POMOR OMLADINSKIH KULTURNIH PROSTORA

AIM, ZAGREB, 2.3.1999. U zadnje vrijeme u Zagrebu su donedavno kultni omladinski kulturni prostori naprasno poceli odumirati. Neke od njih ta je sudbina zadesila odmah nakon prvih visestranackih izbora. "Od konca osamdesetih, pa do kraja 1990. godine cinilo se da pocinje zlatno razdoblje u kulturi na ovim prostorima. Ne znam, mozda je svijest o gubitku vlasti i mogucim politickim promjenama unutar tadasnjeg politickog sustava omogucila veci prodor slobode i u kulturu. Kada smo 1990. dobili na koristenje prostorije u Galeriji Studentskoga centra, mislili smo da je alternativna kultura, napokon, dosla na svoje. Iluzija je, medjutim, kratko trajala", prisjeca se Damir Bartol-Indos, idejni zacetnik alternativne glumacke skupine "Kugla- glumiste". Iluzija je, naime, trajala svega devet mjeseci. U tih devet mjeseci u prostorijama SC-ove Galerije dogadjale su se, iz danasnje perspektive gledano, nevjerojatne stvari: performansi, gostovanja stranih glazbenih i kazalisnih skupina, izlozbe... Buduci da tadasnji ravnatelj SC-a Damir Keber nije bio birokrat autoritarnog mentalnog sklopa, koristenje prostora nije bilo programski uvjetovano.

"Financijsku potporu za svoj alternativni program dobivali smo od Centra za kulturnu djelatnost omladine. Dolaskom Cvitana Milasa na mjesto ravnatelja Studentskog centra, vrata Galerije za nas su odjednom postala zatvorena", kaze Zlatko Buric-Kico, suosnivac "Kugla- glumista". Cvitan je Milas clanove i poklonike "Kugla-glumista", te alternativne kulture uopce, najurio iz SC-ove Galerije, jer su, prema rijecima Nikole Periskica, dugogodisnjeg SC-ova direktora kulture, clanovi glumacke druzine bili financijski neumjereni. Bartol i Buric, medjutim, ne dijele Periskicevo misljenje: oni, naime, smatraju da je razlog izbacivanju Milasovo poimanju kulture kojemu je, po svemu sudeci, gadljivo sve sto izlazi iz okvira gange, rere i guslanja.

"Nije stvar u alternativnoj kulturi, nego u strahu da ljudi koji proizvode tu kulturu ne uruse postojeci autoritarni sustav uniformiranja ljudi. Naprosto, rijec je o strahu da se time ne ugrozi postojeca vlast. Alternativna je kultura politicko pitanje, jer proizvodi odredjeni svjetonazor, pa se u skladu s njim ljudi ponasaju, dozivljavaju svijet oko sebe i, na kraju krajeva, zive u skladu s tim svjetonazorom. Stoga mislim da je 'Kugla' izbacena iz SC-ove Galerije zbog politickih, a ne tih izmisljenih razloga. Ako se ima novaca za tamburice i drugi folklorni kiceraj, onda novac ne moze biti opravdanje Milasovu potezu", kaze Zlatko Buric.

Izbacivanje alternativnih kulturnjaka iz galerije bilo je samo uvertira Milasovoj devastaciji i marginalizaciji kulturne djelatnosti Studentskog centra, koji je sedamdesetih i osamdesetih godina bio istinsko popriste zagrebackih kulturnih zbivanja. "Dinamicna i progresivna kulturna djelatnost unutar Studentskog centra, posebice SKUC-a u Studentskom domu 'Stjepan Radic', znacajno je doprinijela urbanoj kulturi Zagreba. Primjerice, Radio 101 poceo je kao studentski razglas", kaze Periskic. No, ocito je da to Milasu nisu bili valjani razlozi za nastavljanje studentske kulturne tradicije. Za njegova je mandata, naime, iz studentskog zivota izbacen veliki dio kulturnih sadrzaja, a prostori koji su u SC-u i studentskim domovima bili predvidjeni u te svrhe godinama su zjapili prazni. Inicijative da se ozive puste i nekoristene, ili rijetko koristene prostorije, tesko su se realizirale, jer su nailazile na neprobojni zid kojemu je ime Cvitan Milas.

"Htjeli smo organizirati koncert domace i strane alternativne glazbe, pa smo u tu svrhu od ravnatelja Milasa trazili dvoranu 'Pauk' u studentskom domu na Savi. Milas je to odbio, premda je dvorana, uglavnom, odisala nepodnosljivim vonjem praznine", kaze Kornel Seper, voditelj zagrebackog Udruzenja za razvoj kulture. Tek sada, kad je na mjesto ravnatelja dosao Zdenko Protudjer kulturni program zagrebackog Studentskog centra lagano se budi iz dugogodisnjeg tvrdog sna, dok bi prostorije SKUC-a u Studentskom domu "Stjepan Radic", navodno, trebale dozivjeti svoju kulturnu renesansu zahvaljujuci predstojecim vojnim igrama. Dakle, prostori unutar zagrebackog SC-a, koje su godinama zjapili prazni i neiskoristeni, mogli bi ponovno kulturno ozivjeti, i to zahvaljujuci blistavoj ideji hrvatske vlasti, koja se dosjetila organizirati spektakularni kulturni dogadjaj - vojne igre.

