DUGOROCNA POLITICKA UPOTREBA

Brcko

Srbi strepe, Hrvati cute, Bosnjaci se povukli do "distrikta". Da li sredinom marta, uopste, ista i moze biti receno?

Banjaluka, 23. februar 1999. godine (AIM)

Sasvim u sjenci Rambujea - gdje se odlucivalo o sudbini Kosova i Metohije - odrzano je u Becu zasijedanje arbitraznog tribunala za Brcko. Logika je savremene javnosti da se, uprkos mnostvu cinjenica i informacija, potpuno pojednostavljuje zivot i drustveni procesi, te da se samo zbog toga Brcko, i kod Srba a i u Medjunarodnoj zajednici, moglo bi se reci, dobilo drugorezredni znacaj. U stvari, kakvu god odluku donese arbitar, americki advokat Robert Oven, ovaj grad nece biti skinut sa dnevnog reda. Naprotiv, zestoka i dugorocna politicka upotreba buduca je sudbina ove, u poslednjih 50 godina, "usnule varosi". Do neke nove istorijske prekompozicije Juznog Balkana, Brcko ce biti i Bosfor, i Gibraltar, i Tajvan ovog regiona.

To je najdirektnije demonstrirao, jos u toku ove seanse arbitraze, Dejvid Oven, engleski diplomata, koji je najbolje godine svoje velike karijere proveo upravo u eks-Jugoslaviji. Oven je, naime, predlozio da se Slobodanu Milosevicu za "svaku kvadratnu milju Kosova" datu Albancima, ponudi isto toliko "svete zemlje" u RS. Zvucalo bi kao politikanske somnabulije da to ne govori, glavom i bradom, Oven koji, uz sve prigovore koji mogu da mu se stave, poznaje nasu situaciju bolje od ministarstva inostranih poslova svih zapadnih vlada zajedno. Zato je Stejt Department odmah zaduzio Roberta Gelbarda da u "Njujork tajmsu" odgovori Englezu: odlucno poznatim frazama i bez udubljivanja.

Dok Amerikanci "utvrdjuju" Dejton (u skladu sa svojim tekucim interesima) i ispipavaju Brcko, i drugi, oko eks-Jugoslavije izuzetno angazovani Evropljanin, Van den Bruk objavio je da je "u BiH uveden protektorat". To je, naravno, "teska opaska" posebno kad dolazi od komesara (ministra) Evropske unije za inostrane poslove. Zasad je "nejakom" portparolu zvucnog prezimena (Palma), palo u zadatak da rutinski opovrgne tvrdnje evropskog ministra. Ali, duh opomene je pusten iz boce.

Srpsko jedinstvo

Brcko se, dakle, "obicnom mirnom zivotu" vratiti nece, odnosno i da hoce nece mu se dati. To, naravno, uopste ne znaci da odluka arbitraze nije izuzetno vazna i dalekosezna, prije svega u RS. Otuda je prirodno da su se srpske politicke elite -inace, toliko suprotstavljene da se uglavnom lakse mogu dogovoriti sa dojucerasnjim ratnim neprijateljima nego izmedju sebe - ujedinile. I Plavsiceva i Krajisnik, i Dodik i Ivanic, i Djokic i Kalinic, i Polpasen i Radisic, kad je Brcko u pitanju mogu naci zajednicki jezik. "Stranke, koalicije i blokovi stranaka" iz RS potpisali su jedinstvenu izjavu sa jasnim zahtjevom arbitraznom tribunalu u Becu "da Brcko ostane u RS".

Inace, Robertsu Ovenu Srbi su ponudili i siroku lepezu misljenja, dokaza i konstruktivnih prijedloga uz ovakav zahtjev. "Da se iz Brckog dislocira vojna kasarna, da Vlada RS pomogne izgradnju vjerskih objekata tamo gdje se vracaju izbjeglice, da uvedemo ministarstvo za Brcko" (Milorad Dodik). "Stvoreni su preduslovi za odluku" (Petar Djokic). Izmedju ostalog "Srpska je u podrucju grada Brcko stvorila uslove u ekonomskom smislu da se moze u potpunosti sprovesti zakon o privatizaciji" (Mladen Ivanic). I opomena se cula, da bi izdvajanje Brckog iz RS vodilo "novim podjelama i stvaranju nestabilnosti, ne samo u BiH nego i u sirem regionu a i najvjerovatnije i novom egzodusu oko milion i trista hiljada Srba zapadno od Brckog" (Zivko Radisic).

Federacija i distrikt

Uoceno je i da je Federacija u toku beckog zasijedanja arbitraze "kliznula" od cvrstog zalaganja za "distrikt Brcko". Cak je i Alija Izetbegovic, koji je do juce zvao mladu bosnjacku generaciju u rat za "svetu bosnjacku zemlju" poceo da spominje, doduse uz "jedinu pravednu odluku", i Hong Kong.

Americki advokat Nikola Kostic, zastupnik RS, iz toga je izvukao zakljucak da "Federacija cini sve kako bi Brcko postalo distrikt, posto je svjesna da ne moze da dobije tu oblast". Naravno da nije posao advokata da govori nepristrasno, ali Kosticave rijeci zvucale su kao odmjerena procjena.

Ovom pridonosi i stav Hrvata, koji su se opet drzali tiho i po strani. Njih je svakako vise uzbudio odgovor Karlosa Vestendorpa na pismo Udruzenja bosanskih Hrvata, koje je opet istaklo zahtjev za "posebnom hrvatskom teritorijom" u BiH. Spanski diplomata, koji zna kako se tesko zaradjuje mjesecna platica od cetrdeset hiljada maraka, odgovorio je poslovicno principijelno (kako protektoru i prilici) da bi "treci entitet jednostavno bio protiv Dejtona" i savjetovao: da ce "interesi Hrvata u BiH biti bolje shvaceni u duhu zajednistva, a ne separatizma".

Odluku o Brckom, koja stize u martu, ocigledno najnestrpljivije i sa najvise strepnje ocekuju Srbi. Posto je odavno prekoracen rok zadan u Dejtonu, nikoga nece iznenaditi ni neka nova forma odgadjanja cemu se Roberts Oven zaista izvjestio. Ako se uopste i moze upustati u procjenu razvoja dogadjaja u koje je ugradjeno tpliko razlicitih, a i jakih interesa, tada bi logicno izgledalo da se sadasnje stanje ogranici petogodisnjim (ili trogodisnjim) periodom, a onda opet da se iznova gleda i zagleda. Tajmaut, najvjerovatnije. I za nas, i za medjunarodnu zajednicu.

Petar Reljic (AIM)