CRKVA I DZAMIJA U PAKETU

Svi brcanski sporovi

Brcko, 15. februar 1999. godine (AIM)

Od kako je u aprilu 1997. godine zapocela izgradnja pravoslavne crkve posvecene Svetoj Nedelji u brcanskom naselju Pete kozarske, traju i nesporazumi na relaciji Crkvena opstina Brcko - Islamska zajednica u Maoci - supervizor Robert Farand. Svemu ton i boju daju svojim saopstenjima lideri nacionalnih politickih partija, predstavljajuci se kao jedini zastitnici svoje vjere i nacije.

Crkva se gradi na bivsem igralistu u mjesnoj zajednici Meraje (predratni naziv), ciji su najveci broj stanovnika cinili Bosnjaci (oko 80 odsto). Sada ovo podrucje naseljavaju iskljucivo Srbi. Upravo je to najspornija cinjenica u cijeloj situaciji oko izgradnje crkve, sto stalno kao osnovni argument u zabrani gradnje potezu bosnjacki politicki i vjerski lideri sa obrazlozenjem da ce crkva ometati povratak.

Urbanisticka saglasnost nadleznog opstinskog organa dobijena je 31. januara 1997. godine, a odobrenje za gradnju 12. marta iste godine. Po dolasku supervizora Faranda u Brcko, predstavnici islamske zajednice, kao i politicki lideri bosnjackih stranaka, u prvom redu SDA, medju prvim problemima postavili su pitanje izgradnje crkve.

Kako bi se postigao dogovor oko razumnog rjesavanja ovog, po stanju stvari prije svega religioznog, a kasnijim razvojem dogadjaja i politickog problema, odmah su organizovani sastanci na lokalnom "svestenickom nivou". Mada je pokazana dobra volja za rjesavanje ovog pitanja, kakva i prilici duhovnocima, od tada nije ucinjen ni jedan korak ka rjesenju spora.

Predstavnici islamske zajednice odbili su da potpisu zajednicku izjavu u vezi izgradnje ovog i slicnih objekata. Osim toga, od kancelarije supervizora zatrazili su da se zaustavi izgradnja crkve. U reagovanju muftije tuzlanskog efendije Kavazovica se istice da je "gradnja vjerskih objekata u Brckom moguca samo na temeljima porusenih objekata do konacne arbitrazne odluke ili uspostavljanja multietnicke vlasti u gradu".

Predsjednik Odbora Islamske zajednice u Brckom (Maoca) Ahmet Ribic uslovljava nastavak izgradnje pravoslavne crkve izdavanjem urbanisticke saglasnosti i gradjevinske dozvole za izgradnju dzamije na istoj lokaciji.

Prota Brcanski Slavko Maksimovic odbija svaku pomisao da je rijec o "politickoj crkvi", a zahtjev Islamske zajednice za izgradnju dzamije na istom mjestu smatra politizovanjem cijelog problema. "Kada bi se prihvatila uslovljavanja od strane Islamske zajednice da se "u paketu" grade i crkva i dzamija, to bi bili politicki objekti. Daboga se takva crkva nigdje i nikad ne podigla jer bi bila spomenik jedne politike, a ne bogomolja", kaze svestenik Maksimovic i predlaze da se potpise zajednicka izjava, ali za cijelo podrucje BiH, "postivanja urbanistickih i regulacionih planova sela i gradova u kojima se vjerski objekti grade".

U sporenja oko izgradnje crkve, po osnovu duznosti koju obavlja, neminovno se ukljucio i supervizor Farand, zatrazivsi od lokalnih vlasti i predstavnika Srpske pravoslavne crkve da se do postizanja kompromisa zaustavi izgradnja. Kako ovaj zahtjev nije ispostovan, suprvizor Farand potegao je za nalogom, koji je izdao

1. septembra 1997. godine. U njemu izricito zahtijeva obustavljanje izgradnje crkve dok se ne uspostavi multietnicka administracija u gradu.

Nakon septembarskih izbora u Brckom je formirana multietnicka administracija od predstavnika sva tri naroda. Obilje problema, prije svega politicke prirode, sa kojima su se susreli novoizabrani funkcioneri, izgradnju crkve stavili su u drugi plan. Za taj period izgradnja bogomolje stigla je do pod krov, ali je pretrpjela i jedno podmetanje eksploziva. Tog 27. oktobra 1997. u 4,20 casova, prema sluzbenim podacima, od eksplozije je porusen jedan armirano-betonski stub i dio zida, a na unutrasnjoj strani ozidanog dijela crkve u duzini od pet metara ispisana je poruka "Hezbolah".

Pocinioci nisi nikada pronadjeni, sto je ostavilo prostora za sumnju ko je inspirator ovog nedjela.

Rjesavanjem prioritetnih pitanja, koja su postavljena pred multietnicku administraciju (povratak Bosnjaka i Hrvata, uspostavljanje multietnicke zastupljenosti u policiji, sudstvu i opstinskim organima uprave), pismom gradonacelniku Borku Reljicu od 4. novembra 1998. godine "crkveno pitanje" ponovo je aktuelizovao njegov zamjenik iz reda bosnjackog naroda Mirsad Islamovic, koji od Reljica trazi da se ovo pitanje stavi na dnevni red sjednice Izvrsnog odbora, kao i da se izda nalog kojim ce se zabraniti dalji radovi na izgradnji.

Izvrsni odbor je raspravljao ovo pitanje, ali je po zahtjevu savjetnika OHR-a za pravna pitanja odlozio odlucivanje, a zatrazen je stav Ministarstva vjera u Vladi Republike Srpske.

U odgovoru stoji da Vlada i resorno ministarstvo nemaju nista protiv izgradnje kako ovog hrama tako i drugih hramova sve cetiri vjerske zajednice, ukoliko su ispostovani svi zakonom propisani uslovi za izgradnju, ali u cilju olaksavanja polozaja u donosenju arbitrazne odluke "spremni su razgovarati sa Vladikom zvornicko-tuzlanskim gospodinom Vasilijem da se u cilju smirivanja strasti privremeno obustavi gradnja do donosenja arbitrazne odluke".

U medjuvremenu, za nesto vise od pet hiljada Bosnjaka povratnika, obnovljene su dvije dzamije, u Begovaci i na Brodu. Glas mujezina ponovo se cuje u Brckom, i po tome je ovaj grad jedinstven ne samo u RS, vec i u dijelovima Federacije BiH pod kontrolom Hrvata. Brcaci vole da kazu da je broj bosnjackih bogomilja u ovom gradu isti kao u Republici Hrvatskoj.

Marko Draganic (AIM)