LIKVIDACIJA NESOLVENTNIH BANAKA

KAKO OZDRAVITI BANKARSKI SISTEM U BiH

AIM, 05.02.1999. Sarajevo Proslosedmicno objavljivanje oglasa Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine o prijemu vise savjetnika za postupak privremen uprave, te nekoliko privtremenih upravnika i likvidacionih upravnika u bankama, na izvjestan nacin najavljuje veliki zaokret u radu ovih finansijskih institucija. Iako je rijec o buducim poslovima kojim ce se ova agencija pozabaviti, jasno je da je Vlada F BiH odlucila da, preko Agencije, nacini radikalan potez u saniranju stanja u bankarstvu uvodjenjem, pored ostalog, u nekim bankama privremenog ili likvidacionog upravnika. Dobri poznavaoci prilika u ovoj oblasti kazu da je za tako nesto, naime, bilo krajnje vrijeme. Naravno, federalna Vlada ne cini to samostalno vec u saradnji sa medjunarodnom zajednicom, a u okviru ukupne tranzicije i privatizacije u BiH. Uostalom, Vlada F BiH je u svom ovogodisnjem programu rada zacrtala da ce (napokon) poceti raditi na sanaciji bankarskog sistema.

Kakvo je, zapravo, trenutno stanje u ovdasnjim bankama? Mreza bankarskog sistema u BiH ne samo da je glomazna, neracionalna i zastarjela u odnosu na savremene potrebe klijenata, vec ni izbliza ne zadovoljava ovdasnju privredu i stanovnistvo. U 67 banaka u oba entiteta (od cega je 13 u Republici Srpskoj) zaposleno je gotovo 10.000 radnika, od kojih vecina njih nema sta da radi jer ove banke raspolazu samo sa oko 810 miliona DEM, sto najbolje ukazuje na usitnjenost banaka i disperziju kapitala kojim raspolazu. U trzisnim privredama u jednoj drzavi banke obrcu milijarde DEM sa daleko manje zaposlenih nego u nas.

Detaljna analiza stanja ukazuje da okosnica sadasnjeg bankarskog sistema u iH cini drzavni kapital, koji u ukupnom iznosu ucestvuje cak sa oko 71 posto, dok od privatnog (od oko 29 posto) na strani kapital otpada tek devet procenata. I pored ovakvog omjera, neto kapital drzavnih banaka je negativan, a kod privatnih pozitivan. Opterecenost ovakvim dubiozama u drzavnbim bankama poslejdica je predratnog bremena u poslovanju (devizna stednja gradjana 2,4 milijarde DEM, inostrani krediti 3,2 milijarde i drugo), sto ih ne moze lako izvuci iz ponora. Od ovog balasta oslobodjene su privatne banke koje trenutno obavljaju znacajne poslove za privredu i stanovnistvo.

Da bi bankarski sistem u BiH odgovori o trenutnim potrebama komitenata, nuzna je njegova transformacija kroz privatizaciju. Na to upozorava vec nekoliko godina i medjunarodna zajednica, ali do ozdravljenja bankarstva nikako da dodje. Nedavno usvojeni zakon o bankama, nesumnjivo, pospjesice ovaj proces, ali i u mnoge banke uvesti prinudne upravnike, a neke odvesti "pod led". Pravo na sanaciju banaka dato je dvjema Agencijama za bankarstvo, u oba entiteta. Osnovni cilj sanacije je ozdravljenje bankarskog sistema, na cemu posebno insistira medjunarodna zajednica, ali i privlacenje i ulazak svjezeg kapitala u BiH, upravo preko ovih finansijskih institucija. Razlog zasto ranije nije doslo do toga lezi u birokratiziranosti banaka, koju je podrzavala i sama drzava. Kako birokratiziranost ne pospjesuje, vec, naprotiv, gusi privredu, to ni preduzeca bez novca nisu mogla obnavljati i modernizovati svoje kapacitete, te je i ukupna ekonomija bila umrtvljena. U takve banke i preduzeca stranci nisu zeljeli ulagati svoj kapital, sto je rezultiralo besparicom, nezaposlenoscu, zaostajanjem u razvoju i slicno.

