ZRTVE POLITICKIH MANIPULACIJA

Izbjeglice

Prema nepreciznim podacima, prosle godine se u Republiku Srpsku vratilo 10.065 Bosnjaka i Hrvata, u Federaciju BiH 7.697 Srba, a samo 191 Srbin u Hrvatsku

Banjaluka, 1. mart 1999. (AIM)

Ratna stradanja na prostorima bivse Jugoslavije rezultirala su i egzodusom oko dva miliona raseljenih i izbjeglih lica, od kojih je oko 1,2 miliona ljudi naslo privremeno utociste sirom svijeta, a ostatak na prostorima bivse zajednicke drzave. Iako se svi medjunarodni i domaci politicki subjekti slazu da je rjesavanje izbjeglickog pitanja najvazniji i najdelikatniji dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, ocigledno je da se na tom planu ne postizu zeljeni rezultati.

Prosla godina bila je proglasena godinom povratka. Na pocetku godine odrzane su dvije regionalne konferencije - u Sarajevu i Banjaluci - posvecene povratku izbjeglica. Banjaluckom deklaracijom bio je predvidjen povratak oko 120.000 predratnih stanovnika Republike Srpske (RS) nesrpske nacionalnosti. Ipak, sve je ostalo samo na nivou pukih projekcija i zelja. Niko i ne raspolaze preciznim pokazateljima koliko se Bosnjaka i Hrvata lani vratilo u RS, a koliko Srba na teritotij Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), odnosno Hrvatske.

Prema rijecima Miladina Dragicevica, ministra za izbjegla i raseljena lica u Vladi RS, precizne podatke o povracima niko nema, cak ni Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR), jer jos nije ustrojen jedinstven informacioni sistem i baza podataka. Dragicevic kaze da se, po nezvanicnim pokazateljima, prosle godine u RS vratilo oko 10.065 Bosnjaka i Hrvata, 7.697 Srba u FBiH, te samo 191 Srbin u Hrvatsku.

On istice da je RS stvorila sve pravne i politicke pretpostavke za povratak i da nije kriva sto se plan i dinamika tog procesa lani nisu ostvarili, odnosno da je najvecu prepreku za to cinio ekonomski faktor, jer nisu bili obezbjedjeni ni minimalni preduslovi egzistencije, niti je povratak pratila dinamika rekonstrukcije kuca. Takodje podsjeca da je na Banjaluckoj konferenciji u aprilu prosle godine bio ponudjen plan za rekonstrukciju 4.500 kuca za manjinske povratke, koji nije ostvaren zbog nedostatka sredstava.

Sem toga, cinjenica je da je u RS trenutno nastanjeno oko 416.000 raseljenih Srba iz FBiH i oko 60.000 Srba izbjeglih iz Hrvatske i Slovenije. Medju njima, oko 18.000 porodica nema nikakav smjestaj i zive kod rodbine, prijatelja, komsija, ili placaju zakupninu. Oko 6.550 lica jos uvijek se nalazi u 59 kolektivnih centara, rasporedjenih u 22 opstine RS, u kojima uslovi nisu dostojni ljudskog zivljenja. Za raspustanje tih centara RS je potrebno 45 milona njemackih maraka (DM), sto, po lani usvojenom programu, nije bilo moguce ostvariti. Obezbjedjeno je tek 15 miliona DM.

Isticuci da je pri rjesavanju izbjeglickog pitanja neophodno postovati princip dobrovoljnosti, ministar Dragicevic kaze da se samo 580 lica iz kolektivnih smjestaja izjasnilo za povratak u svoja predratna mjesta boravka, a da su svi ostali izrazili zelju da ostanu u RS i to u opstinama gdje se i nalaze ovi prihvatni centri. Medjutim, problem je sto medjunarodna zajednica ne zeli da pomogne novu stambenu izgradnju za ove ljude, jer smatra da bi to "bilo cementiranje etnickog stanja", dodaje on, uz napomenu da su do sada u RS zvanicno anketirani samo pojedinci iz kolektivnih smjestaja, ali ne i ukupna izbjeglicka populacija.

Cinjenica je da vec vise od tri godine od potpisivanja Dejtona niko nije pokusao da evidentira stvarne zelje svih izbjeglih i raseljenih ljudi, odnosno ko hoce da se vrati, a ko da ostane na prostorima gdje trenutno zivi, iako je to ocigledna pretpostavka za daljnji sveobuhvatan i sinhronizovan angazman na trajnom rjesavanju ove problematike. Pogotovo kad se ima u vidu da Dejtonski sporazm ravnopravno tretira i povratak, i zamjenu, i prodaju i nadoknadu imovine.

