JEDNIMA MRAK, DRUGIMA NIKAD LJEPSE

IZETBEGOVIC I SLOBODA MEDIJA

AIM, Sarajevo 04.03.1999. Prvobitna novinska polemika izmedju glavnog i odgovornog urednika magazina Dani, Senada Pecanina, i novoimenovanog glavnog i odgovornog urednika Oslobodjenja, Mirka Sagolja, o tome ko su nezavisni mediji i koliko je u cijeloj toj prici Oslobodjenje nezavisno, dobila je novu dimenziju nakon sto se polemici prikljucio i clan Predsjednistva BiH, Alija Izetbegovic.

Sve je pocelo prije desetak dana kada je glavni urednik Dana gostovao na tribini Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99" i tom prilikom govorio o situaciji u kojoj se nalaze, te buducnosti koja ceka nezavisne stampane medije u Bosni i Hercegovini. Istom zgodom Pecanin je izrazio i cudjenje sto je novoizabrani urednik Oslobodjenja Mirko Sagolj, kao svoj prvi javni gest, ucinio posjet clanu Predsjednistva BiH, Aliji Izetbegovicu. To prije sto slican susret nije uprilicen I s predsjedavajucim Predsjednistva ili sa trecim njegovim clanom. (Cak i kada ostaje nejasno sta politicki lideri na vlasti imaju sa uredjivackom politikom nezavisnih novina) Dan kasnije Pecanin je ovo svoje cudjenje potvrdio i na stranicama Oslobodjenja gdje je u polemici sa Sagoljem izjavio da ga takva posjeta iznenadjuje zbog uvjerenja da upravo Alija Izetbegovic predstavlja rezim koji je ucinio sve u granicama svojih moci da unisti nezavisne medije ili da im barem oteza rad. "Da je Izetbegovic ikada imao na umu da pomogne Oslobodjenje, ne bi napravio Avaz i omogucio mu povlastice o kojima Oslobodjenje moze samo sanjati. U potpunosti se slazem sa kolegom koji je Izetbegovicev odnos prema Oslobodjenju upordio sa Tudjmanovim odnosom prema Srbima u Hrvatskoj: tek kada je ucinio sve da broj Srba u Hrvatskoj svede na manje od pet procenata, hrvatski je predsjednik navodno "pokazao zelju da im pomogne". Da je htio pomoci Oslobodjenju, Izetbegovic je to mogao na stotinu nacina prije nego sto je taj list pao na grane na kojima se sada nalazi," napisao je Pecanin.

Nedugo zatim, Izetbegovic je odaslao otvoreno pismo u dva novinarska udruzenja i Nezavisnoj komisiji za medije i zatrazio da se oni odrede da li je, kao drzavni funkcioner, bilo kojim potezom gusio slobodu medija. "Sve do ove tvrdnje vjerovao sam sasvim obranuto : da sam ja ucinio sve u granicama svoje moci da zastitim slobodu medija. Vjerovao sam tako jer sam se usprotivio uvodjenju cenzure i stitio pravo na slobodnu rijec u najtezim ratnim vremenima, jer nikada nisam naredio bilo kojem mediju da objavi ili ne objavi nesto, jer nikada nijedan novinar nije sudjen za ono sto je napisao, itd. Koliko znam, i oni koji me ne vole priznavali su ovu cinjenici, pa i sam Pecanin u nekim ranijim danima," napisao je clan Predsjednistva BiH. On je na kraju pozvao novinare i njihova udruzenja da otvoreno kazu je li i kako gusio njihov rad, a s druge strane, ako nije tako, da smognu snage i, takodje, to javno priznaju.

