TRGOVACKE MRTVE DUSE

Porezi, ili kako se potkrada drzava

Banjaluka, 27. februar 1999. (AIM)

Nedavno se Ministarstvo finansija Vlade Republike Srpske javnosti obratilo saopstenjem u kojem se priznaje da je trziste Republike Srpske (opet!) preplavljeno cigaretama bez kontrolnih markica, sto u prevodu znaci da na te cigarete nisu placene akcize i porez na promet. Zvanicnici su, naravno, zaprijetili da ce protiv prodavaca ovakvih cigareta biti preduzete najostrije mjere, a Vlada je najavila i program za borbu protiv "duvanskih pirata" u kome bi taksativno bile nabrojane, zakonima vec propisane, duznosti finansijske policije, uprave prihoda i inspekcija. I sta se dogodili: nista narocito, osim sto je ponovo postavljeno bolno pitanje naplate javnih prihoda i punjenja budzeta RS. Istina, budzet je prosle godine bio znatno stabilniji nego ranije, ali pri tom ne treba zaboraviti da je, jos uvijek aktuelna Vlada, u tom periodu uzuvala svaku, pa i materijalnu, podrsku medjunarodne zajednice.

Istine radi, valja reci da je Finansijska policija RS u prosloj godini podnijela vise od 60 vrlo ozbiljnih i utemeljenih krivicnih prijava od kojih se vecina odnosi na nezakonito poslovanje koje podrazumijeva izbjegavanje poreza, ili "pomaganje" drugim firmama u takvom poslu. Kako je nedavno saopsteno iz republicke Uprave carina, carinici su zaplijenili jedan sleper cigareta namijenjenih "crnom trzistu" i otkrili pedesetak "fantomskih firmi" cije se "poslovanje" svodi na cistu utaju poreza. Ali, sve to ni izdaleka ne znaci da se "sivoj ekonomiji" i "crnom trzistu" stalo u kraj. Primjera radi, u Osnovnom sudu u Banjaluci prosle godine je podneseno 28 krivicnih prijava protiv utajivaca poreza, a istraga je zavrsena u samo 13 slucajeva, dok je sudski krivicni postupak okoncan samo u jednom slucaju i to - oslobadjajucom presudom. Sto ce reci, prosle godine niko u Banjaluci nije osudjen zbog neplacanja poreza.

Dakle, i utaja poreza se uglavnom "obavlja" u trgovini, gdje je za mnoge veletrgovce upravo izbjegavanje placanja poreza na promet glavni izvor "profita". Kako se to u praksi desava?

Porez na promet po zakonu placa poslednji u lancu: trgovac na malo, koji robu prodaje gradjanima potrosacima. Tako su veletrgovci nasli "metod za izbjegavanje poreza", prodajuci fiktivno svoju robu na veliko, drugoj firmi, a u stvari ta bi roba zavrsavala na pijaci ili na slican nacin prodata za "kes", ili potrosacima, ili drugim trgovcima. Rezultat: porez na promet ne placa niko. Predmet ovakve trgovine su najcesce alkohol, cigarete, nafta i kafa, dakle roba na koju su javni nameti i najvisi.

U avgustu prosle godine Vlada RS je u cilju "utjerivanja poreza" donijela uredbu po kojoj porez na promet placaju proizvodjaci odnosno uvoznici, jos prije nego sto se roba nadje na trzistu. Ali, uredba je ubrzo ukinuta. Razlog: placanje poreza na promet za robu za koju je neizvjesno hoce li uopste biti prodata dodatno je opterecivala proizvodjace, koji i onako u uslovima nestasice novca tesko posluju. Jer, kapital je u RS skup. Na novac, ako ga uopste ima, placa se kamata od 12 odsto.

Fiktivna trgovina obavlja se uglavnom na dva nacina: ili se roba "prodaje" postojecim ili nepostojecim firmama u Federaciji BiH, a da sleperi, naravno, ne bi nikug maknuli iz RS, ili se "po papirima" te roba prodaje drugim "fantomskim" preduzacima i radnjama, koje postoje samo pravno.

U prvom slucaju, koji je bio karakteristican za ratno vrijeme, utajivaci poreza su se oslanjali na to da ne postoji nikakva saradnja, cak ni kontakt medju drzavnim organima dva entiteta, tako da niko nije ni provjeravao da li roba, kobajagi poslata iz RS u Federaciju BiH, tamo uopste stigne. I u toj igri "pokidanih veza" porez nisu dobijali budzeti ni u jednom entitetu, nego je taj novac ostajao u dzepovima trgovaca. Ova praksa danas, medjutim, vise nije isplativa, jer su kontrolni organi entiteta vec uspostavili razmjenu informacija, a kako nezvanicno saznajemo u Finansijskoj policiji RS, i ova institucija je uspostavila saradnju sa kolegama u Federaciji.

