TAJNE SLUZBE NA SUDU
AIM, ZAGREB, 28.2.1999. Zupanijski sud u Zagrebu iznenadio je hrvatsku javnost provodeci istragu prema tuzbi novinara tjednika Nacional, koji tvrde da ih nezakonito prisluskuje i prati tajna policija, odnosno, Sluzba za zastitu ustavnog poretka (SZUP), koja djeluje pri Ministarstvu unutarnjih poslova. Ne samo da je sud proveo javnu raspravu - u kojoj su saslusani novinari dobili priliku da opsirno iznesu sto znaju o svojim dosjeima - vec su na cudjenje skepticnih promatraca na iducu raspravu u ozujku, kao svjedoci pozvani Ivan Jarnjak, aktualni formalni sef svih hrvatskih obavjestajnih sluzbi, nacelnik Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS), te Miroslav Separovic, donedavni sef Hrvatske izvjestajne sluzbe (HIS), jednog od odjela UNS-a. Prema informacijama iz novina, Separovic je nedavno, nakon samo osam mjeseci rada u HIS-u, podnio ostavku i istupio iz sluzbe, upravo onda kad je shvatio da se novinari bezrazlozno prisluskuju, te kad je primijetio da se i nakon njegova protivljenja, prisluskivanje nastavilo.
Novinari Nacionala podnijeli su i krivicnu prijavu javnom tuzilastvu protiv ministra policije Ivana Penica i sefa SZUP-a Ivana Brzovica, zbog neovlastenog i nezakonitog prisluskivanja i narusavanja privatnosti. Prijava teoretski moze skupljati prasinu bar mjesec dana prije no sto tuzilastvo pokrene istragu ili odbaci prijavu. U praksi su takve prijave znale u ladicama stajati mjesecima, cak i godinama. Medjutim, novinari Nacionala probali su iskoristiti drugu zakonsku mogucnost, i povesti upravni postupak na Zupanijskom sudu zbog "nezakonite radnje". Iz zakona su isceprkali mogucnost po kojoj se protiv drzavnog organa moze povesti javni upravni postupak, "kad su nekom nezakonitom radnjom gradjanima narusena osnovna gradjanska prava, a nezakonita radnja i dalje traje".
I uspjeli su - Zupanijski sud prihvatio je tuzbu petoro novinara Nacionala i u hitnom roku, kako u takvim slucajevima i nalaze zakon, zakazao raspravu. Na nju su novinari Nacionala donijeli sve dosjee, do kojih su se vec ranije domogli od svojih izvora u vlasti i policiji. Pribavili su cak originalne primjerke tzv. Analize dijela tiska, na kojima pise da ih je SZUP napravio za Tudjmana i skupinu najvisih politicara iz HDZ-a okupljenih u tzv. Stozernom odboru za nacionalnu sigurnost (SONS), tijelu koje koordinira rad obavjestajnih slu×bi. U takvim "analizama" su osim Nacionala, obradjeni i tjednici Feral Tribune, Globus i Imperijal. Napravljeni su psiho-socijalni portreti glavnih autora i urednika, prezentirano njihovo porijeklo, obiteljske prilike i profesionalni kontakti. Pedantno su zabiljezeni brojni telefonski razgovori i susreti novinara i njihovih sugovornika. Cesto je analizirano kako su novinari sadrzaj telefonskog razgovora i dobivene informacije koristili u tekstovima kasnije objavljenim u novinama. Analizirana je intonacija clanaka i komentara o pojednim politicarima i institucijama. Neki susreti su i tajno fotografirani. Po svemu sto je doprlo do javnosti, Tudjman je osobno naredio da se provede nadzor nad redakcijama. U svakom slucaju, bio je upoznat da se to radi.
Ivo Pukanic, glavni urednik Nacionala, koji prednjaci u javnoj bici protiv prisluskivaca i njihovih naredbodavaca, izjavio je na sudu da ga je o prisluskivanju obavijestio Hrvoje Sarinic, nakon ostavke s kojom se razisao s Tudjmanom. Sarinic mu je pokazao dio dosjea prikupljenih prisluskivanjem. Uvjeravao ga je da je odmah otisao Tudjmanu, kad je prvi put, u svibnju prosle godine, dosao u posjed dosjea. "Predsjednice, pa ovo je strasno sto te sluzbe rade...". "Prisluskuju, nego sto! Premalo se i prisluskuje!", odbrusio je, navodno, Tudjman.
Pukanic kaze da mu se jednog dana javio i Ciro Blazevic, selektor hrvatske nogometne reprezentacije i jedan od dvorjana iz Tudjmanove okoline. Sav uzbudjen porucio je Pukanicu da se "obruc oko Nacionala steze", da Pukanica prate i prisluskuju i da ga neki hoce i ubiti. "Nisam mogao nista uciniti, moja je duznost da te o tome obavijestim. Pazi se, iduca dva dana ne izlazi iz kuce!", rekao je Blazevic. Dva dana kasnije, Ciro je javio da je uspio "ublaziti stvar" i da Pukanic ne treba brinuti. Svi Blazevicevi pozivi, snimljeni su i ispisani u dosjeima! Reporteri koji su pratili sudjenje u Zupanijskom sudu, uvjerili su se u to, jer im je Pukanic pokazao stranice na kojima su navedeni ti i drugi telefonski razgovori, ne pustajuci ih iz ruku. Nije cak htio ni sudu predati dokumente - jer bi morao kopiju dati i zastupniku MUP-a - bojeci se da bi po nekim detaljima MUP mogao otkriti tko mu je ih je dao.
