IMA LI IH BiH I KAKO IH STECI?

DRZAVNI SIMBOLI I PRAZNICI

AIM, Sarajevo, 12.03.1999. Ni tri godine od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, BiH, kao suverena i medjunarodno priznata drzava, nema svoje simbole i znamenja koja bi je cinila istinskom drzavnom zajednicom Bosnjaka, Srba, Hrvata i ostalih naroda i gradjana. I ono sto je do sada uradjeno - usvojene jedinstvene registarske tablice, zastava, grb, putovnice - vise su odraz nastojanja Ureda Visokog predstavnika u BiH da to napokon zazivi, nego izraz volje predstavnika vlasti u BiH i njenih naroda i gradjana. Da je tako najbolje ilustruje posljednji primjer obiljezavanja 1. marta, Dana nezavisnosti BiH.

Od medjunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine kao nezavisne
i suverene drzave, unazad sedam godina, 1. mart se obiljezavao kao dan nezavisnosti, kao drzavni praznik, neradni dan za zaposlene, ali samo na dijelu teritorije pod kontrolom Armije BiH, odnosno na dijelovima bh teritorije sa vecinskim bosnjackim stanovnistvom. I ko zna koliko bi se jos 1. mart obiljezavao kao Dan nezavisnosti BiH i bio neradni dan za jedan dio stanovnistva drzave, da njegovo ovogodisnje obiljezavanje nije javno dovedeno u pitanje. Naime, clan Predsjednistva BiH Alija Izetbegovic u povodu ovog dana uprilicio je svecani prijem, a na to je stigla reakcija iz ureda hrvatskog clana Predsjednistva BiH, Ante Jelavica, koji je taj prijem oznacio kao Izetbegovicev "privatni cin". O obiljezavanju ovog dana, po reagovanju iz Jelavicevog ureda, nije postignut dogovor na nivou Predsjednistva BiH.

Samim tim javnosti je prvi put predoceno da BiH, u stvari, nema zakona koji utvrdjuje i regulira drzavne praznike i nacin na koji bi se oni trebali obiljezavati. Predsjednistvo BiH, istina, bavilo se temom obiljezavanja Dana nezavisnosti ali i drugih drzavnih praznika. No. nije postignut konkretan dogovor, ali je od Vijeca ministara BiH zatrazeno da pripreme prijedlog zakona o drzavnim praznicima i da ga uputi Parlamentarnoj skupstini BiH na razmatranje i usvajanje. Po misljenju Alije Izetbegovica, novim zakonom trebalo bi kao drzavne praznike zadrzati Dan drzavnosti BiH, koji se jos od Drugog svjetskog rata obiljezava 25. Novembra, i Dan nezavisnosti BiH. Dok se novi zakon ne donese na snazi je dejtonsko nacelo o kontinuitetu drzave BiH i njenih zakona, po kome se, smatra Izetbegovic, i obiljezava 1.mart kao Dan nezavisnosti BiH.

Pitanje obiljezavanja drzavnih praznika Predsjednistvo BiH je, po rijecima predsjedavajuceg Predsjendistva BiH, Zivka Radisica, razmatralo na njegovu inicijativu i blagovremeno donijelo "mudar zakljucak" koji bi se mogao sazeti u stavu da "ranije utvrdjene praznike, do daljnjeg, treba obiljezavati kako ko zeli, ne podsticuci nikakve negativne konotacije". Istovremeno je Predsjednistvo BiH zakljucilo da "u redovnoj ustavnoj proceduri treba donijeti zakon o praznicima". Ovim cinom jedan dio javnosti bio je vrlo iznenadjen iako se uistinu i tokom svih ranijih obiljezavanja znalo da se 1. mart ne slavi niti kao drzavni praznik niti u Republici Srpskoj, ni na prostorima bivse "Herceg Bosne", teritorije gdje u vecini zive Hrvati.