Prepiska je nastavljena, pa je glavni i odgovorni urednik Dana Senad Pecanin uzvratio na Izetbegovicevo pismo kratkim saopcenjem u kojem, izmedju ostalog, kaze: "Pismo gospodina Izetbegovica predstavlja providan pokusaj da skine vlastiti dio odgovornosti za tesku situaciju i okruzenje u kojem djeluju nezavisni mediji na dijelu BiH na kojem ima apsolutnu i neogranicenu vlast. Svojim cestim i neutemeljenim napadima na novinare nezavisnih medija upravo je gospodin Izetbegovic glavni pokretac hajke i atmosfere pogroma uperene ne samo protiv novinara, vec i njihovih porodica. Zar zaista treba dokazivati utjecaj koji imaju neosnovane optuzbe gospodina Izetbegovica na racun novinara? Podsjecam, hajka na nezavisne novine, koju je Izetbegovic inicirao, urodila je plodom: lokalne siledzije od tada sebi daju za pravo da upadaju u novinarske redakcije i izivljavaju se nad zaposlenim, ispred novinskih ureda eksplodiraju bombe ciji podmetaci nikada nisu otkriveni, policija je prinudjena pruzati 24-casovnu zastitu redakcijama i porodicama zaposlenih, sudski procesi protiv novinara zavrsavaju se presudama koje medjunarodni posmatraci nazivaju sramnim, novinari nezavisnih medija su stalna meta blacenja od medija nad kojima gospodin Izetbegovic ima punu kontrolu", kaze Pecanin. On nadalje porucuje da tek onda kada Izetbegovic bude u stanju da procijeni i vlastiti dio odgovornosti za situaciju u kojoj su dovedeni mediji, onda ce i BiH imati vise sansi da se izdvoji iz grupe zemalja u kojoj se nalazi zajedno sa Mongolijom, Jugoslavijom, Gruzijom, Kazahstanom, Armenijom, a koje povezuje represivan odnos rezima prema univerzalnom pravu na slobodu stampe. "Ovom prilikom pridruzujem se zahtjevu gospodina Izetbegovica za javnom deatom o polozaju nezavisnih medija, nadajuci se da postojeci mrak nakon nje nece postati gusci", kaze na kraju saopcenja glavni i odgovorni urednik Dana.

U anketi, koju je nakon ove polemike proveo sarajevski list Oslobodjenje (oko kojeg je uostalom i pocela cijela ova prica) medju urednicima bosanskih medija o tvrdnjama Pecanina i Izetbegovicevom odgovoru misljenja su bila podijeljena. Glavni i odgovorni urednik Slobodne Bosne Senad Avdic tvrdi sljedece: "Senad Pecanin je, dakle, kritizirao glavnog i odgovornog urednika Oslobodjenja zato sto je ovaj posjetio Izetbegovica, a poznato je, zakljucuje Pecanin, kako Izetbegovic ne voli i ne pomaze nezavisne medije.To je citava optika glavnog urednika Dana! Postoje, dakle, ljudi koji pomazu i ne pomazu, daju i ne daju pare i to je njegova primarna i jedina selekcija. Ovi prvi (koji pomazu i daju) makar se radilo o prononsiranim kriminalcima, dokumentiranim mafijasima ili cak ubojicama, su dobri, demokraticni, pluralisticni. Oni drugi (koji ne pomazu i ne daju) su tlacitelji, tirani, diktatori. I tu se, naravno, zaboravlja, najvaznija cinjenica: nezavisni mediji koje bi pomagao predsjednik jedne stranke ili kolektivni predsjednik jedne drzave automatski bi prestao biti nezavistan. Kada je o Aliji Izetbegovicu rijec, on je nepogresivo razumio osjetljivost medjunarodne zajednice prema sferi slobode medija. On dobro zna da je sloboda medija tijesno povezana sa njegovim, Izetbegovicevim, osobnim, demokratskim legitimitetom. A njemu je jako stalo da ga se dozivljava kao demokratu. Kada ga ponesu emocije, tacnije, kada se osobno osjeti pogodjenim odvali nesto tipa "magazina neprijateljske naravi" ili "novinara-prostitutki", nakon cega se vrlo brzo korigira tvrdeci da nije rekao ono sto je kazao. I njegovo posljednje pismo novinarskim udruzenjima ja shvatam tako. Zato na njegov javni upit da li je on gusio slobodu medija, javno odgovaram: Nije! Da li je to dokaz njegove demokraticnosti? - Nije! To je dokaz njegove lukavosti", izjavio je Avdic.

