CUTANJE - STRAH ILI ZABORAVNOST

Imovina crnogorskih funkcionera

Zasto su, iako je to skupstinskom preporukom predvidjeno, imovinu do sada predali na uvid samo clanovi Bulatoviceve SNP i Rakceviceve SDP. Sada mnogi u Crnoj Gori mogu, za sada, samo da nagadjaju o (ne)istinitosti medjupartijskih optuzbi o brojnim zloupotrebama i nezakonitom bogacenju pojedinih drzavnih (saveznih, republickih, opstinskih) i partijskih funkcionera

AIM, PODGORICA, 11.2.1999.

Partijska saopstenja u kojima se razmjenjuju medjusobne optuzbe za zloupotrebu vlasti i nezakonito bogacenje, svakodnevno podsjecaju crnogorsku javnost da je nadmetanje za najbogatijeg drzavnog, odnosno partijskog, funkcionera jos uvijek otvoreno. Pitanje imovine ljudi na vlasti postavlja se u Crnoj Gori, manje ili vise glasno, vec godinama. Cak je i opoziciona koalicija Narodna sloga u parlamentarne izbore 1996. godine usla sa sloganom "vratite pare" - upucenom celnicima tada jedinstvenog DPS.

Podjela najjace crnogorske partije na Djukanovicev i Bulatovicav tabor, u proljece 1997. godine, i optuzbe o sticanju ogromnog licnog bogatstva, razmijenjene izmedju dojucerasnjih bliskih saradnika i prijatelja, dodatno su aktuelizovali ovu temu. To je podstaklo poslanike republicke Skupstine da jednoglasno usvoje Preporuku drzavnim funkcionerima, od predsjednika Crne Gore do opstinskih odbornika, da javnosti na uvid ponude podatke o svojoj licnoj i porodicnoj imovini.

Ipak, preuzetu obavezu do sada su ispunili samo celnici Bulatoviceve SNP i Rakceviceve SDP. Navodno su i ministri u Vladi Crne Gore, na celu sa premijerom Vujanovicem predali podatke o licnoj i porodicnoj imovini, ali crnogorska javnost jos uvijek nije dobila priliku da stekne potpun uvid u njihov sadrzaj. Makar ne u najzanimljiviji dio - koji se tice ministara iz redova DPS.

Zato je na podgorickim ulicama, u brojnim kaficima, i ovih dana otvorenim "ljetnjim" bastama, i dalje interesantno caskati na temu - ko je najbogatiji crnogorski ministar? Prema tim kalkulacijama, u krug najuzih pretendenata za titulu najimucnijeg ubrajaju se ministar inostranih poslova Branko Perovic, ministar unutrasnjih poslova Vukasin Maras i ministra zdravlja Miodrag Mugosa.

Moguce je da njihovu "zaboravnost" podstice i primjer bivseg predsjednika Crne Gore, sadasnjeg ("takozvanog") saveznog premijera Momira Bulatovica. On je prvi dostavio podatke o svojoj imovini - jos u toku kampanje za izbor crnogorskog predsjednika, krajem '97. godine. Ali, ispostavilo se da je u njegovoj prijavi nedostajalo sedamdesetak kvadratnih metara, koje aktuelni savezni premijer koristi od kada je uselio u stambenu zgradu podignutu za nekadasnje celnike Crne Gore (i tadasnjeg DPS-a). Tako se ono sto je Bulatovic zelio iskoristiti kao "argument vise", i dodatni podsticaj u predsjednickoj kampanji preobratilo u svoju suprotnost.

Postoji sumnja da bi se nesto slicno moglo desiti i kada je u pitanju inventar imovine Bulatovicevih partijskih drugova. Dovoljna je bila povrsna provjera da se ustanovi kako u, nipocemu spektakularnom popisu imovine poslanika SNP-a, u kome su uz ostalo pedantno nabrojana i dva kera, cetiri krave muzare, pet koza, nedostaje po koji automobil, stan i poslovni prostor.

A do cega takve "nepreciznosti" mogu dovesti, mnogi su se uvjjerili na primjeru devizne ustedjevine Ankice Tudjman, supruge hrvatskog predsjednika. No, mozda je poredjenje sa Hrvatskom neumjesno. Ovdje, ako nista drugo, vec odavno niko ne cuva pare u banci. Naravno, ostaje otvorena mogucnost da su vlasnici (ili samo korisnici?) imovine, koje nema u ozvanicenom popisu SNP-a, taj imetak stekli nakon jesenjeg inventara.

