UDRUGA ZA SPAS NEZAVISNIH RADIO STANICA
AIM, ZAGREB, 24.2.1999. Osam lokalnih radijskih stanica nedavno je osnovalo Nezavisno udruzenje lokalnih radija u Hrvatskoj. Predvodjeni Elvisom Morinom, direktorom radio Maestrala iz Pule, odlucili su se na ovaj korak zbog sve veceg pritiska hrvatskih vlasti na lokalne elektronske medije, koji ovih dana kulminiraju nizom problema s kojima se susrecu iole nezavisnije radijske stanice. Dok su oci javnosti skoro dvije godine bile uperene prema zagrebackom Radiju 101 i pravnim zackoljicama koje su u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza smisljali kako bi im otezali konacno potpisivanje ugovora o koncesiji, medijski manipulatori u vladajucoj stranci paralelno su radili i na unistavanju ostalih elektronskih medija, pogotovo onih koji su u svojoj uredjivackoj politici pokusavali promicati nezavisno i koliko-toliko objektivno informiranje.
Nakon potpunog rasapa TV Mreze, produkcijske kuce koja je radila nekoliko emisija - medju kojima i vijesti - koje su emitirale lokalne televizije, a cemu je kumovao danas i od vlasti proskribirani tajkun Miroslav Kutle, ali i vlasnik Europapress holdinga Nino Pavic, te su televizije ostale bez ikakvog relevantnijeg informativnog programa. Osudjene na lokalne zanimljivosti i komunalne probleme te pritisnute financijskom nelikvidnoscu, vladajucoj su stranci prestale biti problem ili potencijali izvor problema. Uspjesno pacificiranje primijenjeno na televizijama, vlast je sve vise pocinjala koristiti i na radijima, odnosno protiv radija. Najprije u rukavicama, a potom sve bezobzirnije i bezobraznije, predstavnici Ministrstva veza, sveudilj potpomognuti lokalnim vlastima i direktorima tvrtki imenovanima po partijskoj pripadnosti, krenuli su u nesmiljeni obracun s novinarima i urednicima cak i najbeznacajnijih radija, pa makar je broj slusatelja tih radija iznosio i samo nekoliko tisuca. Posljedice takvih nastojanja poprimaju razinu informativne katastrofe koja bi u Hrvatskoj mogla ostaviti trajne posljedice.
Predstavnici vlasti i nadlezni u Ministarstvu veza jos uvijek se vole hvaliti brojem tzv. privatnih radija koji djeluju u Hrvatskoj. Prema njihovim rijecima u Hrvatskoj djeluje vise od 120 radija, od onih s drzavnim frekvencijama pa do lokalnih. Argument je to koji opetovano izgovaraju na svaki prigovor o gusenju medija koji stize iz svijeta. Situacija je radikalno drukcija, i nimalo vesela. Prije samo godinu dana jedan je dvotjednik objavio listu svih postojecih radija, kako onih koji su ustrojili svoj program, tako i onih koji su jos uvijek virtualni, koji postoje tek na papiru. Ukupan broj radija tada je bio 107, od kojih desetak nije radilo, a otprilike isto toliko je imalo razne probleme zbog kojih je njihovo emitiranje bilo u privremenom prekidu. Od osamdeset i nesto onih koji su emitirali svoj program, vise od polovice nalazi se u vlasnistvu HDZ-a, odnosno ljudi direktno povezanih sa HDZ-om ili veoma bliskih toj stranci, sto znaci i pod izravnim utjecajem te stranke.
Hrvatski Zakon o telekomunikacijama odredjuje da jedna osoba - pravna ili fizicka - moze imati najvise 25 posto vlasnistva nad radijem, sto znaci da su za njeno osnivanje i registriranje potrebne najmanje cetiri osobe. Kako bi doskocio tom jadu, HDZ je iskusao nebrojene kombinacije kojima su te odredbe izigrane. Tako se danas kao vlasnici i suvlasnici radija pojavljuju djecji vrtici, gradske cistoce, opcinska poglavarstva, pa cak i zupni uredi. Notorna je cinjenica da su celni ljudi u tim "osnivacima" radija mahom pripadnici vladajuce stranke, a nadaleko je poznato da joj je i crkva itekako bliska. U slucajevima kad se htjelo pokazati vise "demokraticnosti", koncesije su dodjeljivane onim radijima za koje se unaprijed znalo da ce ih se financijskom ovisnoscu moci drzati pod kontrolom. Kako su skoro svi direktori hrvatskih tvrtki, a pogotovo onih koji jos uvijek imaju novaca (mada je solventnost u Hrvatskoj sve vise tek misleca kategorija), takodjer pripadnici vladajuce kaste, pa cak i visoki stranacki duznosnici, politicki dirigirano reklamiranje natjeralo je mnoge vlasnike radija da se odreknu programske provokativnosti i okrenu ka programu prepunom glazbe garnirane bizarnostima koje se serviraju kao informativni program. Eter je danas preplavljen diskotekama u kojima stoluju neobrazovani voditelji.