Inace, ministar Penic isprva je nijekao da su novinari prisluskivani "kao novinari", vec da se prisluskivanje obavlja po zakonu kad se procijeni da je ugrozen interes drzave, odnosno, kad netko - pa, moguce je, i novinari - postane "sigurnosni problem". No, kad su dijelovi dokumenata objavljeni u Nacionalu vidjelo se da su novinari praceni bas "kao novinari", kao kriticari Tudjmanove i HDZ-ove politike, kao autori priloga koji narusavaju ugled stranke i smanjuju joj izborne sanse. Penic je promijenio plocu: neuvjerljivo je stao tvrditi da se ne radi o materijalima MUP-a, te da je rijec o nekakvoj "kopiji kopije". Nacional je potom objavio naslovnu stranicu s originalnim pecatima u boji i potpisima Ivana Brzovica. Zakljucak je bio: ako se i radi o krivotvorini, mora da su krivotvoritelji strasno sposobni. I novinari i sugovornici potvrdili su tocnost zabiljezenih telefonskih razgovora. To se moglo sastaviti samo sistematskim prisluskivanjem telefona - a to mogu raditi samo opremljene obavjestajne sluzbe. Ako to nisu radile hrvatske sluzbe, tko je onda?
Pukanic je nekoliko puta javno optuzio Penica da laze, pozivajuci se na svoje izvore u policiji koji su mu potvrdili autenticnost dokumenata. Penic ga zbog toga zasad nije tuzio sudu zbog klevete. Nakon sto je Nacional objavio ono sto smatra originalom dosjea, Penic se nije oglasio, i sve su snaznija nagadjanja da ce biti smijenjen u najavljenoj rekonstrukciji vlade. Moze ga, mozda, spasiti Tudjmanova tvrdoglavost: kad javnost ili opozicija traze smjenu nekog ministra, on ga bas iz inata drzi u vladi, da ne bi ispalo da je popustljiv.
Pukanic smatra da dosjei imaju jos jednu dimenziju: ocijenio je da su djelomicno frizirani za dodatnu, unutarhadezeovsku svrhu. Dosjei na nekim mjestima nisu posve potpuni, a podaci su, smatra Pukanic, namjerno izostavljani. Nasiroko se, naime, opisuju kontakti Nacionala s pripadnicima tzv. liberalne, lijeve ili proevropske struje u HDZ-u, te s onima koji su napustili stranku ili su u njoj marginalizirani zbog neposluha (Sarinic, Franjo Gregoric, Andrija Hebrang, Ivan Cermak...). Njihovi kontakti s Pukanicem opisuju se kao "vrlo prijateljski, vise nego sto je uobicajeno u odnosima novinara i javnih djelatnika". Pukanicu se zato cini da su autori namjerno htjeli kod narucioca materijala
- Tudjmana - stvoriti odredjenu, zavjerenicka sliku.
Pukanic kaze da s njima nije u nista boljim odnosima nego s politicarima iz tzv. desne HDZ-ove struje. Iako ih je bilo, kontakti s pripadnicima te struje cesto su presuceni u dosjeima, ili je tek navedeno da je Pukanic nazvao taj i taj broj, bez objasnjenja da se radi, naprimjer, o broju Ivica Pasalica, koji se u javnosti smatra vodjom "desne struje" u stranci. Pasalic je, prema Pukanicevom svjedocenju, znao dojaviti ekskluzivne informacije o zbivanjima u vrhu stranke, ali to u dosjeima nije navedeno. Ta se cinjenica objasnjava neformalnim utjecajem koji Pasalic, navodno, ima u MUP-u. Takvi zakljucci izvode se i iz cinjenice da su on i sef SZUP-a Brzovic "zemljaci", rodjeni u istom selu Sujici, kraj Livna, u BiH.
Odlucnost i ustrajnost kojom Zupanijski sud dosad provodi postupak sigurno ce na svjetlo dana izbaciti jos takvih, za vlast neugodnih detalja. Ocekuje se da ce osim Jarnjaka i Separovica na svjedocenje biti pozvani i drugi akteri slucaja: novinari Nacionala vec su predlozili svjedocenje Penica i Brzovica, te clanova SONS-a kojima su dostavljani sporni materijali. Tesko je jos procijeniti dokle ce doseci ova afera, ali, ne dodje li do naglog prekida postupka, HDZ bi mogao biti prilicno uzdrman i prisiljen da na brzinu, u nezgodno predizborno vrijeme, trazi nova kadrovska rjesenja u policiji, tajnim sluzbama i vrhu stranke, vec ionako prilicno nacetom ranijim ostavkama.
IGOR VUKIC