"Etatisticki i konzervativni pristup kulturi na ovim prostorima zatvorio je mogucnost da se ona manifestira i pojavljuje u svim svojim oblicima, dakle i kao subkultura, ulicna kultura, u urbanom pejzazu grada. Sklonost zatvorenim kic formama negira otvoren pristup kulturi, koji se prije svega javlja kao odgovor na etablirane 'vrijednosti', kaze SDP-ova vijecnica u zagrebackoj Gradskoj skupstini Ljiljana Stokalo. Koliko je aktualna hrvatska vlast daleko otisla u svojoj bolesnoj potrebi da sve ukalupi u postojecu nacionalnu ideologiju, dovoljno govori cinjenica da se veliki broj nekadasnjih Domova kulture ili prostora koji su nekad sluzili u kulturne svrhe, ako nekome vec nisu prodani ili dati u najam po smijesno niskim cijenama, radije ostavljaju da zjape prazni ili do kraja neizgradjeni, nego da se njima koriste zainteresirani kulturni entuzijasti.

Naime, nekadasnji prostor Omladinskog kulturnog centra u sredistu Zagreba danas dijele Hard Rock caffe, Thalia, Atrij, Theatar Caffe i B.P. Club. Receni je prostor, u gradskome vlasnistvu, a grad ga je dao na koristenju Zagrebackom kazalistu mladih. Tadasnji ravnatelj ZeKaeM-a Igor Mrduljas dopustio je vladajucim strukturama da se prostor iznajmi vlasnicima spomenutih kafica. Prema kojim je kriterijima i pod kojim uvjetima grad iznajmio taj prostor pitanje je na koje javnost nije dobila odgovor. Prostor danasnjeg Grand Theatar Caffea trebao je biti foaje Zagrebackog kazalista mladih, ali ga se zidom odvojilo od kazalisnog prostora i pretvorilo u samostalni ugostiteljski objekt, na kojemu novac zaradjuje mladji Predsjednikov sin Stjepan Tudjman.

"Kao sto se drzavna politika zatvorila u mitove i legende, gdje postoje nedodirljive politicke ikone, tako se i 'elitisticku' kic kulturu, koja egzistira na staklenim nogama i koja je produkt takve politike, nastoji ne dovesti u pitanje. Takva zatvorenost u kulturnom i politickom smislu prisutna je jos od 1990., a posljedica je financijskog onemogucavanja alternativnih kulturnih djelatnosti i komercijalizacije prostora koji su nekad bili, ili bi danas mogli postati, mjesta za alternativno kulturno izrazavanje", smatra Ljiljana Stokalo.

Tomislav Petrovic, voditelj zagrebackog kluba "Jabuka", donedavno omiljenog okupljalista mladih, smatra da su problemi oko kluba poceli 1993. s cuvenom antidrugs kampanjom Antuna Vrdoljaka, predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, kojoj je osnovni moto bio: sto manje klubova, to vise sporta. Bitka protiv klubova zatim je legalizirana zakonskim skracivanjem radnoga vremena ovisno o tome kako glasi definicija doticnoga - disco-bar, nocni klub, caffe-bar... "Jabuka" je spadala u kategoriju disco-barova, koji prema posljednjem kriku zakona smiju raditi od 22 sata do ponoci. Povod zatvaranju kluba bila je, navodno, izgradnja ambulante, koju su stanari Tuskanca vec odavno trebali dobiti. Zemljiste kraj austrijske ambasade bilo je potencijalna lokacija za ambulantu, ali ga je kupio privatnik i izgradio lokal, pa je ta varijanta otpala. Stoga se lokacija na kojoj se nalazi "Jabuka" gradonacelnici Marini Matulovic-Dropulic, ali i stanovnicima Tuskanca koji su, uglavnom, umirovljenicke provenijencije, ucinila zgodnim nadomjeskom za onu izgubljenu.

Prema Petrovicevu misljenju "pozadina problema lezi u cinjenici da HDZ nikad nije imao potporu stanovnika s Tuskanca, stoga se i upustio u akciju pridobivanja potencijalnih glasaca, na nacin da im izgradi dugo ocekivanu ambulantu, a da ih pritom oslobodi buke, koja im je, eto, poslije trideset godina postojanja 'Jabuke' pocela smetati". Cini se da je aktualna zagrebacka lady Matulovic-Dropulic odlucila ponoviti iskusani recept zatvaranja 'Jabuke' i na 'Kulusic', pa makar se radilo i o klubu sticenika nekadasnjeg zagrebackog gradonacelnika Mikse. Navodno su prostori Lapidarija i Kulusica - nekoc zagrebacke meke klupske svirke - pod nepoznatim uvjetima iznajmljeni Mladenu Mitku zahvaljujuci njegovim vezama s tadasnjim gradonacelnikom Brankom Miksom. Kuloarske price da bi 'Kulusic' trebao postati Klub mladezi HDZ-a, Mitak demantira navodeci pritom da je "prije cetiri godine klub iznajmio Mladezi HDZ-a za jednu vecer, a sto je ta vrla mladez odbila platiti".

"Slobodni 'Kulusic'- uzeli su nam kruh - ne dajte da nam uzmu kulturu i zabavu", naziv je peticije protiv zatvaranja "Kulusica". U istu je svrhu osnovan i "Stozer za obranu 'Kulusica'", buduci da je, prema rijecima vlasnika spomenutog kluba, "zbog kontinuiranih dnevnih napada od strane svih organa vlasti i njihovih eksponenata - inspekcijskih sluzbi - ugrozeno daljnje postojanje kluba". Dakle, nekadasnja kultna zagrebacka okupljalista mladih, aktualnoj vlasti ne predstavljaju nista doli problem koji treba eliminirati, makar i pod izlikom nuznosti otvaranja ambulante, kao sto je bio slucaj s 'Jabukom'. Ili se pod izlikom preseljenja klubova iz sredista grada - u slucaju
'Kulusica' - nastoji prikriti sukob interesa izmedju sadasnjega vlasnika i aktualne gradske vlasti, ciju ideju Mladen Mitak naziva "nastojanjem najhrvatskijih Hrvata da preuzmu klub".

IVANA ERCEG