GLAVAS PO DRUGI PUT MEDjU ZUPANIMA

AIM, ZAGREB, 8.3.1999. Rijetko kad ozbiljni politicki padovi zavrsavaju trijumfalnim povratkom, osim ako pad nije bio prividan i ako se za politicke smrti i dalje normalno zivjelo. Jedino tako moguce je objasniti ponovni ulazak u politicku orbitu "zlocestog decka" hrvatske politike, Branimira Glavasa, koji je prosle srijede ponovno izabran za osjecko-baranjskog zupana, nakon sto je tu duznost, Tudjmanovom odlukom, morao napustiti u listopadu 1997. U intimnim krugovima Glavas je poslije cesto znao govoriti kako ce Tudjman prije vratiti ime "Dinamu" nego njega na mjesto zupana, no na toliko prizeljkivanu i dragu mu funkciju ipak se na kraju vratio. Kad je u listopadu 1997. morao napustiti mjesto zupana - sto zbog pritiska medjunarodne zajednice koja ga je smatrala glavnom kocnicom zavrsetka procesa mirne reintegracije, sto zbog ozbiljnih sukoba s premijerom Matesom oko otkupne cijene psenice, privatizacije Slavonske banke i drugih opstrukcija Vlade - Glavas se pobrinuo da ga zamijeni osoba na koju ce imati utjecaja. Odlucio se za anonimnu seficu zupanijskih financijskih sluzbi, Anicu Horvat, misleci kako ce njome moci manipulirati. No, kako je svaka vlast slatka i kako se osladila i njegovoj nasljednici, ubrzo je doslo do tihih, a potom sve glasnijih razmimoilazenja i sukoba izmedju bivseg zupana i nove zupanice.

Glavaseva politicka, stranacka, gospodarska i medijska infrastruktura koju je godinama gradio, njegovim je odlaskom ostala netaknuta, tako da je Anicu Horvat mogao maknuti kad god mu se prohtjelo. Nakon devet mjeseci, shvativsi da ne moze uraditi nista, pocetkom srpnja prosle godine, podnijela je ostavku, a Glavas se ponovno potrudio da je zamijeni netko tko ce mu, do zgodne prilike, cuvati mjesto. Odlucio se za Srecka Lovrincevica, jednog od HDZ-ovih osjeckih prvoboraca, osobe bez politickih vizija i narocitih ambicija. No, ni njemu se nije svidjelo predugo plesati po Glavasevoj glazbi, pa je bilo samo pitanje dana kad ce biti prisiljen odstupiti. Duze Tudjmanovo izbivanje iz javnosti, sto je sluzbeno objasnjavano predsjednikovom gripom i sto je ponovno potaklo spekulacije o njegovu ozbiljno narusenom zdravlju, dovelo je i do zauzimanja sto boljih startnih pozicija u njegovu neposrednom okruzju.

Predsjednik Hrvatskog drzavnog sabora, Vlatko Pavletic, koji vec drugi mjesec zbog teske operacije srca ne obavlja svoju duznost, a koji u slucaju sprijecenosti (ili smrti) predsjednika Republike preuzima do izbora njegovu funkciju, pruzio je iznenadnu priliku ambicioznom Vladimiru Seksu, potpredsjedniku Sabora, da se u slucaju pogorsanja Tudjmanove bolesti domogne mjesta predsjednika Republike. Kao jedan od glavnih Glavasevih oslonaca u Zagrebu (narocito nakon smrti bivseg ministra obrane Gojka Suska, s kojim je Glavasa vezala hercegovacka plemenska nit), Seks je shvatio da je predsjednikova preokupiranost bolescu i opca konsternacija koja je na Pantovcaku vladala proteklih tjedana, idealan okvir za reinstaliranje Glavasa na kljucno mjesto u Slavoniji.

I doista, Glavasevo ponovno postavljanje za zupana licilo je na mali vojni udar. Pozivi za zupanijsku skupstinu raznoseni su vijecnicima noc uoci sjednice, opozicija nije imala vremena ni da predlozi svog kandidata, a sve je izvedeneo toliko brzo da je Glavas - jos formalno i stvarno u odori generala Hrvatske vojske

• ponovno zasjeo na mjesto zupana. Doduse, njegov izbor mora potvrditi Tudjman, no tesko je vjerovati da hrvatski predsjednik, i da hoce, vise ima snage suprotstaviti se tom cinu. Ponovno uspostavljena osovina Glavas - Seks sada je prilicno mocna, a Tudjman - i da mu je koncentracija bolja nego sto trenutacno jest
• nema drugog rjesenja.