Slucaj varazdinskog Radija 042, koji je ujedno i kap koja je prelila casu zuci te nakon cega je osnovana Nezavisna udruga lokalnih radija, svakako je najocitiji primjer bahatosti koju vlast primjenjuje u obracunu s medijima. Iako je mjesecima izvor nesporazuma oko tog radija bila emisija "Week Report", koju su radile sada vec bivse novinarke Radija 101, do smjene urednika doslo je nakon intervjua s americkim veleposlanikom u Hrvatskoj Williamom Montgomeryjem, koji je u manje od pola sata intervjua iznio niz primjedbi na racun aktualne hrvatske vlasti. Unatoc zestokim prosvjedima u Varazdinu i brojnim novinskim napisima o toj smjeni, urednik nije vracen u program. Stovise, ponovo su aktualizirane i price o oglasavanju nezavisnih tjednika, prije svega "Nacionala" i "Feral Tribunea". Ponekad postaje stvarno nevjerojatno koliko HDZ mrzi te tjednike, da cak i samo reklame za njih mogu prouzrociti brojne probleme urednicima i vlasnicima radija na kojima se te reklame emitiraju, a tako je bilo i s Radijem 042. Slicna prica o smjeni urednika, s tim sto je ovaj put u igri bio intervju s Drazenom Budisom, dogodila se prije nekoliko dana i u Donjoj Stubici, sto znaci da obracunima jos uvijek nije kraj.
Osnivanje Udruge nezavisnih lokalnih radija na trenutak je ipak zateklo vladajucu stranku. Kako u Hrvatskoj vec postoji udruga lokalnih nezavisnih medija, nitko nije ocekivao da bi bilo moguce osnovati jos jednu, pogotovo ne nakon propasti paralelne novinarske udruge koju je pokusala stvoriti urednica Hrvatske televizije Hloverka Novak Srzic. Stara udruga za celnog covjeka ima Juru Hrvacica, covjeka koji je zanat ispekao na Radio Velikoj Gorici krajem osamdesetih godina. Hrvacic danas vodi Obiteljski radio, sa kojeg je nedavno otisla vecina novinara informativnog programa koji je Hrvacic naglo odlucio "svesti na razumnu mjeru", sto je bio tek eufemizam za skoro potpuno skidanje svih vijesti. Osim toga, Hrvacic slovi i kao "covjek za medije Miroslava Kutle". Osim Obiteljskog radija, Hrvacicevo se ime veze i uz pokretanje Narodnog radija, cija je drzavna frekvencija takodjer dodijeljena Miroslavu Kutli. Na sva pitanja o njegovoj povezanosti i ortakluku s najgorim od hrvatskih tajkuna, u nedavnom velikom intervjuu u "Playboyu", Hrvacic je pokusavao izbjeci odgovore, a kad to nije mogao, zavio ih je u krajnje ispraznu retoriku, pa se ni nakon njegovih odgovora ne moze znati sto je prava istina i koliko je u stvari radija u cijem je pokretanju sudjelovao, kao ni koliko ih je u vlasnistvu samog Kutle.
Bliske veze s vlascu Hrvacicevoj su udruzi omogucile potpisivanje veoma povoljnih ugovora s Hrvatskom glazbenom unijom ili ZAMP-om (Zastita autorskih prava u glazbi). Obje su te organizacije, uz poznate drzavotvorne istupe njihovih celnika, poznate i kao filijale preko kojih je HDZ vrsio pritisak na medije. Pogotovo je to slucaj sa ZAMP-om, ciji su godisnji zahtjevi za novcanom naknadom na racun autorskih prava dostizali i stotine tisuca maraka za samo jedan radio. Takva potrazivanja, argumentirana navodnim statistikama o izvodjenosti pojedinih pjesama u programu, tjerala su radio stanice u financijski ocaj, no nikada i nigdje nije objavljeno koliko za takva prava placaju drzavna televizija sa svoja tri programa ili drzavni radio sa cetiri programa. Nikada nije objavljeno ni koliko je autorskih prava platio bilo koji radija s kojima je petljao Hrvacic.
Nesumnjivo je da je predizborna kampanja za izbore na kojima se ocekuje smjena HDZ-a uvelike pocela. Isto je tako nesumnjivo da su u HDZ-u shvatili koliki je stvarni pad njihove popularnosti, te da ovi izbori, po svemu sudeci, nece imati uobicajeno veliki broj apstinenata. Uz najavu promjene izbornog zakona, sto bi HDZ- u trebalo omoguciti da zadrzi sto veci broj svojih poslanika u parlamentu, bitka oko medija jedna je od najznacajnijih zadaca kojima se bave u toj stranci. Ekonomski pritisci na izdavace tiskanih medija, koji su nedavno kulminirali enormnim financijskim problemima u distribuciji, a koji se ovih dana sele u tiskare, samo su dio borbe u kojoj se ne biraju oruzja kojima se unistava neprijatelja. Vaznost lijepih rijeci na lokalnim radijima HDZ-u je takodjer postala neuobicajeno potrebna, i stoga unistavanje disonantnih glasova u pjevanju orkestrirane slave Ocu Domovine i Partiji danas dozivljava svoje vrhunce. Novoosnovanoj Udruzi stoga predstoji velika zadaca u ocuvanju profesionalnosti, naravno, pod uvjetom da uspiju prezivjeti do smjene vlasti. A prezivljavanje je ovdje najteza igra.
MILIVOJ DjILAS