Bespovratna karta za raj

Godisnjica crnogorskog referenduma za SRJ

Djukanovic nikad ni u svom predizbornom nastupu, ni docnije, nije razjasnio sta mu to stvarno znaci -"SRJ sa altrenativom". Bulatovic nikad nije ni nagovijestio da je spreman da mirno prihvati rezulate glasanja o sudbini Crne Gore ako oni ne budu po njegovoj volji. Vojska Jugoslavije, se vec izjasnila da nju odluke crnogorske skupstine i crnogorske vlade - ne obavezuju. Milosevic po obicaju cuti i radi

AIM, PODGORICA 02.03.1999.

U ponedjeljak, 1. marta, naravnilo se sedam godina od kad su crnogorski drzavljani na pitanje svojih vlasti - svidja li ima se da "Crna Gora kao suverena republika nastavi da zivi u Jugoslaviji, potpuno ravnopravno sa drugim jugoslovenskim republikama koje to budu zeljele" - rekli istorijsko - da. Jubilej zaceca SRJ, ovoga marta, srela je mukla tisina. Jedino su, uspomenu na slavne dane pokusali da evociraju crnogorski liberali. "Treba li podsjecati gradjane Crne Gore na formulaciju samog referendumskog pitanja koje je predstavljalo najobicniju prevaru, a trebalo da zbuni glasace, ili cinjenicu da je referendum sproveden u periodu kada je u Crnoj Gori vladala ratnohuskacka DPS histerija, a Crna Gora se nalazila u ratnom okruzenju.

LSCG podsjeca gradjane da referendumom nije doslo do zblizavanja izmedju srpskog i crnogorskog naroda, kako je tada manipulisala DPS, vec je tim cinom Crna Gora predata na tacnu rezimu Slobodana Milosevica, kako bi mogao nastaviti rat u ime laznog jugoslovenstva i toboznje brige za srpstvo".

Ni ova njeznost Liberalnog saveza nikoga nije isprovocirala da prekrsi zavjet sutnje. Bilo je precih poslova. Na dan referendumskog rodjendana svi ovdasnji mediji objavili su dvije vijesti koje sasvim precizno docaravaju dostignuca modernog federalizma cija je istorijska misija bila da dokine sve republicke medje i barijere. Ovako, pjeva osvojena ustavna sloboda : " Svih 68. radnika carinarnica u Podgorici i Baru kojima je prije nekoliko dana direktor Savezne uprave carina Mihalj Kertes potpisao rjesenje o preseljenju u carninranice po raznim gradovima u Srbiji odlucili su da ne ispostuju nalog svog direktora". Ili: "Dvocasovni razgovor iza zatvorenih vrata u privrednoj komori Jugoslavije sa predstavnicima savezne i srpske administracije o teskonama u trgovini izmedju federalnih jedinica zavrsen je bez konkretnih zakljucaka".

Malo prije toga izmedju crnogorskih vrhova i Vojske Jugoslavije razvila se ziva diskusija na temu - ko odlucuje hoce li crnogorsko kopno, more, nebo i ljudstvo, kad zatreba, biti pusteni u ratni pogon. I povodom Kertesovih radnih aktivnosti i u slucaju eventulanih patriotskih radnji VJ protiv NATO pakta digla se ogromna patriotska prasina, u kojoj su se nekako zaturile izvjesne sitnice. Savezni direktor carina stvarno raspolaze ustavom zagarantovanim pravom da po "potrebi sluzbe" razmjesta crnogorske carinske sluzbenike dje nadje za shodno, a da za to nista ne pita nikoga u Crnoj Gori. Od svih vaznih vojnih poslova, posto je u skladu sa zahtjevima savremenog federalizma, ukinula svoju teritorijalnu odbranu, Crnoj Gori je u nadleznost ostalo da za potrebe sluzbe radja i njeguje zivu silu. Sve je to zasadjeno zabljackim principima, a oni su, kao sto je znano, klicu zametnuli na referndumu devedeset druge.

U Crnoj Gori je sada ruzicasta situacija. Narodna stranka i Socijaldemokratska partija - clanice vladajune koalicije - javno i odavno tvrde da je referendum o ulasku Crne Gore u SRJ bio nedemokratski, i nelegitiman. Socijaldemokrate predlazu da se tekuca federacija dogovorom izmedju Srbije i Crne Gore mirno preoblikuje u asocijaciju suverenih drzava. Narodnjaci ostaju privrzeni zjednickoj drzavi, ali traze da se o tome u fer uslovima izjasne gradjani i Srbije i Crne Gore. Demokratski pedigre i izvedbu refrenduma zasad jedino ne dovode u pitanje Demokrtska partija socijalista Mila Djukanovina, i Socijalisticka narodna partija Momira Bulatovina. To nimalo ne smeta da u dnevnom saobranaju izmedju pripadnika nekad jedinstvene Partije rijec - izdajnik - postane redovnija od zareza. "Crna Gora nije Slovenija. Crna Gora je sastavni dio Jugoslavije, ona zeli da pod regularnim uslovima zivi u SRJ da doprinosi napretku, prosperitetu i demokratiji. Ali, Crna Gora nece dozvoliti da se njome vlada uz pomoc crnogorskih izroda" - tako se brani crnogorski predsjednik Djukanovic, od optuzbi da potajno snuje samostalnu Crnu Goru. " Odluke crnogorske vlade su antijugoslovenske, anticrnogorske i protivustavne, i podrivaju nedjeljivi odbrambeni sistem Jugoslavije" - ne posustaju ni redovi Momira Bulatovina.

