PARISKI KRUG OSTAVKI

AIM, ZAGREB, 13.2.1999. Vrativsi se iz svoje pete (!) posjete Ankari, gdje mu je Demirel spemenuo Tursku kao drugu domovinu, hrvatski predsjednik Tudjman, jos je u zagrebackoj zracnoj luci, netom nakon slijetanja, nasao potrebnim slavodobitno priopciti: zavrsen je "pariski krug" ostavki. Mada to nije izrijekom naveo, jasno je da je pri tom mislio na Branka Salaja, donedavnog ravnatelja Hine, hrvatske izvjestajne novinske agencije i Mirka Galica, clana Uprave HRT-a i direkrtora za Televiziju. "Pariski krug" ostavki, kojeg su oni, po Tudjanu, zatvorili, naceo je nedavno Hrvoje Sarinic, dugogodisnji predstojnik Ureda hrvatskog predsjednika i jedan od ljudi njegova najveceg povjerenja. Sva trojica - Sarinic, Salaj i Galic - stjecajem razlicitih okolnosti, duze su vrijeme zivjeli u Parizu, pa je valjda tu cinjenicu trebalo podastrijeti hrvatskoj javnosti, kao naznaku za razmisljanje o mogucoj "pariskoj zavjeri". Neugodnu istinu da mu ostavke vaznih ljudi na stol stizu sad vec u gotovo dnevnom ritmu, Tudjman je na sebi svojestveno bahat nacin, posprdno umotao u floskulu "pariskog kruga", kao da je rijec o kakvoj organiziranoj skupini koja se udruzila da bi uzdrmala Hrvatsku i njegovu vlast.

Svakog drugog osim Tudjmana itekako bi zabrinula cinjenica da mu, u razmaku od samo dva dana, na stol stignu ostavke celnih ljudi dva najznacajnija medija - nacionale televizije i drzavne novinske agencije. Pri tom su iznimno znakovita i obrazlozenja njihova odlaska: Salaj je kao jedan od najvaznijih razloga naveo "ideologizaciju Hine", koju nije uspio pretvoriti u javni servis, dok je Galic rekao to isto, samo malo drugacije: "Nisam ostvario ono sto sam htio pa se povlacim". A sto je Galic htio, hrvatskoj je javnosti itekako dobro poznato. Zalagao se za pretvaranje drzavnopartijske u javnu televiziju, zeleci od HRT-a napraviti modernu europsku televiziju. Prikljucio se Forumu 21, skupini "pobunjenih" HRT-ovih novinara, koji su javno ustali u obranu profesije, a protiv jednoumlja kakvo je zavladalo u "katedrali hrvatskog duha" (izraz Antuna Vrdoljaka, jednog od ranijih generalnih direktora HRT-a).

Ostavke Salaja i Galica dogodile su se u, za Hrvatsku, iznimno neugodnom trenutku. U beckom sjedistu OESS-a - dok su Salaj i Galic pisali svoje ostavke - usvajalo se izvjesce o Hrvatskoj, u kojem je opet dominiralo nepovoljno stanje u medijima. Freimut Duve, OESS-ov predstavnik za slobodu medija, ponovio je vec znane zamjerke o potpunoj kontroli vlasti nad elektronskim medijima, dodavsi toj otuznoj slici nove tamne tonove: policijsko uhodjenje i prisluskivanje novinara, zastrasujuci broj tuzbi s enormnim financijskim zahtjevima za pretrpljene "dusevne boli", te stanje u "Tisku", monopolistickoj novinskoj distributivnoj mrezi, koja je zbog mutnih poslovanja najveceg hrvatskog tajkuna i Tudjmanova ljubimca Miroslava Kutle, dovelo na rub propasti najveci dio novinskih izdavaca.

Stanje na Hrvatskoj televiziji, dva dana nakon Galiceve ostavke, iznimno je plasticno opisao povjerenik za ljudska prava UN-a, svojedobni ceski disident Jiri Dienstbier, koji upravo boravi u Zagrebu: "Dobili smo informacije da je u Hrvatskoj zajamcena sloboda medija, ali izvjestaji koje smo vidjeli na HTV-u podsjecaju me na izvjestaje cehoslovacke televizije iz sedamdesetih godina". Dienstbierovo vrlo ozbiljno upozorenje samo je jedna od zamjerki kakve na Hrvatsku televiziju pljuste sa svih strana. Televizijom su, s izuzetkom desnog radikalnog krila HDZ-a, koje u posljednje vrijeme preuzima kontrolu nad najvaznijim segmentima hrrvatskog drustva, nezadovoljni svi. Od opozicije, koja zbog prilika u medijima spominje i mogucnost bojkota izbora, Saveza seljaka koji nezadovoljni suspenzijom voditelja poljoprivredne emisije (vrlo kriticki nastrojenog Ive Loncara) najavljuju masovne prosvjede i pozivaju na bojkot tv- pretplate, do vec spomenutog Foruma 21 i medjunarodnih promatrackih organizacija.