Dopisnik HINE iz Sarajeva, Ranko Mavrak, govori kako je navode Pecanina razumio kao ukazivanje na cinjenicu da u Bosni i Hercegovini ne postoje demokratski okviri koji bi sami po sebi jamcili potrebnu slobodu medija. "Ja se s takvom konstatacijom apsolutno slazem, jer da nije tako statusom i slobodom medija ne bi se morale baviti tolike menarodne organizacije koje djeluju u BiH. Istina je da na teritoriju koju je tijekom rata kontrolirala Armije BiH nije formalno uvedena cenzura, ali to ne znaci da je to bila oaza medijske slobode. Ja sam siguran da bi i gospodin Izetbegovic, kao i veliki broj njegovih suradnika bio sretan da u BiH postoje samo oni mediji koji nece postavljati nezgodna pitanja. To je, zapravo, logika vlasti", kazao je Mavrak.

Glavni i odgovorni urednik Dnevnog avaza, Mensur Osmovic, pak, vjeruje da u BiH postoji potpuna sloboda medija. Izetbegovicevo pismo on ocjenjuje kao "neuobicajen, ali hrabar i posten potez": "Izetbegovic je bacio rukavice u lice svima nama koji radimo u medijima i sada zaista trebamo imati snage i odgovornosti da se javno oglasimo i kazemo je li Izetbegovic u pravu ili nije. Ja za dvije godine, koliko obavljam duznost glavnog i odgovornog urednika Avaza, nikada nisam imao poziv iz Izetbegovicevog kabineta niti od bilo koga iz SDA sa zahtjevom da nesto trebam ili ne trebam objaviti. Mi u Avazu radimo rukovodeci se profesionalnom mjerom. Dakle, tvrdim da nije bilo gusenja medija", kazao je Osmovic i zakljucuje: "Pecanin u svojoj novini neosnovano pljuje po ljuduma na funkcijama. To vjerovatno cini i da bi se dodvorio nekim svjetskim krugovima i za svoje tekstove dobio saku dolara ili maraka. Ne vjerujem onima koji stalno masu parolom - mi smo nezavisni".

Glavni i odgovorni urednik Oslobodjenja, Mirko Sagolj, dopusta mogucnost da iskustva svih redakcija, kada je rijec o odnosu Alije Izetbegovica prema javnoj rijeci, nisu ista: "Kada je rijec o mom osobnom iskustvu, mogu mirne duse reci da nikada u svojoj novinarskoj karijeri nisam pisao s manje vanjske i unutarnje stege nego u posljednjih deset godina, nakon sto su novinari Oslobodjenja 1990. godine proglasili svoj list vanstranackim i nezavisnim. Od tada nijedno slovo iz mojih tekstova nije dovedeno u pitanje. Ono sto sam i kako sam napisao, bilo je i objavljeno. Kada je rijec o odnosu gospodina Izetbegovica prema Oslobodjenju i njegovoj uredjivackoj politici, Redakcijski kolegij jednodusno ocjenjuje da Izetbegovic nikada ni u kakvoj formi niti je vrsio pritisak na urednike i novinare, niti je od njih trazio da o nekoj temi pisu ili ne pisu. Doduse, pojedinci iz Izetbegovicevog okruzenja su povremeno nasrtali na Oslobodj|enje, ali ti nasrtaji nisu ostavljali posljedice za nezavisnu i nestranacku uredjivacku politiku naseg lista. I sam Izetbegovic je imao ozbiljnih primjedbi na nacin kako Oslobodjenje pise o pojedinim pitanjima, davao je povremeno i kriticke primjedbe na racun nekih stavova Oslobodjenja, ali to ne znaci da je time utjecao na nasu nezavisnu uredjivacku politiku", kaze Sagolj.