Od svega tu je jedino jasno da Crna Gora nije Slovenija. Podijeljena iznutra, okovana dvostrukim sankcijama, ona pjeni od navala strasti i bespomocnosti da odredi svoj put.. Realno govoreci, citav Djukanovinev grijeh prema novom "jugoslovenstvu " u tome je sto je on preozbiljno shvatio referendumsku pricu o "apsolutnoj ravnopravnosti", i sto je ispoljio nezgodnu ambiciju, da od SRJ gradi Jugoslaviju.

"Nema apstraktnog jugoslovenstva. SRJ je ono sto se dogovore Srbija i Crna Gora" - istrajno ponavlja crnogorski predsjednik. On i njegova DPS i dalje ispoljavaju javnu vjeru da se ta transformacija SRJ moze obaviti u okvirima zabljackog ustava - treba se samo strpiti da ode Milosevic. U Socijalistickoj narodnoj partiji racunaju, da je zadatak SRJ nesto drukaciji. "Referndumom smo omogunili da se ne ugasi vjekovna teznja Crne Gore da bude bastion srpstva i jugoslovenstva" - porucio je odmah poslije pohoda na kutije, u svojstvu prve crnogorske glave, Momir Bulatovin. Kako tada - tako danas.

Sve do raskola u vrhu DPS -a Crna Gora je smjerno vrsila otadzbinski dug. I narodni socijalisti vjeruju da je zabljacki ustav, solidna osnova za bujanje bezgranicnog jugoslovenstva - treba samo sacekati pogodan trenutak da narod zbaci nenarodni rezim Mila Djukanovina. U medjuvremenu SRJ funkcionise kao zbir dva - solidno ogradjena bunkera.

Tu se, naravno, desavaju raznoliko, neocekivani obrti. Neko vrijeme su vodeci ljudi iz koalicije " Da zivimo bolje", na svaki faul iz Beograda zveckali prijetnjom da ce Crna Gora preispitati svoj drzavni status u SRJ. Onda je tu ideju dograbila SNP. Njeni predstavnici, optuzujuci crnogorski vrh "da hoce krijuci, iza ledja naroda, da otcijepi Crnu Goru", evo neko doba, svaki cas traze hitno zakazivanje referenduma. Djukanovic im redovno otpozdravlja da u Crnoj Gori jos nijesu potrosene zalihe jugoslovenstva te da ce ona uspjeti da na svoj reformski put prevede i Srbiju. Jedino ako Kosovo dobije status trene federalne jedinice - svi partneri u vladajunoj koaliciji najavljuju obavezan referendum.

Stvarnost je jos komplikovanija od vladajuce price o njoj. Niko ne moze precizno izmjeriti, ali razni pokazatelji govore da je danas na pitanju svog drzanog statusa Crna Gora raspolucena - kao jabuka. Linija podjela, ide kroz skoro svaki crnogorski dom. Dovoljna je jedna olujna noc, iskra, pa da svijet tek vidi, kako izgleda pravi bratoubilacki rat.. U tu pojedinost dobro su upuneni i = Milosevic, i Bulatovic, i Djukanovic pa, normalno, kad god zafali, pojacavaju dozu straha, do mjere kad se citav zivot u Crnoj Gori svede na bespomocno cekanje sudbine.

Koalicija " Da zivimo bolje", nikad , ni u svom predizbornom nastupu, ni docnije, nije razjasnila sta joj to stvarno znaci " SRJ sa altrenativom". SNP, nikad nije ni nagovijestila da je spremna da mirno prihvati rezultate glasanja ako oni ne budu po njenoj volji. Vojska Jugoslavije, se vec izjasnila da nju odluke crnogorske skupstine i crnogorske vlade ne obavezuju. Milosevic po obicaju cuti i radi.

Svi ovdje znaju: kad medjunarodna zajednica sklopi ukrstenicu za Kosovo i Srbiju, Crnoj Gori ce biti dockan da za dnevni red svjetske politike kandiduje vlastiti drzavni status. Znatan dio crnogorskih gradjana, zivjece u uvjerenju da je njihovoj zemlji na referendumu 92. ukradena sansa da slobodno bira. To je najtvrdja podloga za buduce crnogorske potrese; najjaca garancija da ce drevne crnogorske podjele nadzivjeti i dvadeseti vijek.

ESAD KOCAN (AIM)