokrat sto ga je zemaljska kugla mogla dobiti!" Nedugo potom, Ciri se dogodila fuckerska faza, pa je nerezimskim novinarima i Hrvatskom novinarskom drustvu porucio: "Sve su to antidrzavni elementi koji lazu narod. Nabijem ih na kurac!" Ipak, vrhunac svojeg poltronstva Blazevic je dosegnuo ovom verbalnom vratolomijom: "Iako sam 13 godina mladji od Predsjednika, otvoreno kazem - daj Boze da zivim jos toliko godina koliko ce moj Predsjednik zivjeti!" Bez obzira na ishod beogradske utakmice, vrlo je vjerojatno da ce Ciro Blazevic trenutnog hrvatskog predsjednika ispratiti na onaj svijet i jos je vjerojatnije da ce ga zaboraviti prije nego sto se prvi crv sjuri na njegovo tijelo. Kad mu jednoga dana netko predoci njegove izjave, nema sumnje da ce nas vjecni selektor samo slegnuti ramenima, glupo se nasmijati i ponovno upotrijebiti svoju antologijsku misao: "Svasta se kaze kad se prica".

IVICA DjIKIC