Glavni i odgovorni urednik Radija BiH Esad Cerovic naglasava da svako treba da ima pravo da kaze ono sto misli i da on ne zna da li je Izetbegovic vrsio pritiske na Senada Pecanina ili neke druge novinare: "Ono sto znam je da nikada iz kabineta Alije Izetbegovica ili njegovih saradnika nije vrsen pritisak da se objavi neka informacija. Kada je rijec o zavisnim i nezavisnim medijima, moje je misljenje da takvi ne postoje, vec da postoje profesionalni i neprofesionalni. Ako govorimo posteno, onaj koji daje pare nezavisnim medijima ocekuje i da ti mediji na odredjeni nacin proteziraju njihovu politiku. Sto se tice Izetbegovica i njegovog obracanja, mislim da se covjek najnormalnije obratio novinarskim udruzenjima i oni treba da mu odgovore - da li je bilo pritisaka, kakvih, ko ih je vrsio i zbog cega? Ja mislim da Izetbegovic nije gusio nezavisne medije", tvrdi Cerovic.

Slicnog stajalista je i direktor NTV Hajat Elvir Svrakic koji ne dovodi u sumnju da li je Pecanin ili neko drugi bio izlozen protiscima, ali naglasava da on i njegovi novinari nisu imali takva iskustva:"Tokom sedam godina nijedna sugestija nije stigla iz kabineta gospodina Izetbegovica, niti ljudi sa vlasti, iako smo cesto imali kriticke priloge. Kada je rijec o nezavisnim medijima, mislim da gusenja dolaze sa druge strane, od medjunarodnih organizacija koje donose takve zakone za medije koje samo stete slobodi rijeci", zakljucuje Svrakic.

Urednica OBN, Duska Jurisic, nije zeljela reci svoje misljenje o tome da li se gusi i otezava rad nezavisnih medija: "Ne zato sto se plasim ili nemam misljenje o tome vec sto takva pitanja i odgovori moraju biti adresirani na pravu adresu". "Nas kolega Senad Pecanin iznio je svoje ocjene i Izetbegovic je trebao da odgovori njemu, a ne novinarskim udruzenjima i Nezavisnoj komisiji za medije. Ovom igrom gluhih telefona na kraju ce se izgubiti sustina, a sustina je - sloboda medija", rekla je Duska Jurisic.Dzevdet Tuzlic, urednik Radija Fern, smatra da je "nastup Pecanina robustan, cak se ponekad svodi na neukusne recenice na racun Izetbegovica", sto se, kako kaze Tuzlic, treba shvatiti navodnom novinarskom kurazi. "A s druge strane, Izetbegovicev argument kako se trudio da stiti slobodu medija i da se usprotivio uvodjenju cenzure... Pa, zar je drugacije moguce da se ponasa? Imam osjecaj da ne trazi potvrdu o svom doprinosu slobodi medija, vec da Pecanina "popljuje" novinarska bransa, posto neprimjerenim smatra da to sam ucini".

Medjutim, glavna i odgovorna urednica AIM-a, Drazena Peranic se slozila sa konstatacijom Senada Pecanina da je nelogicno da novi glavni i odgovorni urednik Oslobodjenja posjeti clana drzavnog Predsjednistva i lidera vladajuce stranke. Komentirajuci slobodu javne rijeci ona je kazala da misli da je Izetbegovic izvrsio zamjenu teza - niti Izetbegovic niti bilo ko drugi iz vlasti nema kome da poklanja ili oduzima pravo na slobodu izrazavanja, da propisuje ili da ukida cenzuru: "Njihova je obaveza da obezbjede uvjete u kojima ce novinar moci uistinu nezavisno raditi. Pitanje je, dakle, moze li se novinar osjecati slobodnim ili zasticenim u sredini u kojoj je upitna nezavisnost sudstva, u kojoj su izvori informacija dostupni novinama koje preferiraju vladajucu stranku, u kojem je trziste limitirano utjecajem ljudi iz vladajucih stranaka ili u kojoj ni nakon par godina policijski organi nisu zavrsili istragu oko ubistva novinara u Zavidovicima, paljenja lokalne televizijske stanice, prijetnji ili fizickih ataka na novinare. Ako gospodin Izetbegovic nije nikada osobno onemogucavao rad nezavisnih medija, sto je vjerovatno tacno, ne vjeujem da ne zna koliko pozicija vlasti omogucava koristenje bezbroj netransparentnih nacina da se cenzurira medijski rad. Uostalom, kada se stvori politicko okruzenje u kojem novinari danas rade, cenzura je izlisna", rekla je glavna i odgovorna urednica AIM-a.

