HRVATSKA POLITICKA POMETNJA

AIM, ZAGREB, 22.2.1999. Na hrvatskoj politickoj sceni vlada velika pometnja. Njen je izvor u vladajucoj stranci. HDZ u posljednje vrijeme daje toliko proturjecne signale da se cini kako je na Pantovcaku potpuni kaos. Primjerice, vladajuca je stranka najavila rekonstrukciju vlade, bio je zakazan i termin objave sastava novog kabineta, ali je iznenada sve otkazano. Novi se datum ne zna i nitko u tom pogledu vise ne daje prognoze. Premijer tvrdi da je odgoda skopcana s bolescu, kako je rekao, s prehladom sefa drzave. Prema njegovim rijecima, on se jednostavno nije mogao susresti s predsjednikom Tudjmanom, koji se iz posjete Turskoj vratio u losem zdravstvenom stanju.

Jos je cudnije otkazivanje zasjedanja jednog od sredisnjih tijela vladajuce stranke, koje je najavljivano pretenciozno kao "mini kongres HDZ-a". Iako je javnosti bio objavljen detaljan plan skupa, do toga koliko ce tko moci govoriti, iznenada je sve stornirano, tocnije odgodjeno za nekoliko mjeseci. Time je odgodjeno i proglasenje sastava izbornog stozera HDZ-a. Objasnjenja za to vremensko seljenje - gotovo da nije bilo. Opcenito se to povezuje s Tudjmanovom bolescu, sto bi trebalo znaciti da hrvatskog predsjednika muci nesto teze od prehlade ili gripe.

Kaoticnim su se pokazala i objasnjenja oko novog izbornog zakona. Prvo je dvostruki potpredsjednik - vladajuce stranke i Hrvatskog sabora - Vladimir Seks objavio da ce se, po svoj prilici, ici na cisti proporcionalni sustav te da ce cijela Hrvatska biti jedna izborna jedinica. Objasnio je to zeljom da se suzbije mogucnost stvaranja bipolarnosti - u parlamentu i ukupnom politickom zivotu. Mada argumenti, koje je Seks naveo - ne stoje, izbor proporcionalnog sustava za HDZ se cinio logicnim. Pad popularnosti, diskreditacija mnogih pojedinaca iz vlasti doveli su do toga da su u posljednje vrijeme na svim djelomicnim lokalnim izborima vladajuci katastrofalno izgubili. Proporcionalni sustav destimulira koalicije, sto je u ovom trenutku HDZ-u od zivotne vaznosti, jer mu glavnu izbornu prijetnju predstavlja zajednicki nastup sest oporbenih stranaka.

Ali ubrzo je stigao demanti - iz vladajuce su stranke dojavili da je to samo jedan od prijedloga, da bi potom saopcili kako proporcionalni sustav s jednom izbornom jedinicom uopce nije prijedlog HDZ-a, nego ekstremno desne pravaske stranke (HSP-a). Ovo vrludanje oko izbornog modela pokazuje dvije stvari. Prvo, HDZ ima veliki problem, jer, kako rece jedan od oporbenih lidera, vise mu ni jedan izborni sustav ne odgovara. Njegov se rejting opasno srozao, toliko da je tesko pronaci nacin koji bi mu osigurao izbornu pobjedu. Drugo, sporenja oko izbornih propozicija izraz su opcenite konfrontacije unutar vladajucih redova.

Izbori se, dakle, ubrzano priblizavaju (normalno bi morali biti potkraj godine, ali nisu iskljucena ni prijevremena iznenadjenja), ali je sasvim nepoznato pod kojim ce se kondicijama oni odrzati, prije svega po kojem izbornom sustavu. Gomilanje nerijesenih problema posljedica je evidentne blokade vlasti. Tudjman vise nije u stanju da rjesava probleme, nesto zato jer se njegova vlast potrosila i ruinirala, a nesto i zbog svoje bolesti. Kuloari tvrde da se hrvatskom predsjedniku, koji se vec u dva navrata lijecio od karcinoma, zlocudna bolest ponovo vratila. Na to bi ukazivali i neki vanjski znaci. Po staroj navadi hrvatska se javnost o zdravstvenom stanju sefa drzave sluzbeno ne informira, pa je o njegovim bolestima prisiljena gatati, primjerice, po tome ima li i koliko kose. Malaksali predsjednik vise ne uspijeva kontrolirati ni vlastitu stranku, pa se u njenim redovima vodi ogorcena borba za naslijedje. Nakon sto na umjerenom krilu vise gotovo da nitko nije ostao, sukob se preselio na desnicu i sada se odvija vrlo otvoreno hrvanje izmedju dva desna krila HDZ-a.

