NOVA POLITICKA MAPA

Kriza u RS

Posljednjim dogadajima medunarodna zajednica u RS imma tri izbora

• da formalizuje protektorat, da ostavi i podeli srpski entitet ili da razmisli o njegovoj demokratizaciji, ovaj put istinskoj

Banjaluka, 6. mart 1999. (AIM)

U petak je bio dovoljan jedan jedini dan da visegodisnja kriza u RS kulminira do tacke u kojoj je jasna samo jedna stvar: gotovo je. Jer, definitivno su iscrpljene sve mogucnosti daljeg opstanka RS na temeljima na kojima ih je medunarodna zajednica postavila u ljeto pretprosle godine, kada je Biljana Plavsic pokusala da izvrsi demokratski prevrat protiv autoritarne vlasti SDS-a. U petak je najprije Karlos Vestendorp smijenio Nikolu Poplasena, preduhitrivsi predsednika RS u prijetnji da ce iskoristiti ustavna ovlascenja i sam smijeniti premijera Milorada Dodika. Istoga dana u Ugljeviku vojnici SFOR-a ubili su jednog funkconera radikala.

HOMOGENIZACIJA SRBA: Pod devizom da je sve neprijatne stvari najbolje istresti odjednom, istoga dana Vestendorp je procitao odluku arbitraznog tribunala o Brckom, prema kojoj ce taj grad od strateske vaznosti za RS biti distrikt, sto ce reci da ce formalno-pravno izaci iz ingerencije RS. Vidjevsi da Vestendorp radi u korist Poplasena, cak i kada ga smjenjuje, uvece je ostavku podnio i Milorad Dodik. Iako su mnogo bili skloni da tu ostavku tumace demagoskim razlozima i da ce je skupstinska vecina odbiti ili cak prihvatiti, a Dodik nastaviti da vlada - stvari ipak izgledaju drugacije. Najprije, cak i ako je ostavka demagoska, Dodik je prosto prvi visoki funkcioner RS u njenoj istoriji koji je zbog necega podnio ostavku. Na kraju, ostavkom je tresnuo i Zivko Radisic, Srbi su izasli na masovne proteste uspjevsi da u Brckom skupe deset hiljada demonstranata, sto u bilo kojem gradu RS ne moze ni estradna zvijezda Jelena Karleusa. I sta sad? Bjesomucna visemjesecna borba za vlast u RS dozivjela je jedini logican zavrsetak, sto i nije neka steta. Bez vlasti su ostali svi, tacnije, svatili su da su pojeli jedni druge i da u svemu tome nema cime da se vlada. Osim toga, krah je dozivjela politika medunarodne zajednice u RS, koja se pokazala kao potpuna improvizacija suprotstavljena cinjenicama bez stvarnog cilja i plana. Naravno, nema razloga ni da se zali za tim. Glavni problem je, medutim sljedeci: svaki napor da se RS uspostavi kao demokratska zemlja kompromitovan je za jedno duze vrijeme, sto samo pokazuje beskrajnu nostalgiju medunarodnih faktora za vremenima Momcila Krajisnika. Medjunarodna zajednica i koalicija 'Sloga' prokockali su veliku priliku pokusavajuci da ubijede Srbe da biti demokrata u RS znaci biti u dobrim odnosima sa Vestendorpom. Zestoko podrzana od svih u RS koji su demokratiju shvatili kao sistem medjusobnih odnosa, 'Sloga' je prije godinu dana pocela da krcka kredit, koji nije mogao da traje dugo. Dio onih demokratskih snaga koje su je podrzavale uspjela je da korumpira, dio sa kratkim pamcenjem mimo svoje volje ponovo se priblizio SDS-u, a dosljednija trecina potpuno se distancirala i sa sve vise prava rezignirano ponavlja da su i ovi i oni jedno isto.

NOVA POLITICKA MAPA: U situaciji kada u RS nema ko da vlada, predsjednik parlamenta Petar Djokic sazvao je vanredno zasjedanje Skupstine, koje bi moglo potpuno izmijeniti politicku mapu u RS. Dodiku je poslije odluke za Brcko, kako se predvidjalo, naglo porasla brada i, premda tu treba jos vremena i truda da se dosegnu Poplasenova duzina, zadrtost i kvalitet, skupstinski savez 'Sloge' i poslanika iz Federacije tesko da moze opstati. Rizik da nastave sa Koalicijom CDBiH u 'Slogi' malo ko moze podnijeti u ovom trenutku tako da novi politicki savezi od nedjelje uopste nisu nemoguci. Istovremeno, crni petak RS dovoljno je veliki dogadjaj da bi koaliciju 'Sloga' ostavio bez novih unutrasnjih potresa i redefinisanja odnosa, koje moze da ide cak i do njenog definitivnog raspada. Zbog toga ne treba iskljuciti mogucnost da srpski poslanici, koji su se prvi put u istoriji RS uplasili sopstvenog naroda, bar zakratko uspostave neki stepen nacionalnog jedinstva, koje bi iz igre iskljucilo Bosnjake i Hrvate. Istina, oni nemaju pojma sta bi s tim jedinstvom, ali ono bi moglo da postane stvar prostog politickog instinkta, koji bi bar malo i nakratko ublazio dramu. Da je sve otislo dodjavola, ostaje kao konstatacija i Karlosu Vestendorpu, kome je smjena Poplasena ozbiljno zaprijetila oduzimanjem epiteta najuspjesnijeg stranog diplomate u BiH. Jer, razapet izmedju politickih principa, Dejtonskog sporazuma, stanja na terenu i zahtjeva iz Vasingtona, prema kojima se u savremenom svijetu moze napraviti sve pod uslovom da Amerika to dovoljno zeli - Vestendorpu nije preostalo drugo nego da bude covjek koji ce na terenu da izravnava sve te kontradikcije. Naravno, nema tog Vestendorpa cije snage u tom poslu nisu ogranicene. Poplasenovom smjenom, poslije koje ni sam nije nacisto sta da radi, Vestendorp je definitivno presao Rubikon i medunarodnu zajednicu u RS stavio pred neophodno redefinisanje politike. Prema jednoj od mogucnosti te redefinicije, RS ce i formalno postati medunardni protektorat, cime ce stvari bar dobiti pravo ime. Drugo rjesenje jeste medunarodno napustanje RS, djelimicno ili potpuno, sto bi oslobodilo Srbe da medusobno jedni drugima puste krv, za cime im vec dvije godine curi pljuvacka. Naravno, rijec je o podjeli RS, pri cemu bi istok i zapad pokusali za sebe da izbjegnu sudbinu crne rupe i time dobili dvije srpske crne rupe u BiH, sto nije rjesenje, ali bi barem svi mogli da kazu kako su sve pokusali. Trece rjesenje koje medjunarodna zajednica moze da kanalise u RS jeste stvaranje istinske demokratije, ako za to vec nije kasno. U svakom slucaju, RS je u petak usla u period kulminacije najvece krize, u kojoj nije ni sasvim bez sansi. Samo kada bi imao ko da ih iskoristi.

Zeljko Cvijanovic (AIM)