Sto se drugog metoda tice, on izgleda otprilike ovako: osnuje se i registruje firma, cesto bez poslovnog prostora, na napostojecoj adresi, nerijetko i uz falsifikovane dokumente. Onda ta firma "kupuje" robu od druge firme, a u stvari je ne kupuje, samo uzima "proviziju za uslugu". Kad stigne poreska prijava ispostavi se da ta firma (obveznik) postoji samo na papirima, da vlasnik ili ne postoji, ili ga je nemoguce naci, jer je vec odavno otputovao sa parama od "provizije", u Jugoslaviju ili jos dalje, ili je "vlasnik" firme bio pokojni jos davno prije osnivanja "svog preduzeca". I, od koga onda naplatiti pozamasan porez?

Nije rijedak slucaj da bas vlasnici veletrgovackih preduzeca, na tudje, stvarno ili izmisljeno ime, osnivaju ovakve fantomske firme, kako bi imale svog "stalnog partnera" za fantomsku trgovinu. U ovakvim nezakonitim registracijama u igri je sve: od falsifikovanja dokumenata stavljanjem nove slike na licnu kartu ili mijenjanja imena na istoj, do kradje licnih dokumenata, pa i hvatanja "naivcina" koji bi za sto maraka pristali da neko "otvori firmu na njihovo ime".

Interesantan je slucaj koji se nedavno nasao pred Osnovnim sudom u Banjaluci. Jednoj djevojci umre tetka, a kako je tetka imala ficu, njoj padne na pamet da tetkinog ficu "prepise" na svoje ime. Ali, kako? Zamolila je za savjet svog prijatelja koji se bavio uvozom roba iz Jugoslavije. Ovaj joj kaze, neme problema, imam ja vezu u i sudu i policiji, samo ti donesi tetkinu licnu kartu i ja cu to srediti. Kada je dobio licnu kartu, ode na pijacu, tamo za tezgom nadje zenu slicnu pokojnoj tetki, da joj sto maraka i nagovori je da ode u opstinu, potom u sud i registruje firmu. Od tog trenutka dosjetljivi veletrgovac je svoju robu "prodavao" iskljucivo "firmi pokojne tetke". Kako pokojnici nemaju obicaj da placaju porez na promet, drzava je zakinuta za nekoliko stotina hiljada maraka.

U banjalucko preduzece "Marinkovic komerc" od koga drzava potrazuje oko 700 hiljada maraka poreza, kako se ispostavilo u krivicnoj istrazi, "poslovalo" je gotovo iskljucivo sa firmama ciji vlasnici ne postoje. Od ove firme je upravo zbog sumnje u fantomsku trgovinu jos prije godinu dana oduzeta i roba vrijedna oko pola miliona maraka, ali to vlasniku "Marinkovic komerca" nije smetalo da, kada se u aprilu 1998. nasao u pritvoru, "hladno" plati 50 hiljada maraka kaucije, da bi se branio sa slobode. Istrazni postupak jos traje.

Ipak, nije Goran Marinkovic ni izbliza rekorder u placanju kaucije. Eks premijer Gojko Klickovic, optuzen za falsifikovanje isprava i nezakonito poslovanje u vec famoznom slucaju "Centreks", polozio je kod Osnovnog suda u Sokocu kauciju od 150 hiljada maraka. Zlobnici kazu, vjerovatno je to ustedio od premijerske plate. Uloga "Centreksa" u izbjegavanju poreza je itekako znacajna. Ova firma je bila jedina ovlastena za trgovinu sa Federacijom BiH, pa se preko njih i uz pomoc, tzv. posrednicke provizije, obavljao sav fiktivni promet sa firmama susjednog entiteta.

Namece se logicno pitanje. Kako stati u kraj osnivanju "fantomskih firmi"? Odgovor je, tesko.

Kako nam je rekla Mirjana Radosavljevic, sudija Osnovnog suda u Banjaluci, koja vodi registracije, sud nije u mogucnosti da provjereva identitet osnivaca i direktora buducih firmi, mada je upravo zbog pojave "fantomskih preduzeca" znatno poostrena procedura registracije. Osnivac i buduci direktor sada treba da prilaze potvrdu opstinskog organa, koji utvrdjuje da postoji poslovni prostor i tacna adresa firme u osnivanju, provjereva identitet osnivaca, a u samom sudu oni ostavljaju fotografije i otiske prstiju, te ovjerevaju svoj potpis. Ovakva procedura i saradnja sa odjeljenjem za privredni kriminal CSB-a, znatno je smanjilo broj "firmi bez vlasnika", ali kako kaze sudija Radosavljevic, jedini siguran nacin provjere bio bi racunarski sistem u kome bi bili "uvezani" podaci maticnih ureda, opstina, policije i suda. Ali, otkud sudu racunari kad nema ni dovoljno kancelarija i pisacih masina, a sudije, pretrpane predmetima, rade za dvjestotinjak maraka mjesecno. Zato sto u budzetu nema dovoljno para za pravosudje. A nema ih ni zato sto se ne placaju porezi.

Milkica Milojevic (AIM)