SLOBODA ZA CUVARICU U LOGORU JASENOVAC

AIM, ZAGREB, 9.2.1999. Prvoga veljace ove godine, nakon tromjesecne istrage, iz istraznog zatvora u Zagrebu pustena je sedamdesetdvogodisnja Nada Sakic, pripadnica bivseg Prvog ustaskog obrambenog zdruga, koja je za vrijeme Drugoga svjetskog rata bila cuvarica u zenskom ustaskom logoru Stara Gradiska. Nada Sakic postala je, tako, slobodna i ravnopravna gradjanka-drzavljanka Hrvatske. Njenog muza Dinka Sakica, jednog od zapovjednika Jasenovca, ovih dana ceka pocetak glavne rasprave na sudjenju pred Zupanijskim sudom u Zagrebu: bit ce to zadnje veliko sudjenje jednom zivucem zapovjedniku konc-logora, pa ga i svjetska javnost ocekuje s velikom paznjom.

Po izlasku iz zatvora, Nada Sakic izjavila je novinarima da se osjeca "izvrsno" jer je "pravda pobijedila". Dodala je da ocekuje kako ce i njen suprug "sigurno izaci", kako se ne kani vracati u Argentinu - bar dok Dinko ne izadje iz pritvora - te da je sretna jer je Hrvatska samostalna drzava. "To mi je cijelog zivota bio san: vratiti se u svoju Hrvatsku". Nadu Sakic (punim imenom Esperanza Tambic de Bilanovic Sakic) teretilo se za kaznena djela protiv covjecnosti i medjunarodnog prava, odnosno za ratni zlocin protiv civilnog stanovnistva. U rjesenju o istrazi stajalo je da je u logoru Stara Gradiska u razdoblju od

1. do 1945. godine "provodjenjem nacistickih rasnih zakona i zakonskih rasnih odredaba protiv politickih protivnika tadasnje NDH internirano, zlostavljano, muceno i ubijano civilno stanovnistvo s podrucja tadasnje Nezavisne Drzave Hrvatske, i to Zidovi, Romi, Srbi, Hrvati i drugi". Nada Sakic u tome je sudjelovala kao pripadnica spomenute vojne jedinice, u razdoblju od 19. listopada 1942. do pocetka 1945. godine. Tvrdilo se da je pritom, s raznim zapovjednicima Jasenovca i s neposrednom pretpostavljenom, Majom Buzdon, kao i logorskim duznosnicima Milkom Pribanic i Bozenom Obradovic, provodila fizicka zlostavljanja i mucenja zatocenica. "Mucenja su se provodila zatvaranjem zatocenica u samicu bez hrane i vode, kaznjavanjem zatocenica obustavom hrane, izgladnjivanjem, zatvaranjem veceg broja zatocenica u prostorije 'kule' i njihovim mucenjem do pogubljenja".

Prema sturom obrazlozenju Zupanijskog drzavnog odvjetnistva u Zagrebu, Nada Sakic oslobodjena je zato sto "tijekom istrage nije potvrdjena osnovana sumnja da je pocinila kazneno djelo za koje su je teretili". Navodno niti jedan od 26 svjedoka koji su izvedeni pred sud nije, naime, dao cvrste, nedvosmislene i upotrebljive dokaze protiv nje. Svjedoci su, uglavnom, tvrdili da Nadu Sakic nisu vidjali u logoru; da je ne poznaju, posebno ne da su je vidjali prilikom egzekucija ili mucenja. Jedna svjedokinja cak je rekla da je od Nade Sakic dobila komad kruha, sto su "drzavotvorne" novine istakle u naslove tekstova, sugerirajuci plemenitost i nevinost okrivljene. Sud, pak, nije smatrao dostatnom cinjenicu da je Nada Sakic bila cuvarica u logoru smrti, jer je, prema krivicnom zakonu za djelo kojim se nju tereti bilo potrebno dokazati konkretno izvrsenje zlocina ili sudjelovanje u njemu. Drzavno odvjetnistvo moglo je zatraziti i nadopunu istrage, no odlucilo se ipak na odustajanje od kaznenog progona.

Odluka o oslobadjanju Nade Sakic izazvala je zestoke reakcije u svijetu, posebno u zidovskim krugovima. "Ta necuvena odluka izvrgava ruglu tvrdnju da hrvatska vlada ima stvarnu namjeru ikada osigurati pravdu za zrtve etnickog ciscenja Srba, Roma i Zidova pocinjenih u toj zemlji tijekom Drugoga svjetskog rata", izjavio je rabin Abraham Cooper, pomocnik direktora Centra Simon Wiesenthall u Los Angelesu. Ephraim Zuroff, direktor jeruzalemskog ureda istog centra, bio je jos ostriji. "Hrvatska je, nakon sto joj je Argentina izrucila Nadu Sakic, bila s pravne strane obvezna provesti postupak od najmanje sest mjeseci a tek potom donositi pravosudne odluke". Zuroff je iznio i tesku optuzbu hrvatskog suda: "Mi znamo", rekao je on, "da postoje dokazi jer smo ih vidjeli i proucili. Radi se, naime, o svjedocenjima koja potvrdjuju sudjelovanje u zlocinu i ubijanju ljudi, pa nam nije jasno kako je ova zena mogla biti oslobodjena". Zuroff tvrdi da su predstavnici njegove organizacije podastrli hrvatskim vlastima dokaze iz kojih je evidentno da je Nada Sakic osobno sudjelovala u zlocinima u koncentracijskom logoru Stara Gradiska. Po njegovim spoznajama, ozbiljne dokaze protiv Nade Sakic posjeduje i Beograd, odnosno Institut koji vodi dr. Milan Bulajic. Zuroff trvdi da su dio dokaza prilozili istrazi, pa su ocekivali da ce hrvatsko pravosudje na temelju njih naci svjedoke, ali to se nije dogodilo. "Mi naprosto ne mozemo povjerovati u pricu da bas nijedan od svjedoka koji je bio u Staroj Gradiski i vidio Nadu Sakic u ulozi cuvara logora nije ziv. U to je veoma tesko povjerovati". Logicno je, konacno, i njegovo pitanje: ako je Hrvatska imala dovoljno dokaza da zatrazi izrucenje Nade Sakic iz Argentine, kako je onda moguce da je ta ista osoba danas pustena na slobodu a da protiv nje nije podignuta ni optuznica?

