NEPOCUDNI SOROSEV NOVAC

AIM, ZAGREB, 26.2.1999. Premda se Institut Otvoreno drustvo vec odavno nalazi na meti napada visokih hrvatskih drzavnih duznosnika, medju kojima se posebno isticao predsjednik drzave Franjo Tudjman, novac koji je Institut donirao u vecini je ustanova uglavnom bio dobro dosao. S obzirom na tesko financijsko stanje u prosvjeti, gdje proracunskog novca ima dovoljno samo za odrzavanje nastave po principu "kreda i ploca", brojne su se aktivnosti u skolama, kao i strucno usavrsavanje nastavnika, odvijale uz financijsku potporu Otvorenog drustva. No, premda su se te aktivnosti, zbog politicke nepocudnosti donatora, i dosad odvijale na rubovima obrazovnog sustava, ove bi godine mogle biti dodatno reducirane. Naime, 11. veljace pomocnik hrvatskog ministra prosvjete Mijo Cindric uputio je okruznicu procelnicima zupanijskih ureda, ravnateljima djecjih vrtica, osnovnih i srednjih skola, te ucenickih domova. U ovoj se okruznici adresate upucuje da prihvate samo one ponude za strucno usavrsavanje koje imaju suglasnost Ministarstva prosvjete, ustvrdivsi kako je "od pocetka devedesetih hrvatski odgojno obrazovni sustav izlozen brojnim ponudama" koje pristizu "od raznih medjunarodnih tijela, nevladinih udruga, pa do samoinicijativnih pojedinaca". Nadalje, Cindric spominje kako su "neke od ponuda nekvalitetne i ispod razine osposobljenosti i potreba hrvatskih prosvjetnih djelatnika".

U okruznici ravnateljima navodi se i da ce Zavod za unapredjivanje skolstva Ministarstva prosvjete i sporta razmotriti sve ponude izvan vec uspostavljenog sustava strucnog usavrsavanja, napraviti selekciju i odabrati "uistinu kvalitetne ponude", te "odrediti nadleznog savjetnika da pruza strucnu potporu, prati ostvarivanje projekta i vrednuje njihove rezultate". Sve se to radi s ciljem "da bi se izbjegla nepotrebna ometanja ucitelja i ucenika i odgojno-obrazovnog procesa u skoli". Prosvjetni se djelatnici, koji su dosad dobivali potporu Otvorenog drustva kako za usavrsavanje tako i za pojedine projekte, boje da je ova okruznica jos jedan korak u proskribiranju "nepocudnih" donatora i pokusaj HDZ-ovih prosvjetnih struktura da zadobiju potpunu kontrolu nad svime sto se dogadja u odgojno-obrazovnom procesu. Potvrdu svojih nagadjanja zabrinuti prosvjetari mogu naci u izjavi zamjenika ministra prosvjete Miroslava Doresica: "Sve sto se radi u sustavu skolstva ne smije se odvijati bez znanja i dozvole Ministarstva prosvjete i sporta, jer je ono, a ne neke fundacije, prema zakonima Republike Hrvatske, u potpunosti odgovorno za obrazovanje ucenika u javnim osnovnim i srednjim skolama". Ovu izjavu svakako treba shvatiti ozbiljno, s obzirom da mnogi Doresica smatraju najjacim covjekom u Ministarstvu prosvjete.

Pomaganje obrazovanju medju prioritetima je Otvorenog drustva, a samo u 1998. Institut je za obrazovne programe izdvojio preko 850 tisuca americkih dolara. Ovaj je novac utrosen na organiziranje tecajeva i seminara tokom skolskih praznika, na semestralne stipendije ucenicima i razne oblike strucnog usavrsavanja prosvjetnih djelatnika. Nadalje, uz financijsku potporu Otvorenog drustva u mnogim su skolama ucenici izdavali skolske listove za koje inace ne bi bilo sredstava, a novac je dobivala i skolska dramska produkcija. Financijsku su potporu dobivale u vecem broju srednje skole i gimnazije, ali novac su za pojedine programe dobivale i osnovne skole. Jedna od aktivnosti koja je u pocetku privukla veliku paznju i odobravanje bila je stvaranje debatnih klubova u srednjim skolama. No, kako je Otvoreno drustvo kao pokrovitelj organiziranja debatnih klubova "padalo u nemilost", ova je aktivnost marginalizirana, na nju se pocelo prijeko gledati, cak i fizicki onemogucavati njezino odvijanje u prostorijama skola. Krajnja je posljedica hajke na Sorosa da se pojedine skole, premda im novca uvijek manjka, odricu vec dobivenih donacija.