Glavni i odgovorni urednik Nezavisne radio-televizije Studio 99 tvrdi da raspolaze nepobitnim cinjenicama kje govore u prilog da je medij na cijem je celu bio izlozen gusenju: "Kako drugacije tumaciti dogadjaj od 12. septembra 1995. godine kada je na NTV Hayat gospodin Alija Izetbegovic kazao da Studio 99 laze nakon sto smo anketirali gradjane o priznanju Republike Srpske. Nekoliko dana kasnije Studio 99 je zapaljen, a da nikada, izuzev jedne izjave Edhema Bicakcica da smo to sami uradili, nismo dobili zvaniccan izvjestaj. Kako tumaciti to sto 99 nije dobio frekvenciju za cijelo podrucje BiH, a da je poslije toga ta mogucnost data medjunarodnoj organizaciji koja je registrovana u Londonu i zove se OBN. Kako tumaciti poziciju u kojoj se nalazi Studio 99 i drugi mediji, a nalaze se pred ekonomskim kolapsom, a da se istovremeno za Kantonalnu televiziju iz budzeta Kantona Sarajevo izdvaja tri miliona DEM? Imam i personalnih pitanja - kako objasniti da glavni i odgovorni urednik Studija 99 jos od 1993. godine ne moze da se vrati u svoj stan. Naravno, ne mislim da je sve ovo smislio i uradio Alija Izetbegovic, ali sam uvjeren da ovi i slicni podaci nisu nepoznati siroj javnosti, pa i gospodinu Izetbegovicu", izjavio je Adil Kulenovic.

Dan nakon ankete koju su, pored Oslobodjenja, provela i druga dva dnevna lista u BiH, oglasili su se i oni kojima je Izetbegovic i uputio pismo: Nezavisna unija profesionaolnih novinara BiH i Savez novinara BiH. Ovi prvi podsjetili su da je sloboda medija u BiH pocela jos prije prvih visestranackih izbora, a nastavljena u najtezim okolnostima agresije na BiH. Stepenom osvojenih sloboda ponosili su se i novinari, a za tadasnje Predsjednistvo to je bio znacajan argument pred svijetom da se i u najtezim trenucima u mladoj drzavi cuvaju zaceci i korijeni demokratije: "Po zavrsetku rata doslo je do pojave novih medija razlicitih orjentacija i opredjeljenja, sto je izazvalo podjelu po sadrzaju, politickom opredjeljenju i trzisnoj orjentaciji. U tom periodu utjecaj stranaka na vlasti, a posebno u nizim strukturama postao je veoma ocit i mnogi mediji su se suocavali sa problemima slobode izrazavanja. U BiH postoji veliki broj medija i svaki od njih se, u okviru svojih sposobnosti i prema uredjivackoj politici borio za profesionalno i slobodno pisanje. Stepen slobode koji je osvojen zasluga je novinara, a ne politicara, pa ni Vas osobno", kazu, izmedju ostalog, clanovi Nezavisne unije profesionalnih novinara.

Novinari okupljeni oko Saveza novinara, pak, navode da podaci sa kojima oni raspolazu ne govore u prilog tezi o medijskom ropstvu i nesnosljivim stegama. Savez novinara BiH, kako veli njen predasjednik Edis Mesihovic, u posljednjih nekoliko godina nije dobio nijednu prestavku svojih clanova ili redakcija kojom je trazena zastita zbog ugrozavanja prava na rad: "Savez novinara BiH takodjer nije upoznat ni sa eventualnim problemima koje su novinari imali sa gospodinom Izetbegovicem i njegovim kabinetom. Naprotiv," tvrde clanovi ove novinarske udruge.