Utisak je da nesrecnici koji su morali napustiti svoje domove najcesce sluze za politicke manipulacije, posebno u predizbornim kampanjama. Primjera radi, u Federaciji BiH se tvrdi da oko 95 posto Bosnjaka i Hrvata zeli da se vrati u RS, dok politicari u RS tvrde da samo 2,5 posto Srba zeli da se vrati u Federaciju, odnosno Hrvatsku.

Cak i izbjeglicka udruzenja sva tri bosansko-hercegovacka naroda raspolazu samo procjenama, ili, u najbolju ruku, parcijalnim pokazateljima. Predsjednik Udruzenja gradjana povratnika u Banjaluku Kemal Gunic nedavno je rekao da u ovaj grad zeli da se vrati 26.000 raseljenih Bosnjaka iz cijelog svijeta. A Hajrudin Sehic, predsjednik Koordinacionog odbora za povratak Bosnjaka u RS, kaze da se od potpisivanja Dejtona do sada u srpski entitet vratilo svega 4.975 Bosnjaka.

Na nedavno odrzanoj pres konferenciji u Banjaluci, banjalucki biskup Franjo Komarica i Vjekoslav Tripalo, predsjednik Udruge Hrvata izbjeglih iz sjeverozapadne Bosne i Hercegovine, sa sjedistem u Zagrebu - iznjeli su podatke da je u Banjaluci prije rata zivjelo oko 36.000 Hrvata, od kojih je preko 10.000 naslo trajni smjestaj izvan BiH, te da se njih 18.000 zeli vratiti u ovaj grad, a da ce ostali, najvjerovatnije, zamjeniti svoju imovinu.

Ni srpska izbjeglicka udruzenja ne raspolazu objektivnim pokazateljima, niti podacima o stvarnim zeljama ljudi. Dok Bogdan Marjanovic, predsjednik Udruzenja Srba iz Hrvatske "Ostanak" tvrdi da oko 99 posto srpskih izbjeglih i raseljenih lica, nastanjenih u RS, zeli tu i da ostane, Drvarcanin Mile Marceta iz Koalicije za povratak zagovara povratak na predratna ognjista.

Ono sto ohrabruje jest cinjenica da su se ministarstva za izbjegla i raseljena lica oba bh entiteta, kao i Ured za prognanike i izbjeglice u Hrvatskoj, usaglasili da je nuzno ustrojiti jedinstvenu bazu podataka. Ministarstva RS i Federacije vec su potpisala zajednicku izjavu kojom se unificiraju i pojednostavljuju prijave za povratak i povrat imovine, bez obzira u kojem entitetu se one podnose i da li to covjek cini licno ili putem opunomocenog lica.

Uskoro bi, pod nadgledanjem UNHCR-a, trebalo da se pristupi i opstem popisu izbjegle i raseljene populacije kako bi se, bez pritisaka i sugestija, (obrasci ce biti sifrovani) snimile stvarne zelje ljudi: da li su za povratak, zamjenu, prodaju ili nadokandu imovine. Time ce se dokumentovati i predratna imovina raseljenih i izbjeglih, te da li su je oni vec razmjenili i prodali, a da to dosada jos nisu prijavili. Tek tada ce se planirano, programirano i sinhronizovano moci pristupiti rjesavanju izbjeglickog pitanja, koje je dugotrajan proces, jer podrazumjeva obezbjedjenje pravnih, bezbjednosnih i ekonomskih pretpostavki za njegovo uspjesno odvijanje.

Ministar Dragicevic ocjenjuje da je u RS u ovoj godini, u odnosu na prethodnu, puno povoljniji ambijent za rjesavanje izbjeglicke problematike. "Lanjsku godinu i pocetak ove utrosili smo na donosenje pravne regulative. Republika Srpska je donijela imovinske zakone, a uskoro ce donijeti i Zakon o izbjeglicama. Donijeli smo uputstva o popunjavanju prijava i obrazaca za povratak, odnosno povratak imovine. I sve je to uradjeno identicno sa Federacijom BiH. U procesu je izrada Zakona o formiranju Agencije za razemjenu nekretnina koji ce vrlo brzo doci na Vladu. U postupku je izrada Nacrta zakona o otkupu stanova. Ponudicemo Kancelariji visokog predstavnika i Federaciji BiH i Zakon o razmjeni imovine, pogotovo Zakon o razmjeni stanarskih prava", obrazlaze Dragicevic aktivnosti Vlade RS.

Dragicevic, koji je i sam napustio svoj predratni grad, Tuzlu, istice da je neophodno stvoriti prakticne mogucnosti za primjenu svih modaliteta predvidjenih Dejtonnskim sporazumom, jer bez obzira sto je povratak najpozeljniji, jos vaznije je postovati slobdno izrazenu volju svakog pojedinca.

Branislava Memon (AIM)