Prema novinskim anketama radjenim proslih tjedana, HDZ od svih zupanija u Hrvatskoj (s izuzetkom istarske) najlosije stoji upravo u osjecko-baranjskoj. Uvjerljivost tih anketa potvrdili su i nedavni lokalni izbori za mjesne odbore - u politickom smislu nevazni - ali indikativni u mjerenju raspolozenja javnosti. Opozicija, predvodjena SDP-om (na reprezentativnom uzorku od 30.000 glasaca) osvojila je 60 posto glasova i do nogu potukla HDZ. Ocajno gospodarsko stanje i posve razorena privreda, ogromna nezaposlenost i opca besperspektivnost vise se ne moze pravdati posljedicama rata. Ljudima je postalo jasno da je politika HDZ-a ucinila vise stete nego rat, a personifikacija te politike u Slavoniji je bio upravo Glavas. Zato njegov naoko trijumfalni povratak vrlo brzo moze biti pretvoren u fijasko. Glavas se sada nudi kao spasitelj onoga sto je ranije tako temeljito upropastio i neko vrijeme jos ce se moci izgovarati na svoje prethodnike (Anica Horvat, Srecko Lovrincevic). No, rezultate ce trebati pokazati brzo, a to u vremenu opceg gospodarskog kolapsa u Hrvatskoj vise nitko nije sposoban napraviti. Glavasu ce to biti jos teze - uz golu politicku moc, bez ikakvog utjecaja na Slavonsku banku (koja mu je u medjuvremenu, ulaskom stranog kapitala, posve iskliznula iz ruku), vise nece biti u stanju prelijevati novce i gasiti pozare koje je u vrijeme svoje prve vladavine jos mogao drzati pod kontrolom.

Visoki slavonski duznosnici SDP-a znali su upozoravati kako seljackim buntom kojeg vodi Antun Laslo i koji predstavlja stalnu ozbiljnu prijetnju Matesinoj vladi (zrtvovanje ministra poljoprivrede Dominikovica nije ispuhalo seljacko nezadovoljstvo), zapravo manipulira Glavas. On je kod seljaka pobrao stanovite kredite kada se svojedobno usprotivio niskoj otkupnoj cijeni psenice, autonomno odredivsi za svoju zupaniju vise cijene nego sto je to jamcila vlada. Seljaci u Glavasu gledaju osobu koja moze stititi njihove interese, a on u njima svoje glasace, pa ta "prirodna simbioza" ponajbolje objasnjava spekulacije da su buntovni seljacki vodje tek lutke na koncu Glavaseve marionetske predstave namijenjene Matesi. Uostalom, neposredno pred Glavasev "generalski udar" kojim se iznova uspeo na tron osjecko-baranjskog zupana, seljaci, na celu s Antunom Laslom, samozvanim slavonskim Matijom Gupcem, najavljivali su jedan od svojih najozbiljnijih prosvjeda. Zaprijetili su blokadom svih slavonskih prometnica, sto bi - da je izvedeno - Matesu stavilo na veliku kusnju: ministra poljoprivrede smijenio je tek prije dva tjedna, pa bi se premijer ovoga puta nasao izravno na udaru. Dogodilo se da su seljaci, upravo na dan Glavasevog preuzimanja zupanije otkazali najavljeni prosvjed. Glavas je time stavio Matesin rep u ladicu i zorno mu pokazao da kontrolira seljake i da njihovo nezadovoljstvo uvijek moze koristiti, usmjeravajuci ga prema vladi.

No, iako je sve vrijeme odsustva iz prve slavonske politicke fotelje, glumeci generala Hrvatske vojske i dokono se vozikajuci u skupom audiju s HV-tablicama, Glavas vukao poteze iz sjene, on ce tek sada spoznati stvarne prilike u cije je srediste svojevoljno ponovno upao. Razvaline koje je ostavio, haraceci zupanijom s podobnim partijskim istomisljenicima, savrseno su mjesto za njegov politicki sarkofag. Kao vjest manipulator i sjajan demagog, on svoju politicku ulogu moze graditi samo na premisama koje su bile temelj njegove rusilacke filozofije - stalnim sukobima i politickom destrukcijom koja je tezila sve visim i visim ciljevima. Zato ce biti zanimljivo promatrati prve Glavaseve poteze. Iako je, stupajuci ponovno na zupanijski tron pateticno pozvao oporbene stranke da sudjeluju "sa svojim najboljim ljudima" u njegovoj vlasti, predstavljajuci se transformiranom osobom koja "vise nije idealist, vec realist" i koja definitivno smatra da su "prosla vremena ljutih rana i ljutih trava", tesko je vjerovati da Glavas moze promijeniti svoj stil vladanja i poimanja vlasti. I kad svuce generalsku uniformu i zamijeni je civilnom, njegove komesarske metode i dalje ce ostati. Uzor ima u samom vrhu, kojem se ponovno zaklinje, sanjajuci kako bi se jednog dana - s uniformom ili bez nje - i sam mogao uspeti do tih visina.

DRAGO HEDL