Ostavku Salaja i Galica valja promatrati i u svjetlu izborne godine u koju je Hrvatska usla. Iako celnici HDZ-a sa svih strana trube i zakljinju se kako prijevremenih izbora nece biti (parlamentarni izori trebali bi se odrzati koncem ove ili pocetkom sljedece godine), predizborna kampanja vec je zapocela. HDZ, svjestan snazno izrazenih politickih i socijalnih tenziija, ocito se odlucio na dugu i zamornu predizbornu kampanju. Osniva kojekakve saveze seljaka, umirovljenika, obrtnika i radnika, njegovi celnici jezde Hrvatskom, obecavajuci promjene i blagostanje, pa ako izbori i budu iznudjeni ranije (opozicija najavljuje niz prosvjednih skupova koji bi trebali kulminirati u lipnju), HDZ ce imati solidan zalet kojeg ce oporbene stranke tesko moci sustici. Desna frakcija HDZ-a, na celu s Tudjmanovim savjetnikom za unutrasnju politiku uzurbano radi na demontazi ukupne politicke infrastrukture, kako bi se sto bolje pripremila za izbore i definitivno preuzimanje vlasti. Uostalom, sad vec bivsi direktor Hine, Branko Salaj, i javno je rekao da iza njegove smjene stoji upravo Pasalic. Zbog Pasalica je morao otici jos jedan pripadnik "pari{kog kruga", Hrvoje Sarinic, a ni Galiceva jedra nisu se pomakla bez naleta Pasaliceve bure. Naime, Vesna Skare-Ozbolt, potpredsjednica HDZ-a, osoba vrlo bliska Hrvoju Sarinicu, prema nekim indiskrecijama, zaprijetila je ostavkom bude li s mjesta generalnog direktora HTV-a maknut Ivica Vrkic. Skare-Ozbolt i Vrkic politicki su prijatelji jos iz vremena zajednickog posla mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Kad je vec sve bilo dogovoreno da Vesna Skare-Ozbolt (osoba od Sarinicevog povjerenja) preuzme mjesto direktora HTV-a, desna struja HDZ-a tome se zestoko usprotivila. Nadjen je kompromis, pa je na celo HRT-a dosao Vrkic, no kako je i nad njim ostala blaga Sariniceva sjena i dalje je meta napada Pasalica i njegovih junosa.

Uostalom, sam Pasalic nedavno je u jednom intervjuu rekao kako je nezadovoljan programskom orijentacijom HRT-a, sto je bilo jasno upozorenje Vrkicu da pocne pakirati kovcege. Nekoliko skandala sa skidanjem vec najavljenih politickih emisija ("Jedan plus jedan", forumasa Dubravka Merlica i Thomira Ladisica), rasistickih ispada ("ekologistice" Branke Separovic) i novog vala govora mrznje ("Hrvatski spomenar"), ponajbolje svjedoce o kaoticnom stanju u "katedrali hrvatskog duha".

Kako se izbori budu priblizavali stanje na "dalekovidnici" i medijima opcenito ce postajati sve zaostrenije pa bi se "pariskom krugu" ostavki mogli pridruziti i neki drugi krugovi. Jos zivom Vrkicu, cija je pozicija mozda ponesto ojacala ukljucivanjem u Tudjmanovu svitu koja je tri dana u Turskoj uvodila Hrvatsku u Europu, vec naveliko traze zamjenu. Jedan od kandidata je i neunistivi Goran Milic, covjek za sva vremena, od urednika dnevnika Televizije Beograd, do Yutela i zvijezde ovakvog HRT-a. Kad je nedavno Milic imao tv-intervju s Tudjmanom, hrvatski drzavni poglavar toplo je savjetovao novu hrvatsku televizijsku zvijezdu kako bi bilo dobro da prestane pusiti. Tudjman brine o Milicevu zdravlju jer mu trebaju vitalni ljudi za odgovorne funkcije. Ako Milic poslusa Tudjmana i prestane pusiti, svima koji su na televiziji "popusili" to nece biti nikakva utjeha.

DRAGO HEDL