Medjutim, posto Skupstina u svojoj "Preporuci" nije predvidjela mehanizam provjere trazenih podataka o imovini, ni eventualne sankcije za netacne iskaze, mozda su i nepotpuni (netacni) podaci bolji od nikakvih. To su na svojoj kozi osjetili, i osjecaju, mnogi funkcioneri vladajuce koalicije Da zivimo bolje. Prije svih - predsjednik Crne Gore Milo Djukanovic, njegova prethodnica na celu DPS-a Milica Pejanovic-Djurisic i predsjednik Skupstine Svetozar Marovic.

"Gospodja Milica Pejanovic-Djurisic je lidersku poziciju u partiji prepustila za paket akcija u JP PTT Crne Gore", ustvrdili su sredinom decembra iz SNP. Jos teze optuzbe upucene su na racun njenih partijskih drugova: "Gospodin Svetozar Marovic se odrekao svojih ideala, pa cak i kumstva, zakljucenog pod Ostroskim manastirom, zarad kuca, akcija i novca. Gospodin Djukanovic namjerio je sebi kraljevski zalogaj. Ni manje ni vise, on bi da otme Kombinat aluminijuma, odnosno, polovinu ukupne crnogorske privrede", tvrde njihovi dojucerasnji, ne samo partijski drugovi. Sve je to, naravno, demantovano, ali ostao je mucan mucan utisak. I evidentan manjak cinjenica.

Sjenka sumnje ponajvise se nadvila na crnogorskog predsjednika Djukanovica. Bulatovicev nasljednik na crnogorskom tronu nije crnogorsku javnost udostojio podacima o svojoj imovini, i pored nekoliko puta ponovljene tvrdnje da je "u svakom trenutku" spreman na takav potez. To je dalo prostora njegovim oponentima kako on i njegovi saradnici "ne smiju svojim potpisom da ovjere da nijesu vlasnici imovine koja se privremeno vodi pod tudjim imenom, jer bi ljudi koji su im privremeno pozajmili imena i potpise postali stvarni vlasnici njihovih preduzeca, kuca i poslovnih prostora"!

Tacne ili ne, ovakve optuzbe nailaze na plodan teren u Crnoj Gori. Kako uostalom i ocekivati drugacije raspolozenje u zemlji u kojoj sluzbenici sa univerzitetskim obrazovanjem zaradjuju nepune tri hiljade dinara mjesecno, a golobradi mladici, bez zvanicnog zaposljenja, voze automobile cija je realna vrijednost nekoliko desetina hiljada maraka. Zato se kod mnogih rodila sumnja da je vrijeme privredne tranzicije (a moglo bi se reci i prvobitne akumulacije kapitala), idealan teren za brojne manipulacije.

S druge strane, otvoren izazov kolegama iz crnogorskog drzavnog vrha uputili su ministri iz redova NS i SDP, koji su, preko ovdasnjih nezavisnih medija objavili podatke o imovnom stanju. Tako smo saznali da aktuelni ministar kulture Budimir Dubak (NS) posjeduje samo jednosoban stan i biblioteku. Zato njegov kolega, potpredsjednik Vlade Dragisa Burzan (SDP) sa svojom uzom familijom posjeduje trosoban stan u Podgorici, trosoban stan na Svetom Stefanu, "idealnu polovinu vlasnistva na placu na kojem je postavljena porodicna stambena zgrada (iz nasljedstva)" i cetvrtinu stambene zgrade u Hercegovackoj ulici. Burzan ima automobil "zastavu 128", dok njegova porodica posjeduje "iznos od vise desetina hiljada maraka u obliku stare devizne stednje..."

Ipak, prema dostupnim podacima, najbogatiji crnogorski politicar je predsjednik SDP @arko Rakcevic. Uz bogatu porodicnu zaostavstinu (veliko imanje u Podgorici vlasnistvo je njegove porodice duze od 120 godina), Rakcevic uspijesno razvija i posao izgradnje i prodaje stanova. Ali, glavni (da li i najimucniji) akteri crnogorske politicke scene jos se nijesu oglasili.

No postoje najave da ova tisina nece biti dugog vijeka. Moguce je dakle da cemo uskoro biti u prilici da se uvjerimo u (ne)opravdanost tvrdnji kako se pojedini drzavni funkcioneri u Crnoj Gori politikom bave da bi napunili novcanik, da su neke partije i njihovi celnici za iskazanu lojalnost saveznim ili republickim vlastima na poklon dobijali placeve i automobile, kako su drugi novcem uslovljavali koalicionu saradnju, a neki opet rentirali glasove - za devize. Ili ce najavljena prezentacija imovinskih podataka, i njihova eventualna provjera, ponovo podstaci gradjane Crne Gore da na trgovima klicu "vratite pare".

Zoran RADULOVC (AIM)