U posljednje vrijeme, narocito nakon najnovijih izjava nadleznih iz Ministarstva prosvjete, s problemima su se susreli i ucenici koji su trazili preporuke za stipendije i tecajeve Otvorenog drustva. Jer, nastavnici se boje ravnatelja te se ne usude davati preporuke ucenicima. Kad roditelji zatraze preporuku za svoje dijete, odbija ih se uz obrazlozenje kako skole "ne daju preporuke za potrebe Otvorenog drustva". Ucenici koji zele aplicirati za stipendije u inozemstvu snalaze se na razlicite nacine, primjerice, dobivaju preporuke od skola stranih jezika. U Institutu Otvoreno drustvo odlucili su prihvacati ovakve preporuke, svjesni da su se ucenici nasli u bezizlaznoj situaciji.

"Smatram da je profesor koji je uskratio svoju preporuku uceniku prekrsio svoj profesionalni kodeks", kaze ravnatelj Privatne klasicne gimnazije Zlatko Seselj, isticuci kako je profesor duzan dati preporuku uceniku koji ju je zasluzio, bez obzira u koju svrhu mu ona treba. Nekadasnji ravnatelj zagrebacke Klasicne gimnazije Seselj, smijenjen u doba "revizije" ravnatelja za ministrovanja Ljilje Vokic istice kako njegova privatna skola godinama dobro suradjuje s Institutom Otvoreno drustvo, bez cije bi potpore materijalno bilo nemoguce realizirati nastavu. Suradnja Ministarstva prosvjete i Soroseve Zaklade, danas Instituta Otvoreno drustvo, u prvoj je polovici devedesetih dobro funkcionirala, prisjeca se Seselj. Dapace, Zavod za skolstvo

1. je Zakladi Soros uputio preporuku, zapravo molbu za financijsku pomoc srednjim skolama.

Ravnateljima se cak savjetovalo da ucenike ukljuce u ponudjene programe slobodnih aktivnosti. Takodjer, savjetnik u Ministarstvu sudjelovao je u radu obrazovne komisije Zaklade. Osim toga, predstavnici Ministarstva prisustvovali su seminarima i radionicama koje je organiziralo Otvoreno drustvo. No, nakon Tudjmanovih napada na Georgea Sorosa, suradnju prosvjete s Otvorenim drustvom stavila je pod svojevrsni embargo tadasnja ministrica prosvjete Ljilja Vokic, koja je ranije, kao ravnateljica VII. gimnazije, dobro suradjivala s Institutom, o cemu svjedoci i njezina pismena zahvala Otvorenom drustvu. U vrijeme ministrice Vokic Ured za skolstvo zatrazio je da njegove zupanijske podruznice ispitaju na sto su skole utrosile novac iz Zaklade. Dakle, hrvatske su prosvjetne institucije provjeravale kako su utrosena sredstva za slobodne aktivnosti ucenika premda s njihovim doniranjem nisu imale nikakve veze. Istovremeno, novopostavljeni ravnatelji negirali su bilo kakvu suradnju svojih skola s nevladinim udrugama, koju su bili odobrili raniji ravnatelji. U nekim slucajevima, novi su ravnatelji cak i u medijima izrazavali cudjenje odakle se njihova skola uopce nasla na popisu primatelja Sorosevih donacija.

Tako je Seseljeva nasljednica u Klasicnoj gimnaziji Andjelka Dukat rekla kako je, prema objavljenim podacima, njezina gimnazija dobila oko cetiri tisuce dolara za aktivnost "Revolucionari". No, ustvrdila je ravnateljica Dukat, tako nesto u njezinoj skoli nikad nije niti postojalo. Premda se ravnateljici vjerojatno nije svidjao ni sam "revolucionarni" naziv, takva je aktivnost uistinu postojala u vrijeme kad je ravnatelj bio Zlatko Seselj. "Revolucionari" su naime bili projekt amaterskog alternativnog filma koji su radili tadasnji ucenici Klasicne gimnazije na celu s Mariom Kovacem, kasnijim osnivacem "Schmrtz teatra". "Drzava je trebala prepoznati korist od institucije poput Instituta Otvoreno drustvo, no to se nije dogodilo" zakljucuje Zlatko Seselj. Korist od dodatnih obrazovnih aktivnosti koju bi generacije ucenika mogle imati, ocito su nebitne prosvjetnim vlastima koje su se proslih mjeseci intenzivno bavile pitanjem sviranja himne na pocetku nastave. Uostalom, ne tako davno istaknuta je predstavnica vlasti, tadasnja ministrica kao jedan od principa odgoja i obrazovanja proklamirala "sibu vrbovu i vjeru katolicku".

IVA KARABAIC