Prezaposlenost u bankama reprodukovala je tromost i neefikasnost u radu, pa se sada kao sustinsko namece pitanje sta sa prekobrojnim bankarskim cinovnicima? Privatizacijom njihov ce se broj u najmanju ruku prepoloviti, a srecnici koji ostanu na poslu morace sto prije da se educiraju i prihvate zapadnoevropski nacin rada. Iako bi se moglo zakljuciti da je stanje u vecini banaka isto, ili pak slicno, javnost je ovih dana upoznata da, ipak, postoje banke koje su se uspjele i prije krajnjih rokova privatizirati, ali i one koje se nisu makle dalje od deklarativne retorike. Primjerice, Komercijalna banka Tuzla uspjesno je prebrodila vecinu problema, te su njeni radnici otkupili dio dionica i naoruzali se potrebnim znanjem za trzisno poslovanje. U ovoj je banci zapocela i isplata dividendi dionicarima, sto ilustruje uspjesnost njenog poslovanja. Drugi primjer je sasvim suprotan - Kreditna banka Doboj, sa predratnih oko 600 zaposlenih danas zaposljava oko 70 osoba koje gotovo da nemaju sta da rade, a ostaju na trzistu zahvaljujuci renti koju dobijaju od iznajmljenog poslovnog prostora. O sudbini ove dvije banke u buducnosti ce, sigurno, odluciti njihov trenutni status, a krajnji ishod nije tesko pretpostaviti, tim prije sto je vrijeme za banke odlucujuci faktor u njihovoj buducnosti. Ono je u ovom momentu, izgleda, dragocjenije od novca. Naime, zakonom je predvidjeno da se drzavne banke moraju privatizirati za 28, a one sa manjinskim drzavnim kapitalom za 24 mjeseca od dana stupanja na snagu Zakona o bankama. Ako se to ne ucini u predvidjenom roku, bice likvidirane. Likvidacija nece moci zaobici ni one banke koje do pocetka maja ove godine ne povecaju svoj cenzus sa 2,5 miliona KM na 5 miliona dionickog kapitala. Razlog udvostrucenju dionickog kapitala je jasna - eliminisati usitnjenost banaka.

Nije samo veci dionicki kapital uslov ostanka sadasnjih banaka. Prema rijecima dr. Obrada Piljka, glavnog kontrolora u Centralnoj banci BiH, do aprila ove godine Agencija za bankarstvo i Agencija za kontrolu ce, na osnovu primljenih bilansa stanja iz svake banke, dati test solventnosti za svaku od njih, te izvrsiti odredjene korekcije, da bi na osnovu tog stanja znali koje ce banke moci nastaviti poslovanje, a koje biti likvidirane. Pretpostavke ovdasnjih analiticara su da bi gotovo trecina sadasnjih banaka mogla otici "pod led".

Strani eksperti iz ove oblasti tvrde da Bosna i Hercegovina treba svega dvadesetak banaka, uredjenih po svjetskim standardima. Ocjene nisu pausalne, vec se zasnivaju na iskustvima drugih tranzicijskih drzava. Mada su sve banke u BiH sacinile svoje sanacione programe, neosporno je, dakle, da ce u najboljem slucaju tek polovina njih prezivjeti tranzicijske udare.

Izvjesno je da ce u ukupnim reformama be-ha ekonomije, zasnovane na trzisnim principima, opstati samo one koje imaju sluh za biznis i promjene. Neke od njih ce nastati iz sadasnjih drzavnih (prodajom svojih dionica), druge (privatne) ce se na vrijeme prilagoditi zahtjevima trzista, dok ce trece osnivati stranci - ili kao svoje filijale ili kupovinom vec postojecih banaka. Ovo posljednje ce se zasigurno desavati cim strani ulagaci budu sigurniji gdje ulazu novac, tacnije kada se ulaganje u BiH i njenu privredu bude isplatilo, prije svega radi sticanja profita.

Privatizacija banaka donijece na trziste novca jos jednu novost: racionalno prikupljanje i usmjeravanje postojeceg domaceg novca (racuna se da danas stanovnistvo u BiH kod kuce drzi najmanje 300 miliona DEM), ali i brzi priliv inostranog.

Vrati li se poodavno izgubljeno povjerenje u banke, pocece brze priticati novac u ove finansijske institucije, a to ce kroz povoljnije kredite (dakle i jeftiniji kapital) znaciti i ubrzan oporavak privrede, sto ce rezultirati i povecanjem standarda stanovnistva.

Raif CEHAJIC AIM Sarajevo