Ovdje nije kraj price jer se Dnevni avaz oglasio tekstom u kom donosi pricu o nejedinstvu unutar Nezavisne unije profesionalnih novinara: "Saopcenje Unije nisu potpisali svi clanovi Predsjednistva Unije, cak niti svi oni clanovi koji su prisustvovali sastanku na kom je kreirano saopstenje", pise Avaz i dodaje da jedan od onih koji nisu potpisali, a bili su prisutni jeste Asim Metiljevic, clan Predsjednistva Unije i novinar Slobodne Bosne. Metiljevic o svom nepotpisivanju kaze: "Prisustvovao sam sjednici, ali nisam zelio potpisati saopcenje sa kojim se ne slazem. Izjava Senada Pecanina da je clan Predsjendistva BiH Alija Izetbegovic uradio sve da ugusi slobodu medija jednostavno nije tacna. Pecaninove tvrdnje nisu tacne jer na prostoru koji se nalazi pod kontrolom Stranke demokratske akcije postoje veoma razvijeni mediji, kako elektronski tako i printanih. Imamo "Slobodnu Bosnu", "Dane", "99", "Polikitu", "Alcak". Na desetine slobodnih medija koji mogu slobodno raditi", veli Metiljevic. Metiljevic je dalje dodao da se ocjenjivanje stepemna medijske slobode moze vrsiti samo metodom komparacije - ako se kao referntne tacne uzmu Jugoslavija, Republika Srpska i Hercegbosna, onda je dio BiH pod kontrolom SDA ambijent u kojem postoji zavidan stepen medijskih sloboda i to ne samo sada nego i tokom rata: "To nije direktna zasluga ove vlasti niti Alije Izetbegovica vec su se novinari izborili za to. "Zasluga" ove vlasti je samo u tome sto nisu ugusili i onemogucili razvoj medijskih sloboda. To je fakat i to se zaista mora priznati i zbog toga mislim da stav Senada Pecanina nije tacan", kazao je Metiljevic za Dnevni avaz. On je rekao i to da je na sastanku Predsjendisptva Unije saopcenje usaglasavano vise sati i da ga on na kraju nije potpisao jer se nije slagao sa napisanim. Metiljevic je dalje komparirao i stanje u drugim dijelovima BiH rijecima da u Hercegbosni postoji Slobodna BiH koja se stampa u Splitu, a u RS ne postoji niti jedan nezavisni medij, vec samo oni koji podrzavaju koaliciju Sloga i oni koji podrzavaju SDS i Radikale: "Ovdje imamo zaista jedan zamah razvoja medija, mozda cak i paradoksalan", veli Metiljevic.

Da li ce cijela polemika biti okoncana ukljucivanjem Nezavisne komisije za medije ili ne, pokazace se u narednih nekoliko dana, tek generalni direktor ove Komisije, Krister Thelin odgovorila je na otvoreno pismo Alije Izetbegovica pismom koje pocinje rijecima kako je nadahnjuje i sama priroda polemike nastale izmedju vodecih novinara i Predsjednistva, te da je to samo po sebi pokazatelj slobode medija u BiH: "Svi mi nastojimo da ojacamo ovu slobodu u najsirem smislu, imajuci u vidu ne samo odsustvo cenzure nego i oslobadjanje medija od stranacke politicke kontrole koja utice na pogresno prezentiranje informacije i ideja javnosti. U isto vrijeme politicke vodje u svim zemljama imaju pravo ocekivati od novinara da prate visoko moralne standarde u smislu tacnosti, pravednosti i pristojnosti. Medjutim, politicari u demokratskim drustvima takodje imaju duznost da postuju profesionalizam cetvrte sile i da podrzavaju njene napore da pomno ispituje i kritizira", pise u pismu direktorice Nezavisne komisije za medije. Thelinova je pismo zavrsila svojim uvjerenjem kako Nezavisna komisija, saradjujuci sa razlicitim udruzenjima novinara u BiH na razvoju sistema "profesionalne samoregulacije na etickom kodeksu za stampu", cini znacajan progres prema zadatom cilju - kodeksu.

Sandra KASALO AIM Sarajevo