Najozbiljniju kritiku procese protiv Nade Sakic daje cini se Vladimir Primorac, bivsi saborski zastupnik HSLS-a i jedan od najuglednijih hrvatskih pravnika. Po njegovu je misljenju oslobadjajuca odluka sama po sebi skandalozna, ali je jos teza okolnost da Nada Sakic nije okrivljena za genocid, vec za ratni zlocin. U tom bi slucaju izvodjenje dokaza islo neuporedivo lakse

• jer za osudu ne bi bilo potrebno pronalaziti konkretna zlocinstva - a i sama bi kvalifikacija genocida bila primjerenija obzirom na bit stvari. "U tako teskom slucaju bilo je za ocekivati da se podigne optuznica, a onda se o krivnji ili neduznosti odlucuje na glavnoj raspravi, uz transparentan, javni proces na temelju argumenata", rekao je Primorac u izjavi za Jutarnji list. "Nitko me ne moze uvjeriti" dodao je on, "da nije odgovorna osoba ona koja je vlastitom voljom bila ukljucena u organiziranu masineriju proizvodnje smrti u koncentracijskim logorima". Po njegovu misljenju, smatra se da su clanovi skupine provalnika, bez obzira sto su osobno poduzeli ili nisu poduzeli pri samoj provali, odgovorni jer su prihvatili djelo kao svoje, a time i odgovornost za njega. "Ako je tome tako onda se moglo smatrati da je i Nada Sakic, kao aktivna sudionica zlocinacke logorske postave, takodjer odgovorna". Primorac, takodjer, smatra da je hrvatska politika o svemu bila i te kako konzultirana.

Moze li se, nakon svega, Nada Sakic osjecati sigurnom? Donekle, moze, ali ne u potpunosti. Opasnost joj, naime, ipak prijeti i to s nekoliko strana. Ukoliko, recimo, skandal vezan uz njeno oslobadjanje postane prevelik i pretezak za hrvatske vlasti - a tjednik "Nacional" u zadnjem je broju objavio da je do ozbiljnog zahladjenja odnosa sa medjunarodnom zajednicom, prouzrokovanog tim slucajem, vec doslo - Hrvatska bi ipak mogla pokrenuti novi postupak protiv nje. No, da bi to izvela, bilo bi potrebno dokazati da je drzavno odvjetnistvo prilikom ovoga procesa skrivalo dokaze, a to znaci da bi trebalo zrtvovati drzavnog tuzitelja, sto je malo vjerojatno. Kao drugo, izrucenje Nade Sakic mogla bi zatraziti i SR Jugoslavija - koja je izrucenje, zbog genocida, trazila od Argentine - no otvoreno je pitanje hoce li do takvog zahtjeva doci, a gotovo je nevjerojatno da bi Hrvatska Nadu Sakic izrucila Jugoslaviji. Prije ce biti da su izrucenje od Argentine i zatrazili zato da bi preduhitrili Jugoslaviju.

Ostaje, nakon svega, tezak dojam. Vise je nego vjerojatno da je odluka o oslobadjanju Nade Sakic bila donesena uz izravni nalog drzavnog vrha koji je tim cinom htio steci ponesto popularnosti, koja je HDZ-u u zadnje vrijeme ozbiljno poljuljana. Naravno, stjecanje popularnosti temeljem takvog poteza namece pitanje o opcem stanju duha u Hrvatskoj. A ono je takvo da se brojni svjedoci protiv Dinka i Nade Sakic uopce ne usude svjedociti; da novine, televizijske i radio postaje uglavnom navode olakotne okolnosti za Dinka i Nadu Sakic, ukratko, da je cijela politicka klima obiljezena razumijevanjem za ovo dvoje ostarjelih ustasa, koji se, medjutim, nicim ne kaju za ono sto su ucinili, vec, poput Dinka, zale i sto nisu ucinili bas sve za sto ih se tereti jer Hrvatska danas ne bi imala ovoliko problema. Nakon svega, Nada Sakic razmislja, osim o muzu Dinku, samo o tome hoce li dobiti novcanu nadoknadu za stetu pretrpljenu zadnjih sest mjeseci. Trazenje odstete najavio je njen odvjetnik. A Hrvatska je, sasvim sigurno, propustila ozbiljnu priliku da - bar za svjetsku javnost

• napravi obracun s ustastvom.

BORIS RASETA