Sest oporbenih stranaka, koje se spremaju za neki oblik zajednickog nastupa na izborima, ocjenjuju da je posljednjih tjedana doslo do radikalizacije politickog djelovanja vladajuce partije. U posebnoj izjavi oni su ustvrdili da je u vladajucim redovima "potpuno prevladala ekstremna linija, sto se posebice potvrdjuje ponasanjem u parlamentu, zbivanjima u sudstvu, u obavjestajnim sluzbama, na Hrvatskoj televiziji". Ne mireci se sa stanjem, kako su rekli, "sve vece nesigurnosti i beznadja", sestorka je najavila ucvrscenje vlastite prijeizborne i postizborne suradnje. Gradjanima se po prvi put obratila pozivom da "zajedno pokrenu promjene, koje ce svakom covjeku osigurati slobodu, sigurnost i dostojanstvo". Najavili su odrzavanje, kako su ih nazvali, skupova solidarnosti svih gradjana, prvo na lokalnoj razini, a potom i sredisnjeg skupa u Zagrebu. S okupljanjima ce se, po svoj prilici, poceti na proljece, a modaliteti tih demonstracija upravo se dogovaraju.

HDZ-ovi oficijelni i neformalni glasnogovornici odmah su u oporbenoj sestorici prepoznali imitaciju Che Guevare, prepisivace Milosevicevih mitinga istine te kinesku cetveroclanu bandu. Najava da bi oporba mogla posegnuti za vanparlamentarnim sredstvima politicke borbe, da bi, stovise, mogla pozvati na protestne skupove protiv HDZ-ova radikalizma, a u prilog politickim i socijalnim promjenama - hitro su proglasili pozivom na revoluciju. Vlasti bliski mediji uzor su im odmah pronasli u kineskoj kulturnoj i Milosevicevoj antibirokratskoj revoluciji. HDZ-ove su perjanice prosvjedne skupove protumacile kao poziv na stvaranje "predrevolucionarnog raspolozenja" i u istom su dahu najavili da ce oni organizirati kontra-mitinge. Tvrdeci da oporba poziva na nered i kaos, sebe su proglasili zagovornicima reda i dijaloga.

Kako su posljednjih mjeseci, umjesto nekadasnjeg "Franjo, Franjo!", Hrvati po mitinzima poceli izvikivati "Lopovi, lopovi!", tako je i HDZ promijenio svoj stav prema masovnim okupljanjima. Sada ih pokusava diskvalificirati kao preslik, po zlu poznatog, "dogadjanja naroda". Mada su masovni oblici izrazavanja politickih stavova, prosvjeda ili podrske, u demokratskom svijetu sasvim uobicajeni. Hrvatska nema takvo iskustvo. Politicke strukture, vladajuce, kao i one oporbene, pokazivale su gotovo jednaku nevoljkost prema svakoj javnoj manifestaciji. HDZ se boji "ulice" otkako je vise ne moze kontrolirati. Oporba se tim sredstvom nikada nije znala sluziti. Velika je novost da upravo oporbene stranke sada najavljuju okretanje ploce.

U Hrvatskoj danas postoje razlozi za i kontra poziva na masovke. Sociolog Josip Zupanov upozorava da sadasnje napetosti na hrvatskoj politickoj sceni nisu samo uobicajeni predizborni folklor, nego je rijec o ozbiljnim, dubinskim sukobima. Kada se pokrene "spirala konflikta" - tesko je prognozirati rasplet. Budu li se stvari tako razvijale, Zupanov tvrdi da je "moguca i neka vrsta revolucije ili udara". Poziv na ulicu uvijek je skopcan s odredjenom neizvjesnoscu; u naelektriziranim situacijama, kakva je trenutno u Hrvatskoj, stvari se jos lakse mogu oteti iz ruku, a kaos bi najvise odgovarao vladajucima.

S druge strane, opozicija ne moze vjecno sjediti skrstenih ruku. Vrlo strpljivi liberal Budisa ovih dana kaze: "Ne mozemo mirno gledati puzanje diktature u Hrvatskoj". U prilog masovnim skupovima govori, prvo, cinjenica da se vladajuci samo snaznim pritiskom mogu privoljeti na demokratske ustupke. Dosadasnje nadmudrivanje s oporbenim bojkotom u Saboru nije dalo nikakve rezultate. Masovni prosvjedi nesumljivo bi bili mnogo jaci i uvjerljiviji argument. Drugo, opozicija mora animirati birace, jer bi se inace mogla dogoditi velika izborna apstinencija, sto bi takodjer odgovaralo vladajucima. Trece, javno je nezadovoljstvo sada toliko naraslo da je i oporba, cini se, shvatila kako ga mora povesti ili bi njegova nekontrolirana erupcija - i nju mogla pomesti.

JELENA LOVRIC