Uvazavajuci dan kada je BiH medjunarodno priznata, clanu Predsjednistva BiH, Aliji Izetbegovicu, ali i predsjedavajucem Predsjednistva BiH, Zivku Radisicu, stigle su brojne cestitke iz svijeta. Po misljenju Zivka Radisica, "obiljezavanje 1.marta kao Dana nezavisnosti Republike BiH je jos jedan pokazatelj da u ovdasnjoj, dejtonskoj BiH ima dosta neusuglasenih i nerjesenih pitanja od zajednickog interesa". Smatrajuci da je to i suvise suptilno i odgovorno pitanje da bi se prema njemu moglo odnositi jednostrano, Radisic je istakao: "Znam da se u tom kontekstu moze postaviti pitanje kontinuiteta BiH sa onom preddejtonskom Republikom BiH. Medjutim, to nije formalno pravno pitanje, jer dogadjanja od 1992. godine, poslije prvog marta, na prostoru BiH su na razlicit nacin ostavila duboki pecat u svijesti, ponasanju i poziciji sva tri naroda". Radisic ne osporava da kao predstavnik RS i srpskog naroda u Predsjednistvu BiH nikome nije uputio cestitke, ali i ne zamjera drugima ako su to ucinili:"Razumljivo je da entiteti i konstitutivni narodi imaju praznike i svetkovine koji su, prema mom misljenju, izraz nacionalne ravnopravnosti i drzavotvornosti, subjektiviteta i suvereniteta. Moguce razlicite konotacije o svemu ovome treba prevladati otvaranjem procedure da se utvrde zajednicki praznici. Smatram da je to moguce i potrebno, jer su i to obiljezja medjunarosno priznate drzave", istakao je Radisic u odgovoru dnevnom listu Oslobodjenje koji vec nekoliko dana objavljuje odgovre be-ha politicara na temu drzavnih praznika u BiH.

Prije nesporazuma do kojih je u javnosti doslo oko 1. marta, u Domu naroda Parlamenta BiH desio se nemio dogadjaj sa usvajanjem himne - Zakon i muzicku kompoziciju himne Predstavnicki dom Parlamenta BiH je svojevremeno usvojio, ali hrvatski i srpski delegati u Domu naroda nisu bili zadovoljni ranije usvojenim zakonom o himni, jer im je u nazivu zakona zasmetala rijec "drzavna" himna. Oni su smatrali da je dovoljno da u nazivu zakona stoji samo "himna BiH", kako su usvojeni raniji zakoni o zastavi BiH, pasosima... Odnosno, oni smatraju da je suvisno naglasavanje da je to himna - drzavna. S druge strane - bosnjacki delegati bili su samo za izglasavanje zakona i himne, onako kako je to ucinio Predstavnicki doma Parlamenta BiH. Posredovao je i Hans Schumaher, zamjenik Visokog predstavnika za BiH, predlozivsi da se zakon i himna istovjetno usvoje, a da se do njihovog stupanja na snagu izvrse odredjena usaglasavanja i promjene. Schumaherov prijedlog nije prihvacen, a kako bosnjacki, s jedne strane, i hrvatski i srpski, s druge, nisu zeljeli popustiti, niti napraviti kompromis, zakon i himna nisu usvojeni. Tako je propao jos jedan pokusaj da BiH legalno, kroz institucije
sistema, dobije himnu i zakon o njoj, kao zajednicki simbol svih naroda i gradjana koji zive u BiH. Nakon ovoga logicno je ocekivati da ce OHR sacekati jos neko vrijeme, a onda, po vec ustaljenoj praksi, obaviti posao umjesto predstavnika vlasti u BiH i proglasiti i himnu i zakon o njoj.

Imajuci u vidu ovaj posljednji parlamentarni cin, te svu dosadasnju praksu, sasvim je sigurno da ce proci mnogo vremena, nadmudrivanja i odugovlacenja dok se na nivou Parlamenta BiH ne usvoji zakon o drzavnim praznicima i njihovom obiljezavanju.Ukoliko, naravno, i u ovom slucaju ne bude morao posredovati Visoki predstavnik i odrediti koji su to praznici koje BiH i njeni narodi i gradjani treba da slave kao drzavne. Do tada, i dalje ce svaki narod slaviti svoje praznike, pjevati i svirati svoje himne i, uz zvanicnu bh. zastavu, isticati znamenja pod kojima su gotovo pet godina ratovali.

Mirjana MICEVSKA AIM Sarajevo