GODINE OPASNOG Zivljenja

UBISTVA, BOSANSKA SVAKODNEVNICA

AIM, Sarajevo, 10.02.1999.

Prica prva: nekoliko dana pred novogodisnje praznike u Sarajevu je ubijen taksista. Tijelo i zapaljeni automobil pronadjeni su naredni
dan u naselju Bulozi, u Republici Spskoj. Pociniocu(ima) otmice i ubistva navodno je nemoguce uci u trag, kazu u obje entitetske policije. Zajednicka istraga je najavljena, no rezultata jos je nema. Inace, radi se o sestom postedaytonsko ubistvu taksista u Sarajevskom kantonu.

Prica druga - 26-ogodisnja Mostarka ubijena je prilikom robusne pucnjave nakon pobjede hrvatske nogometne reprezentacije na svjetskom prvenstvu prosle godine. Zakljucak visokog duznosnika IPTF-a u mostarskom regionu, nakon ovog ubistva, bio je: "Toliko metaka je ispaljeno iz najrazlicitijih cijevi da ne postoji ozbiljnija mogucnost da se utvrdi ko je i odakle ispalio metak koji je ubio djevojku".

Prica, jos jedna od mnogih: dva Bosnjaka ubijena su u selu Zelina, opstina Kalesija. Tamosnje vlasti sumnjaju da je pocinilac ubistva bivsi policajac iz Republike Srpske, ali s obzirom na politicke odnose dvaju entiteta tesko je, odnosno gotovo nemoguce, zavrsiti istragu.

Helsinski komitet za ljudska prava u BiH nedavno je objavio spisak ubistava i teroristickih akata koji su za posljedicu imali smrt ili ranjavanje. Od dvadesetak ubistava prezentiranih na ovom spisku, a neka datiraju i iz 1996. godine, niti jedno nije razrjeseno. Istrage su uglavnom zakljucene opaskom da "motiv i pocinioci nisu poznati". No, cinjenica je da se mahom radi o ubistvima povratnika ili pripadnika manjinskih naroda, a prema saznanjima Helsinki Right Wacha, broj teroristickih i razbojnickih djela, kao i slucajeva zastrasivanja, sve je veci, dok se domace policije sumnjice da su ili ucestvovala ili pasivno stajala po strani.

Ubistva i teroristicki akti su u nadleznosti kantonalnih tuzilastava. Procedura veli da se nakon sto policija utvrdi da se desilo ubistvo ili teroristicki akt, uvidjajna ekipa u sastavu policijske ekipe, sudije i tuzioca izlazi na teren u cilju prikupljanja podataka i obavljanja predistraznih radnji. Nakon prikupljanja saznanja tuzilastvu se podnosi krivicna prijava, a ono podize optuzbu i pokrece se istraga do privodjenja pocinioca i samog sudjenja.

No, u pomenutim slucajevima ostaje otvoreno pitanje nesaradnje medju strukturama vlasti razlicitih kantona ili pak entiteta. Tuzilastva niti u jednom od entiteta ne rade svoj posao, slicno se moze kazati i za policiju, a koliko god se vlasti trudile da govore o, navodno nezavisnom, ali e, eto, sporom sudstvu, stanje na terenu, pokazuje suprotno. Narav no, kao jedan od najvaznijih razloga za takvo sto navodi se nacin izbora i imenovanja kadrova u sudstvu i policiji - njihovo imenovanje zavisi od lojalnosti vladajucim politickim oligarhijama, a ne od licne sposobnosti.

Stanje straha, uspostavljeno ovakvim sistemom vlasti, usporava povratak izbjeglih i raseljenih, normalizaciju zivota i reintegraciju BiH, sto, opet, apsolutno odgovara vladajucim stukturama za ostanak na vlasti. Od potpisivanja Daytona pa do danas nisu uoceni krupni koraci kojima se vladajuce nacionalne stranke (posebice SDA, koja je najglasnija u takvim obecanjima) obracunale sa postojecim stanjem: niko nije ostao bez posla jer ga nije radio, niko nije smijenjen zbog odgovornosti za takvo sto, a ako jeste onda je to bio premjestaj na novu duznost, istog ili cak viseg ranga. Smisleno je pitati sta bi trebalo da se desi sa kantonalnim ministrom unutrasnjih poslova ako ne otkrije pocinioca vise od 900 kradja automobila? Vjerovatno bi trebao ostati bez posla, ako ne cak i sam zavrsiti pred pravosudnim organima sa pitanjem da li su "njegove ruke ciste". Istovremeno, tajne (stranacke) policije nicu preko noci. Samo se u Sarajevu govori o velikom broju tajnih policija koje su formirale razne stuje ili neistomicljenici u okviru vladajucih stranaka ili u okviru javnih drzavnih sluzbi, poput poste i slicno. Spisak ubistava ili teroristickuih akata koji su se desili od potpisivanja Daytonskog Mirovnog sporazuma pa do danas je, nazalost, predugacak (bio bi veliki da se na njemu nalazi i samo jedan takav cin) i vjerovatno ne postoji institucija koja ga posjeduje u cjelini. Za sigurnost gradjana trebali bi brinuti policija i sudstvo, no dok god obje te "snage" budu samo produzeci politickih partija na vlasti, koje su i pocele i vodile rat, a i danas gospodare i mirom i zivotom ljudi na ovim prostorima, ljudski zivot i sigurnos bice, to je sasvim ocito, najjeftiniji.

Rubina CENGIC (AIM Sarajevo)